Surogatstvo se normalizira ponajprije kroz reformu pravnih izraza. Što nam o potencijalu za otpor tome kaže irski referendum?

Irski dvostruki referendum “o obitelji i skrbi”, koji je pretprošlog petka neslavno propao, dobar je primjer kako se izmjenom zakona pokušava politički normalizirati radikalne društvene reforme. Također, mutatis mutandis, samo odbacivanje tih izmjena takve reforme otežava, premda ih ne konačno ne sprječava.

Pouke irskog referenduma o obitelji i skrbi

Naime, iako referendum nije prošao, možemo povući neke zaključke o tome što bi on pravno omogućio da je sve drugačije završilo.

>Velika pobjeda: Irci ne žele redefiniciju obitelji i majčinstva u Ustavu!

U tom smislu, irska nas situacija ovdje zanima ponajprije utoliko što baca svjetlo na našu vlastitu. Dostatno je pritom ustanoviti na koji način pravna logika na djelu u ovom slučaju otvara vrata LGBTIQ načelima.

Štoviše, tzv. “referendum o skrbi” rasvjetljava kako bi put u potpunu normalizaciju surogatstva mogao slijediti ustavne promjene ove vrste. Surogatstvo izdvajamo, jer posrijedi je jedan od najdubljih LGBTIQ zahvata u tkivo društva.

Referendum o skrbi – zamjena majke “skrbnicom”

Podsjetimo, referendumski prijedlog bio je brisanje članaka 41.2.1. i 41.2.2. i unošenje novog članka 42B u Ustav Republike Irske.

>Irski ‘Referendum o obitelji i skrbi’ – novi pokus u LGBTIQ laboratoriju?

Članci koje se predlagalo obrisati glase:

“Država osobito prepoznaje da njezinim životom u kući, žena pruža državi potporu bez koje se ne može ostvariti zajedničko dobro.” (41.2.1.)

“Država će stoga nastojati osigurati da majke neće imati obvezu zbog ekonomske nužde zapostaviti dužnosti u domu stupanjem u svijet rada.” (41.2.2.)

Novi je članak trebao glasiti:

“Država prepoznaje da pružanje skrbi, od strane članova obitelji jednog drugome poradi veza koje među njima postoje, pruža društvu potporu bez koje se ne može ostvariti zajedničko dobro, te će nastojati podržavati ga.” (42B)

Kako vidimo, da je u Ustav bio unesen novi članak, izrazi ‘majka’ i ‘žena’ u njemu više ne bi igrali ulogu.

>Irski referendum: Očekuje li nas doista irsko ‘konzervativno proljeće’?

Premda razlog za pad referenduma nije u značajnoj mjeri bio baš taj, moglo bi se argumentirati da je on to trebao biti. Osnovni razlog tomu je zatvaranje vrata normalizaciji surogatstva.

Surogatstvo i umjetna oplodnja

Ponajprije, podsjetimo se što je to točno ‘surogat majčinstvo’.

U najširem smislu ovaj izraz označava jednu fazu u tehnološkom segmentiranju izvorno cjelovite ljudske prokreacije na dijelove. Nešto preciznije, surogat majčinstvo se odnosi na neposrednu skrb nad plodom heterologne umjetne oplodnje, odnosno iznošenje umjetno inducirane trudnoće.

Kod heterologne umjetne oplodnje prirodni proces začeća, gestacije i rođenja djeteta koji bi jedna žena prirodno iznijela u cjelini razbija se na dijelove. Začeće, odnosno oplodnja jajne stanice, i iznošenje trudnoće mogu se, ali i ne moraju, odvijati u jednoj ženskoj osobi.

>Utikejt za Narod.hr: Zašto je surogatstvo apsolutno neprihvatljivo

Primjerice, jedna žena može biti donator jajeta, dok je druga zadužena za iznošenje trudnoće. Na taj način se, na prvi pogled, zamagljuje što to točno znači biti majka.

Međutim, ako stvari samo malo pozornije promotrimo, magla se razilazi i sve postaje jasno.

Surogatstvo ne zamagljuje, nego potpuno ukida majčinstvo i majku.

Zbiljske danosti i zakon

Promotrimo u tom smislu riječ skrbnik koja je trebala zamijeniti majku i ženu u irskom ustavu. Skrbnik (“provider of care”, nema rodne konotacije u engleskom jeziku) netko je tko se brine o nekome ili nečemu, da tako kažemo, “izvana”. Primjerice, razlika između roditelja i skrbnika leži u tome što je skrbnikova veza s djetetom izvanjska veza. On s njim ne mora biti u srodstvu, a ako je riječ o ženskoj osobi to je osobito vidljivo, jer ona s djetetom tada ne dijeli unutarnju vezu majčinstva.

>Tomašević ne vidi ništa sporno: Umjesto otac i majka koriste “roditelj 1 i 2”

Skrbnik nadalje potencijalno može biti svatko, ako zadovoljava zakonom propisane uvjete. Majkom, međutim, ne može biti svatko, jer majčinstvo je činjenica koju zakon samo opisuje, a ne propisuje.

Majčinstvo je jedna od onih činjenica koje se nekad naziva “danostima”, što također ima duboke korijene u kršćanskom, ali također donekle i u klasičnom antičkom razumijevanju svijeta.

Prirodno majčinstvo prirodno diskriminira

U tom smislu, kad je na djelu majčinstvo, njemu automatski slijedi svojevrsni čin diskriminacije. Naime, samim tim što je netko djetetu majka, taj netko ima prirodno pravo na skrb o njemu. To je nešto što zakoni u civiliziranim državama itekako prepoznaju, čak i do te mjere da u nekim slučajevima diskriminiraju na štetu očeva.

Prvi politički korak u obrani od normalizacije surogatstva je stoga zaštita riječi kojima ti zakoni barataju.

>Olivia Maurel: Surogatstvo je trgovina djecom, moramo ga zabraniti!

Ako bi poradi ilustracije na trenutak napustili strogu logiku zakona, poštovanje majčinstva bi mogli usporediti s prirodnom odbojnosti spram nasilja prema ženi. Jednako kao što je žena u civiliziranom društvu stavljena pod veću zaštitu od nasilja nego muškarac, tako vrijedi i za majčinsku ulogu u braku. U oba slučaja posrijedi su prirodne danosti koje zakoni naprosto prepoznaju u većoj ili manjoj mjeri.

Logika koja majku zamjenjuje skrbnicom kreće se u potpuno suprotnom pravcu. Ona zanemaruje bilo kakvu danost i donosi propise na osnovi apstraktne ideje jednakosti. Ako se propiše da je sve što djetetu zakonski pripada skrb, onda je svaki skrbnik jednak ukoliko djeluje u skladu sa zakonom. To što majka ima specifičan prirodni odnos s djetetom ne samo da ne igra ulogu, nego je i veoma neugodna prepreka.

Upravo tu u igru ulazi surogatstvo.

“Gestacijske radnice”

Naime, ‘surogat majčinstvo’ je izraz koji zapravo ne znači ništa. Tomu je tako, jer jednom kad se ‘majci’ doda ‘surogat’, ona prestaje biti majka. Pravi izraz za opisati surogat “majku” – a on se već dosta koristi na Zapadu – jest “gestacijska radnica”.

>Osvrt: Krije li članak u ‘The Guardianu’ rješenje LGBTIQ jednadžbe?

Razlog tomu je uloga žene koja iznosi trudnoću u procesu heterologne umjetne oplodnje. Ona može, ali i ne mora biti vlasnica oplođene jajne stanice. Ako je posrijedi drugi slučaj, tada je ona jedna od dvije osobe koje skrbe o donošenju djeteta na svijet. Očigledno je dakle da nije majka, jer u začetku djeteta nije igrala nikakvu ulogu, jednako kao što analogno vrijedi za donatoricu jajeta: ona nema ništa s iznošenjem trudnoće.

Na taj način majka kao takva prestaje postojati, jer majka je žena koja prolazi kroz začeće, trudnoću i rođenje djeteta. Čim se jedna od ovih faza izbaci iz igre, od majčinstva ne ostaje više ništa.

Surogatstvo je jedini pravi način da homoseksualci priskrbe djecu

Ako to stanje stvari usporedimo s onim što se predlagalo u izmjenama irskog ustava, jasno je kako bi referendum, da je prošao, širom otvorio vrata surogatstvu. Idealni slučaj za izjednačenje surogat “majčinstva” s prirodnim majčinstvom upravo je potpuno izbacivanje izraza ‘majka’ iz zakona. Kako je posrijedi logika koja ne djeluje na osnovi danosti iz prirodne i društvene stvarnosti, nego isključivo na osnovi apstraktne jednakosti, ‘majka’ je prirodno diskriminirajući pojam, koji bi iz zakona morao nestati.

To je osobito značajno za “LGBTIQ osobe” muškog roda u istospolnoj vezi, a ne ponajmanje u Irskoj. Naime, u ovoj zemlji je istospolna veza odavno izjednačena s brakom kako u zakonu, tako i u društvenoj svijesti. U tom smislu, vođeni LGBTIQ logikom koja umnogome oblikuje to društvo, homoseksualni muški parovi imaju potpuno pravo na djecu, ako se na to odluče.

Kako je dvojici muškaraca apsolutno nemoguće začeti dijete i iznijeti trudnoću, oni moraju pribjeći heterolognoj oplodnji, gdje su jedna ili dvije žene koje im to omogućuju ugovorne stranke. Nazvati ih majkama ne samo da je logički nemoguće, nego im na to i zakon oduzima pravo. One su obvezne ispuniti dužnosti iz ugovora, što znači, među ostalim, da “gestacijska radnica” nema pravo na pobačaj na zahtjev, ali i da može biti dužna pobaciti ako se to od nje zahtjeva.

Dijabolična ironija

Situacija donekle podsjeća na popularnu feminističku seriju “Handmaids Tale”, ali zbilja ovdje oponaša umjetnost s dozom dijabolične ironije – žene u inkubatore i skrbnice nisu pretvorili protestantski fundamentalisti, nego njihova vlastita feministička borba i nekadašnji LGBTIQ saveznici.

>Branko Malić: Kako LGBTIQ tobožnju ‘normalizaciju’ pretvara u ‘nenormalizaciju’

Surogatstvo je veoma važan korak u izjednačenju prirodne s umjetnom prokreacijom. Kako smo primijetili na početku, legalistička logika koja leži u osnovi zamjene ‘majke’‘skrbnikom’ vodi izravno u tom pravcu.

Također, izmjene zakona su nužne, jer sve počinje s rječima i njihovim značenjima. Stoga je borba protiv ovakvih inicijativa conditio sine qua non otporu LGBTIQ reformama.

Tome u zaključku treba dodati još jednu stvar.

Izjednačenje prirodne i umjetne prokreacije sadrži u sebi jedan važan uvjet. Naime, prirodno majčinstvo i očinstvo moraju nestati kako bi se izjednačile ‘sve obitelji’. Razlog tomu je što mi ne definiramo ‘majku’ ili ‘oca’ onako kako to želimo, nego te definicije proizlaze iz danosti zbilje. Nasuprot tomu, ‘skrbnici’, ‘istospolni partneri’, ‘gestacijske radnice’ i slični imaju prema zbilji sasvim obratan odnos. Svatko može postati ‘skrbnik’, ali ne može svatko postati ‘majka’.

Zbog toga bi idealan slučaj za normalizaciju surogatstva bio ukinuće ‘majke’, prvo kao riječi, drugo kao pojma i treće kao svake pojedine konkretne ženske osobe.

Prvi korak na tom putu su izmijene zakonskog vokabulara upravo one vrste kakve se htjelo postići na irskom referendumu o skrbi. Stoga takve izmjene na svakom koraku treba sprječavati, ako se želi spriječiti normalizaciju surogatstva.

Izvor: Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE