U ime obitelji

Zbog ‘promjene spola’ detranzicijski tinejdžeri žale: ‘Doslovno sam izgubila dio tijela’

Zbog ‘promjene spola’ detranzicijski tinejdžeri žale: ‘Doslovno sam izgubila dio tijela’

Sustav me porazio. Doslovno sam izgubila dio tijela.”

Kad je Chloe imala 12 godina, odlučila je da je transrodna. S 13 je godina to priznala svojim roditeljima. Iste je godine bila na lijekovima koji sprječavaju razvoj puberteta te na propisanom uzimanju testosterona. S 15 se podvrgnula dvostrukoj mastektomiji. U manje od godinu dana, shvatila je da je počinila strašnu pogrešku. Sve se to dogodilo do njezine 16. godine.

> Bidenova administracija osuđena zbog prisiljavanja katoličkih liječnika na izvršavanje pobačaja i operacija ‘promjene spola’
> Bivša ‘transrodna’ tinejdžerica oštro kritizira ‘promjenu spola’: ‘Veliki utjecaj na djecu ima LGBT agenda na društvenim mrežama’
> Dr. Vukušić: ‘Epidemija rodne disforije uvelike je potaknuta promicanjem suludih ideja rodne ideologije’

Danas 17-godišnjakinja Chloe je samo jedna od rastuće skupine zvane „detranzicijske osobe”. Skupinu čine osobe koje žele poništiti promjenu spola, često nakon što shvate da se ipak identificiraju sa svojim biološkim spolom. Tragično je to što će se mnogi od njih do kraja svojih života boriti s nepovratnim zdravstvenim posljedicama odluka koje su donijeli kao maloljetnici.

„Ne mogu šutjeti”, kaže Chloe, „moram nešto učiniti, i podijeliti svoju priču upozorenja.”

***

Na Zapadu porast broja djece disforične djece

Posljednjih je godina broj djece na Zapadu koja prolaze disforiju u vezi sa svojim spolom drastično porastao. Teško je odrediti točne brojke, no između 2009. i 2019. broj djece koja su u Ujedinjenom Kraljevstvu primljena na liječenje zbog ‘promjene spola’ porastao je za 1000 % kod biološki muške djece. Kod biološki ženske djece radi se o porastu od 4400 %. U međuvremenu se, prema izvještaju Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, broj mladih koji se identificiraju kao transrodni u SAD-u skoro udvostručio u periodu od 2017. godine.

> ‘Promjena spola’ u Hrvatskoj obavlja se na teret HZZO-a, no ne žele otkriti koliko je na to potrošeno

Povijesno gledano, prijelaz iz muškog u ženski spol bio je znatno češći, s tim da je ova skupina  doživljavala neprekidnu rodnu disforiju od vrlo mlade dobi. Međutim, nedavno se status quo preokrenuo pa su prijelazi iz žena u muškarce postali velika većina.

Dr. Lisa Littman, bivša profesorica bihevioralnih i društvenih znanosti na Sveučilištu Brown, skovala je izraz “ubrzana pojava rodne disforije” kako bi opisala ovu podskupinu transrodnih mladih osoba, tipično bioloških žena koje iznenada postaju disforične tijekom ili nedugo nakon puberteta. Dr. Littman vjeruje da je to možda zbog prevelike osjetljivosti adolescentica na utjecaj vršnjaka na društvenim mrežama.

Helen Kerscher: rodnu disforiju osjetila s 14 godina

Helena Kerschner, 23-godišnja detranzicijska osoba iz Cincinnatija (Ohio) rođena je kao biološka žena. Prvi put je osjetila rodnu disforiju u dobi od 14 godina. Kaže da su stranice Tumblra krcate transrodnim aktivističkim sadržajima potaknule njezinu promjenu spola.

> Švicarska poput Hrvatske ozakonila promjenu spola izjavom osobe da ‘živi u drugom rodnom identitetu’
> Vrtoglavo rastu brojke ‘transrodne djece i tinejdžera’, zažale kad je kasno: ‘Odrezali su mi dojke, društvo me napustilo’
> Dr. sc. Pleić, dr. Vukušić i Periš o rodnoj ideologiji: Ima li zahtjeva za promjenu spola u našim školama?

„Prolazila sam kroz razdoblje u kojem sam bila jednostavno izolirana u školi, pa sam se okrenula internetu”, prisjetila se Helena. U stvarnom životu, Kerschner se posvađala s prijateljima u školi. Međutim, na internetu je pronašla zajednicu koja ju je prihvatila. „Moju disforiju je definitivno izazvala ova internetska zajednica. Nikad nisam razmišljala o svom spolu niti sam imala problem s time što sam djevojka prije nego što sam otišla na Tumblr.”

Rekla je da je osjećala i politički pritisak oko ‘promjene spola’. „Zajednica je bila izrazito osjetljiva na socijalnu pravdu. Bilo je mnogo negativnosti oko toga što sam cis, heteroseksualna mlada bjelkinja, i te sam poruke shvaćala vrlo, vrlo osobno.”

Chloe Cole: svojim iskustvom želi upozoriti djecu koja žele promjenu spola na negativne posljedice

Chloe Cole, 17-godišnja studentica iz Kalifornije, imala je slično iskustvo kada se pridružila Instagramu s 11 godina. „Počela sam biti izložena mnogim LGBT sadržajima i njihovom aktivizmu,” rekla je. „Vidjela sam da su transrodne osobe na internetu dobile ogromnu podršku. Količina pohvala koju su dobivali stvarno mi je mnogo toga govorila, jer u to vrijeme nisam baš imala puno svojih prijatelja.”

> Kavur za Narod.hr: Rodna ideologija ulazi na velika vrata, zašto nitko nije stao u obranu naše djece?

Stručnjaci se brinu da mnogi mladi ljudi koji žele promjenu spola to čine bez odgovarajuće procjene mentalnog zdravlja. Među njima je dr. Erica Anderson, klinička psihologinja specijalizirana za rod, seksualnost i identitet. I sama transrodna žena, dr. Anderson je u proteklih 30 godina pomogla stotinama mladih ljudi na putu prijelaza. Dr. Anderson podržava metodičan proces ispunjen prekretnicama koji traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina kad je u pitanju proces ‘promjene spola’. Danas je, međutim, zabrinuta da su neki mladi ljudi liječeni bez odgovarajućeg ograničenja ili nadzora.

„Zabrinuta sam da je porast detranzicijskih osoba odraz mladih ljudi koji su prošli kroz svoje rodno putovanje izrazito velikom brzinom”, rekla je. Brine se da se neki liječnici možda previše oslanjaju na lijekove kao rješenje za druge čimbenike koji utječu na osobno ili mentalno zdravlje. „Kada se druga pitanja važna za dijete ne riješe u potpunosti [prije prijelaza], tada medicinski stručnjaci iznevjeravaju djecu.”

Dr. Lisa Littman provela online istraživanje o posljedicama kod osoba koje su učinile promjenu spola

Prema online istraživanju koje je prošle godine provela dr. Lisa Littman među osobama koje su se vratile na svoj biološki spol, 40 % je reklo da je njihova rodna disforija uzrokovana mentalnim zdravstvenim stanjem. 62 % ih je smatralo da medicinski stručnjaci nisu istražili traumu kao faktor u njihovim odlukama o prijelazu.

> Republikanci na Floridi podijeljeni oko zakona koji bi zabranio operacije promjene spola na djeci
> Svjedočanstvo Walta Heyera: Kako sam si uništio život kad sam postao ‘transseksulac’

„Moja disforija se sukobila s mojim općim problemima depresije i problemima s poimanjem moga tijela”, prisjetila se Helena. „Jednostavno sam došla do zaključka da sam rođena u pogrešnom tijelu i da bi svi moji problemi u životu bili riješeni ako bih to promijenila.”

Chloe: Mislila sam da nisam dovoljno lijepa pa sam htjela postati dječak

Chloe je imala slično iskustvo. „Budući da moje tijelo nije odgovaralo idealima ljepote, počela sam se pitati što to nije u redu sa mnom. Mislila sam da nisam dovoljno lijepa da bih bila djevojčica, pa bi mi bilo bolje da sam dječak. Duboko u sebi cijelo sam vrijeme željela biti lijepa, ali to je bilo nešto što sam potiskivala.”

Ona se slaže s dr. Anderson da je potrebno više psiholoških procjena da bi se utvrdilo utječu li problemi mentalnog zdravlja u pozadini na želju za promjenom spola.

„Potrebno je posvetiti više pažnje psihoterapiji”, rekla je Chloe. „Odmah skačemo u nepovratne medicinske tretmane, dok bismo se umjesto toga mogli usredotočiti na ohrabrivanje te djece da ne mrze svoja tijela.”

***

Marcus Evans: dao ostavku zbog nepotrebne medikalizacije disforičnih adolescenata

Do 2019. Marcus Evans bio je klinički upravitelj usluga za odrasle i adolescente u Tavistock and Portman NHS Trust, javnom centru za mentalno zdravlje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Mnogi mladi traže liječenje zbog rodne disforije u tom centru. Ali je dao ostavku prije tri godine zbog, kako je smatrao, nepotrebne medikalizacije disforičnih adolescenata.

„Vidio sam kako se djeca brzo uvlače u medicinska rješenja za psihološke probleme. Kad djeca dođu na medicinsku pokretnu vrpcu, ne silaze s nje”, rekao je Evans. „Ali politizacija pitanja onemogućavala je odgovarajuću kliničku strogost. To je značilo da su vrlo ranjiva djeca bila u opasnosti da budu stavljena na liječenje zbog kojeg bi mogla požaliti.”

> Dr. Vukušić upozorava: Zbog utjecaja društvenih mreža i trans aktivističkih grupa više od 500 djece i adolescenata u Hrvatskoj ima dijagnozu rodne disforije

Doista, ‘promjene spola’ događaju se sve brže i na sve mlađoj djeci. Lijekovi koji sprječavaju razvoj puberteta obično se daju na prve znakove razvoja djeci od 9 godina, prema Svjetskom profesionalnom udruženju za zdravlje transrodnih osoba. Injekcije testosterona i estrogena često se propisuju u dobi od 13 ili 14 godina. Iako je preporuka medicinske tvrtke Endocrine Society da se to čini tek od 16. godine. A ozbiljne operacije poput mastektomije ponekad se izvode na djeci od 13 godina.

Iako je za medicinsku intervenciju kod maloljetnika potreban pristanak roditelja, mnoge majke i očevi pristaju na operaciju i hormonsku terapiju na preporuku ovlaštenih medicinskih stručnjaka. To čine i iz straha da bi se njihovo dijete moglo samoozlijediti ako mu se uskrati liječenje.

Jane Wheeler osnovala udrugu koja promiče etičku skrb i liječenje disforične djece

„Roditeljima je vrlo teško znati kako točno procijeniti vlastitu djecu i dosta se pritom oslanjaju na stručnjake da im to kažu”, izjavila je Jane Wheeler, bivša odvjetnica za regulatorno zdravstvo koja je osnovala neprofitnu organizaciju Rethink Identity Medicine Ethics, a koja promiče etičku, na dokazima utemeljenu skrb i liječenje disforične djece. „Očito postoji velika zabrinutost oko sposobnosti adolescenta ili maloljetnika da u potpunosti razumiju što medikalizacija doista znači.”

Medicinski stručnjaci obično slijede model afirmativne skrbi, koji podržava Američka psihološka udruga (APA), potvrđujući pacijentov istaknuti rodni identitet bez obzira na njihovu dob. Kao rezultat toga, detranzicijske osobe često navode da je dobivanje recepata mačji kašalj. Prema istraživanju dr. Littman, ukupno njih 55 % izjavilo je da svoje medicinske procjene smatraju neadekvatnima.

U Heleninom slučaju, sve što je bilo potrebno da dobije recept za testosteron bio je jedan posjet udruzi Planned Parenthood kada je imala 18 godina. Rekla je da joj je medicinska sestra dala četiri puta veću početnu dozu u manje od sat vremena, a da uopće nije posjetila liječnika.

Chloe prošla kroz tranziciju u samo dvije godine

Chloe je rekla da je brzo prošla kroz cijelu tranziciju – od lijekova koji blokiraju razvoj do mastektomije – u samo dvije godine, uz pristanak roditelja. Jedino protivljenje na koje je rekla da je naišla došlo je od prvog endokrinologa kojeg je posjetila, koji je pristao prepisati joj blokatore puberteta, ali ne i testosteron kada je imala 13 godina. No rekla je da je otišla drugom liječniku koji joj je bez problema dao recept.

„Budući da su svi terapeuti i specijalisti slijedili model afirmativne skrbi, nije bilo puno nadzora tijekom cijelog tranzicijskog procesa”, prisjetila se. „Činilo se da svi stručnjaci inzistiraju na medicinskoj promjeni spola, pa sam mislila da je to jedini način da budem sretna.”

Evans i supruga otvorili ordinaciju u kojoj pomažu roditeljima čija djeca žele promjenu spola

Evans, autor knjige „Gender Dysphoria: A Therapeutic Model for Working with Children, Adolescents, and Young Adults” / „Rodna disforija: Terapeutski model za rad s djecom, adolescentima i mladim odraslim osobama”, sada vodi svoju privatnu ordinaciju sa suprugom u Beckenhamu u Engleskoj, gdje pomaže roditeljima koji se bore s time kako riješiti problem disforije u svoje djece.

Razne studije sugeriraju da bi čak 80 % djece s disforijom u konačnici moglo iskusiti “otkazivanje” – ili pomiriti se sa svojim biološkim spolom bez pribjegavanja tranziciji. Zbog toga mnogi stručnjaci poput Evansa misle da je mudro odgoditi potencijalno nepovratnu medicinsku intervenciju što je duže moguće. „Nisam protiv tranzicije. Samo mislim da djeca ne mogu dati informirani pristanak.”

Svi ti tretmani nose rizik od nuspojava za koje kritičari tvrde da su preozbiljne da bi ih djeca u potpunosti razumjela. U kratkom periodu, blokatori puberteta mogu zaustaviti rast i utjecati na gustoću kostiju, dok su dugoročni učinci još uvijek nepoznati budući da ih je odobrila FDA tek 1993. Nuspojave testosterona uključuju visok kolesterol, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, krvne ugruške pa čak i neplodnost. Trenutačno samo tri države – Arkansas, Arizona i Teksas – imaju politike koje ograničavaju tretmane koji maloljetnicima potvrđuju spol, uključujući operacije, hormone i govornu terapiju.

Helen: postala je emocionalno nestabilna zbog ‘promjene spola’

Za one koji na kraju požale zbog svoje ‘promjene spola’, posljedice hormonske terapije i operacije mogu biti razorne. Heleni je testosteron uzrokovao emocionalnu nestabilnost koja je kulminirala s dvije hospitalizacije zbog samoozljeđivanja.

Dok je bila u bolnici, shvatila je da je njezina promjena spola bila pogreška. „Vidjela sam montažu svojih fotografija, a kada sam vidjela koliko mi se lice promijenilo i koliko sam nesretno izgledala, shvatila sam da je sve ovo s**nje i da to nisam trebala učiniti. Bilo je to stvarno mračno vrijeme.”

Chloe je rekla da joj je testosteron promijenio strukturu kostiju, trajno izoštrio liniju čeljusti i proširio ramena. Rekla je da se također bori s povećanjem dlaka na tijelu i licu. Ima veliki ožiljak na prsima od mastektomije, što ju je smetalo kad je bila riječ o operaciji. „Oporavak je bio vrlo slikovit proces i definitivno nešto na što nisam bila spremna”, rekla je. „Ponekad nisam mogla podnijeti ni da se pogledam. Bilo bi mi mučno.”

Chloe: trenutno sam u neznanju o svom zdravlju zbog ‘promjene spola’

Najveća od svih briga je njezina plodnost. Iako bi voljela imati djecu jednog dana, Chloe ne zna je li zdravlje njezinih jajnih stanica bilo ugroženo godinama unošenih testosterona. Surađuje s liječnicima kako bi to otkrila, a njezina je medicinska budućnost neizvjesna. „Trenutačno sam još uvijek u neznanju o cjelokupnoj slici svog zdravlja”, rekla je.

***

Tema ponovnog povratka spola često nailazi na napade zajednice transrodnih aktivista, koja tvrdi da će se priče poput Chloeine i Helenine koristiti za diskreditaciju transrodnog pokreta u cjelini.

To je razumljivo, iako je malo vjerojatno, jer istraživanja otkrivaju da do 86 % trans odraslih osoba smatra da je promjena spola za njih bila prava dugoročna odluka. No, kako se sve više djece povjerava donošenje ozbiljnih medicinskih odluka s trajnim implikacijama, gotovo je sigurno da će broj nezadovoljnih detranzicijskih osoba rasti.

Dr. Anderson: Brinem da će naš rad biti još više kritiziran ako se ne suočimo s problemom

Zato dr. Anderson osjeća potrebu progovoriti u njihovo ime, budući da je i sama transrodna žena. „Neki od mojih kolega zabrinuti su da će razgovor o detranzicijskim osobama samo doliti ulje na vatru u kulturnim ratovima, ali mene brine da će, ako se ne pozabavimo tim problemima, biti još više razloga za kritiziranje prikladnog rada koji obavljamo ja i ostali kolege“.

I, poput dr. Anderson, ovi mladi ljudi – koji će zauvijek živjeti s posljedicama ishitrene ‘promjene spola’ – odbijaju da ih se ušutka. „Želim da se moj glas čuje”, rekla je Chloe. „Ne želim da se povijest ponovi. Ne mogu dopustiti da se to dogodi i drugoj djeci.”

Prevela i uredila: Ornela Findrik/narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr