Komunističko napredovanje u Čileu zaustavljeno je nakon brutalnog poraza novog marksističkog Ustava. S razlikom od više od 20 posto, Čileanci su rekli ne novoj “Magna Carti” koju je napisala supervećina ljevice i koju je u potpunosti podržao komunistički predsjednik Gabriel Borić, koji je inače hrvatskog podrijetla, prenosi La Derecha Diario.
Protiv novog referenduma bilo je 62% birača, a za 38% birača i to uz povijesnu izlaznost od 88 posto Čileanaca s pravom glasa. Protiv novog Ustava glasovalo 7.8 milijuna Čileanaca, za njega tri milijuna manje ljudi. Nakon što su objavljeni rezultati referenduma, Čileanci su na ulicama proslavili pobjedu uz skandiranja: “Tko ne skače taj je komunist”.
S druge strane ekstremna ljevica je nakon gubitka na referendumu izašla na ulice raditi nerede.
Usporedbe radi, na prošlogodišnjim izborima Borić je dobio 4,6 milijuna glasova, pa ljevica praktički nije dobila novu podršku u pokušaju izmjene Ustava; s druge strane njegov protukandidat Kast je dobio 3,6 milijuna glasova, što ukazuje da je desnica (ili odbijanje skretanja ulijevo) dobila više od četiri milijuna novih glasova u nešto više od devet mjeseci.
Pokopani Ustav imao je 499 članaka i svi su imali ekstremno lijevu perspektivu
Sada već nepostojeći pokopani Ustav imao je 499 članaka i svi su imali ekstremno lijevu perspektivu, koja bi kreirala, na primjer, paralelni pravosudni sustav samo za domorodačke narode, priznala državu kao “višenacionalnu”, prisilila izvršnu vlast da nacionalizira više resursa i jezik rodne ideologije u vladinu komunikaciju. Nadalje, po novom Ustavu uvelo bi ustavno ‘pravo na pobačaj’. Borićev je prijedlog bio i da ustavotvorna skupština ima jednak broj muškaraca i žena uz 17 osiguranih mjesta za domorodačku zajednicu
No, osim estremističkog sadržaja, pokušaj donošenja novog Ustava je pokopao loš imidž koji je Borić stekao posljednjih mjeseci. Unatoč tome što je na vlast došao s gotovo 60% podrške, komunistički predsjednik ima jedva 33 posto podrške u javnosti, što je najveći pad imidža u povijesti Čilea, te je nadmašio onaj bivšeg predsjednika Sebastiana Pinere.
Cristián Araya, odvjetnik i zastupnik Republikanske stranke Čilea te član Političke mreže za vrijednosti istaknuo je da uoči referenduma da odbijanje odbijanje novog Ustava ima veliku podršku jer je većina ljudi bila uvjerena da je prijedlog Ustava “štetan i da će nas odvesti u totalni promašaj. Put kojim će Čile ići sljedećih 30 godina duboko je doveden u pitanje”.
“Čile riskira put kojim će ići u sljedećih 30 godina. Scenarij ‘odobravanja’ isti je onaj koji je Argentinu, Boliviju i Venezuelu odveo u propast; alternativa ‘odbacivanja’, ukazuje na put slobode i prosperiteta, očuvanja i brige za napredak koji smo imali u posljednja tri desetljeća”, dodao je.
On je ukazao i na to da Ustavni prijedlog nije postavio granice za pobačaj, da omogućuje eutanaziju, ne štiti slobodu obrazovanja, raznolikost obrazovnih projekata, a još manje preferencijalno pravo roditelja da školuju svoju djecu.
Na taj su način Čileanci izbjegli gubitak Ustava iz 1980., koji je izvorno odobrio Augusto Pinochet, iako su ga demokratske vlade više puta mijenjale od 1990. do danas.
Hrvatska prije devet referendumom zaštitila brak, no vlast to ne poštuje
Podsjetimo, prije devet godina – 1.12.2013., 24 godine od osamostaljenja Republike Hrvatske održan je prvi narodni referendum – referendum koji su pokrenuli i omogućili samo građani.
Protiv najdemokratskijeg načina izjašnjavanja birača – referenduma – o referendumskom pitanju „Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“– bili su tadašnji premijer Milanović i cijela njegova vlada sa svim ministrima, s njima povezane tzv. civilne udruge, tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović koji se na današnji dan, prije 8 godine, suprotno demokratskoj praksi i smjernicama Venecijanske komisije, pojavio na naslovnici Jutarnjeg lista uz naslov: “Ja ću glasati protiv, a vi?“, a gotovo 90 % medijskih izvješća bilo je protiv referenduma i prava birača da u demokratskom ozračju odlučuju o tako važnom pitanju kao što su brak, obitelj, posvajanje i podizanje djece.
Isto tako, osam godina kasnije, unatoč tome što navodni konzervativni HDZ kontrolira sve tri grane vlasti – izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu LGBT aktivist i lijeve nevladine organizacije uspješno vrše pritisak kako bi se mimo Ustava obitelj “liberalizirala”, a zakonom rodna ideologija bila prepoznata kao legitimna.
Tako je Ustavni sud proceduralnim manipulacijama i izvrnutim tumačenjima omogućio istospolnim zajednicama da udomljavaju djecu te je omogućio građanima da izvrše u tzv. “promjenu spola” kako hormonalnom terapijom tako i vlastitom izjavom odnosno tvrdnjom da osoba osjeća kao da živi “u drugom rodnom identitetu”.
Iako je čileanski predsjednik Gabriel Borić izjavio kako poštuje rezultate referenduma ostaje vidjeti hoće li ljevica putem parapolitičke infrastrukture nevladinih organizacija uspjeti “okolnim putem” nametnuti većini svoju viziju društva i pravnog poretka.
Izvor: narod.hr/La Derecha Diario
