Izvršna direktorica udruge U ime obitelji, dr. Željka Markić, gostovala je u emisiji “Bujica”, urednika i voditelja Velimira Bujanca, na Z1 televiziji. U emisiji se govorilo o svim slabostima sustava socijalne skrbi koje su izašle na vidjelo nakon smrti 2,5-godišnje Romkinje Nikol, ubijene zlostavljanjem u romskoj obitelji koja je bila u sustavu nadzora socijalne skrbi, o udomljavanju i posvajanju djece u Hrvatskoj te ideološkim manipulacijama vezanim za interese djece i obitelji, vrijeđanju socijalnih radnika od Jelene Veljače i drugim temama. Na početku emisije još je jednom izrazila sućut rođacima i obitelji male Nikoll.
> Eskalacija nasilja nakon agresije aktivistica: U Ivanić-Gradu napadnute socijalne radnice
O sustavu socijalne skrbi: treba ga mijenjati od nule
Na žalost mi ovoj 2,5-godišnjoj djevojčici, koja je provela gotovo pola svog života u udomiteljskoj obitelji, više ne možemo pomoći. Ali možemo pomoći djeci koja se možda nalaze u istoj takvoj situaciji, možemo pronaći uzroke i vidjeti što se može promijeniti.
Odgovornost je sigurno individualna, svaki slučaj gdje su djeca zlostavljanja moramo gledati i kao individualnu odgovornost onih koji su uključeni, počinitelji, sudac, socijalni radnik, obitelj, šira zajednica. Ali isto tako moramo gledati i odgovornost sustava. Smatram da je sustav onaj koji treba mijenjati, da je taj sustav loš, a naziv novog megaministarstva ilustrira da je socijalna skrb i Milanoviću i Plenkoviću koji zadnjih 10 godina upravljaju sustavom – zadnja rupa na svirali. Istaknula je kako ono čega je sve Josip Aladrović ministar i za što je sve odgovoran – dobro ilustrira stanje.
Socijalni radnik u obavljanju svog posla ima preko 139 dužnosti koja vrši prema najmanje 15 propisa – od osiguravanja ogrjeva, knjiga pa do toga da trebaju biti suradnici suda i procjenjivati složene situacije unutar npr. romske kulture s kojom često nisu dovoljno upoznati. Pa tko može očekivati da će sustav, uz ovakvu organizaciju zaduženja i posla moći funkcionirati?
Imate djece kod koje su se roditelji odrekli roditeljskih prava, ili su im oduzeta, a oni ostaju još dugo u domu, pola godine, godinu, a imate obitelj koja ga želi posvojiti. Zašto je dijete ostalo godinu dana duže? Tu tražim individualnu odgovornost. Tko je odgovoran da je dijete trpjelo i nije bilo s onima koji su mu spremni dati ljubav i brigu?
Aladrović je ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. U tom mega-ministarstvu na zadnjem mjestu je socijalna politika i u imenu i na djelu.
O dobrobiti djeteta: ključna je ljubav, briga I poštovanje roditelja i onih koji se brinu o djetetu
Sreća djeteta i njegova dobrobit prvenstveno ovisi o tome da odrasta u sredini u kojoj je voljeno, u kojoj se brine za njegov razvoj, dobiva poticaj… Dijete se u nama odraslima ogledava kao u ogledalu. Onako kako mi doživljavamo dijete – ljubav, brigu I poštovanje koje mu iskazujemo – tako ono onda stvara sliku o sebi. Zato je ključno okruženje u kojem odrasta. Osobno ljudsko iskustvo i istraživanja potvrđuju da je najbolje za dijete da odrasta uz svog oca i majku, dakle roditelje, u okruženju brige i poštovanja, ili u zajednici koja je toj najsličnija.
O romskoj manjini: poštivanju romske kulture i tradicije ne može biti izgovor za nesprječavanje zlostavljanja žena i djece
Važno je jasno reći da se ovo zlostavljanje događalo u romskoj obitelji. Zato što je važno ukazati na specifičnosti romskih obitelji koje često otežavaju rad socijalnih radnika. To je tema o kojoj se trebalo govoriti, a o kojoj mediji nisu govorili. Time se škodi pronalaženju uzroka za slične slučajeva kao što je ovaj, a onda I zaštiti upravo romske žene I djece. Cilj je pokrenuti procese koji mogu dovesti do promjena, tako da se govori i pokazuje istina. Činjenica je da Romi žive izdvojeno, u naseljima odvojenim od opće populacije, da su majke i djeca su izloženi zlostavljanju i nasilju na drugi način nego što su to žene i djeca u općoj populaciji. S druge strane, Romi imaju svoj, specifičan način života i te dijelove njihove kulture, mi kao društvo želimo poštovati. Teret te procjene što je prihvatljivi dio kulture i tradicije romske populacije, a što neprihvatljivo ponašanje – uglavnom nose sami socijalni radnici. Socijalni radnik u radu s romskom populacijom treba istovremeno prihvaćati i poštovati njihov, različit način života, a istovremeno štititi prava i interese djeteta. Socijalni mora donijeti procjenu gdje je dijete privrženo svojim roditeljima, dobiva pažnju, brigu, ljubav, a da istovremeno prihvatiti moguća odstupanja od standarda – da dijete u romskoj sredini možda nema higijenske uvjete ili minimalne životne uvjete, minimalni standard kakav imaju druga djeca.
Trebamo jasno reći – želimo li kao društvo da se romska djeca u svom ponašanju i načinu života približe djeci iz ostatka stanovništva ili želimo da djeca iz opće populacije žive slično dijelu romske djece? Ako znamo da u romskim zajednicama još uvijek ima slučajeva da se djevojčice prodaju starijim muškarcima za udaju, da se dio djece šalje da prose, da se dio djece ne šalje redovito u školu – treba se jasno prema tome postaviti i osigurati zaštitu djece.
Državne institucije zadužene za brigu o djeci treba voditi briga o zaštiti interesa djeteta. Ne forma, ne mediji, ne gospođa Veljača sa svojim nevjerojatnim ispadima. Ona iskorištava muku i nesreću za samopromociju i vrijeđanje ljudi koji sudjeluju u procesu skrbi o djeci i drugim ranjivim skupinama.
> Ogorčena socijalna radnica za Narod.hr: ‘Po čemu je Veljača kompetentna dati svoj sud?’
O brojkama: od 3800 djece bez adekvatne roditeljske skrbi u 2019. samo njih 60-ak je dano na posvojenje
Sustav socijalne skrbi obuhvaća odrasle osobe, bolesne, stare ljude, djecu… Ali idemo sad razgovarati samo o djeci. U 16 domova u Hrvatskoj je smješteno oko 1000 djece , osim toga u RH ima oko 1360 udomiteljskih obitelji u kojima se nalazi oko 2800 djece. Znači imate oko 3800 djece u Hrvatskoj u domovima i udomiteljskim obiteljima. Tu je oko 35 posto onih koje su roditelji zlostavljali, 35 posto su oni koje su roditelji ostavili, ostatak su djeca sa različitim potrebama koja nemaju odgovarajuću skrb. A u 2019 godini je na posvojenje otišlo samo 60-ak djece. Kad pogledate taj sustav u kojem imamo oko 3800 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s druge strane toliko velik broj bračnih parova, obitelji koje žele posvojiti dijete i onda broj djece koja idu na posvajanje – jasno se vidi da taj sustav, kad su djeca u pitanju – ne funkcionira dobro. Na jedno dijete koje se posvoji dolazi 6 i više parova, obitelji koji ga žele posvojiti.
Ne bi željela u ovoj tragičnoj situaciji smrt malene Nikol, koja nam je otvorila važnu temu djece, socijalne skrbi, udomljavanju, da nam je opet otmu nekakvi ideolozi, kao što su prije dvije godine oteli kad je bila rasprava o novom zakonu o udomiteljstvu. Oteli su je mediji i dvojica homoseksualaca, a nismo raspravljali o 1500 obitelji i 2800 udomljene djece i kako se sustav udomiteljstva treba promijeniti. Udomitelji u Hrvatskoj primaju 2000kn za djetetove troškove, 850 kuna naknade za dijete koje živi s vama, a dijete dobije 100 kn džeparca. Isto to dijete u domu košta državu dva ili tri puta duže. Postoji mnogo toga što se u sustavu treba promijeniti.
O vrijeđanju socijalnih radnika i izostanku konzultiranja struke
Nisam od gospođe Veljače čula ništa konstruktivno što doprinosi da nađemo rješenje kao zajednica. Smiješno je da u situaciji gdje imate toliko stručnjaka – profesoricu Hrabar s pravnog fakulteta u Zagrebu koja već 20 godina govori o potrebi pokretanja obiteljskih centara barem u svakoj županiji i odvajanju preventive od curative u sustavu socijalne skrbi, preko profesorica Leutar i Štambuk koje se bave gerontologijom, profesoricama Pećnik, Družić Ljubotina koja se bavi proučavanjem siromaštva, udruge koje se bave udomiteljstvom, suce koji se bave obiteljskim pravom, profesore… niz ljudi koji se cijeli život bave time, a ministar i mediji daju prostor Jeleni Veljači, oni je stavljaju u poziciju eksperta….
A ministra i državne institucije zadužene za brigu o djeci treba voditi briga o zaštiti interesa djeteta. Ne forma, ne mediji, ne gospođa Veljača sa svojim nevjerojatnim ispadima. Ona iskorištava muku i nesreću za samopromociju i vrijeđanje ljudi koji sudjeluju u procesu skrbi o djeci i drugim ranjivim skupinama
Činjenica je da ovakve uvrede socijalnih radnika objavljuje osoba koja vodi inicijativu koja bi trebala pomoći zaštititi žene od nasilja, a vrijeđa i psuje struku u kojoj rade većinom žene, većina socijalnih radnica su žene. Vrijeđanjem socijalnih radnika ruši se autoritet i dostojanstvo ljudi od kojih ona očekujemo da unose red i pomažu obiteljima. S druge strane, gđa Veljača je ispsovala de facto i samog ministra psujući i vrijeđajući socijalne radnike – pa to je resor za koji je on odgovoran.
O Istanbulskoj konvenciji i trošenju novca za najranjivije skupine
Sustav socijalne skrbi je potrebno temeljito promijeniti. Promjena zakona je minimum. To je kao s Istanbulskom – pokazali smo da u zakonima već imamo sve što je ova međunarodna konvencija tražila od Hrvatske i jedino novo što je donijela je rodna ideologija. Potrebna je provedba, jer provedbe mehanizama zaštite nema. Da, Plenkovićev ratificiranje Istanbulske konvencije donijelo je nove, financijske obveze za Hrvatsku, a distribuciju novca koji će se ulagati u najranjivije skupine – treba pažljivo monitorirati. Jer, kako možemo imati povjerenja da će oni koji su inače prožeti korupcijom, pošteno i dobro upravljati novcem za najugroženije.
Emisiju u cijelosti pogledajte na poveznici OVDJE.
