Tjednik hrvatske zajednice u Australiji„BokaCroPress“ u najnovijem je broju objavio intervju s članicom Organizacijskog odbora inicijative „U ime obitelji“, dr. Željkom Markić. Australski hrvatski tjednik prati aktualna zbivanja u Hrvatskoj, a u ovom se intervjuu osvrnuo na referendumsku inicijativu “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”. U razgovoru je dr. Markić napomenula važnost raspisivanja referenduma i pobliže pojasnila potrebu izmjene sadašnjeg izbornog sustava. U istom broju tjednika «BokaCroPress» uredništvo je objavilo javnu podršku inicijativi te istaknulo potrebu za raspisivanjem referenduma.

:: Gospođo Markić, hvala Vam lijepa na Vašoj ljubaznosti i spremnosti da odgovorite na nekoliko pitanja za australski hrvatski tjednik «BokaCroPress» iz Sydneya.

:: Vi ste u zadnje dvije godine postali jedna od najaktivnijih i najprepoznatljivijih javnih osoba u Hrvatskoj. Možete li nam iznijeti razloge za Vaš osobni angažman u hrvatskom javnom životu? Niste osoba koja je do sada živjela na račun države i mogli ste ostati mirno živjeti u krugu obitelji i prijatelja, kao što to mnogi danas u Hrvatskoj čine. Što je to što Vas je natjeralo u gotovo gladijatorsku borbu na hrvatskoj društvenoj i političkoj sceni? Je li današnja Hrvatska do te mjere ugrožena u svakom pogledu da to stanje zahtjeva buđenje i angažman svake domoljubno osviješćene osobe u našoj Domovini?

U prvom redu, željela bih prenijeti pozdrave svih nas iz „U ime obitelji“ Vašim čitateljima i zahvaliti Vam što ste mi pružili priliku da našim Hrvatima u Australiji predstavim djelovanje inicijative čija sam članica.

Što se tiče mog angažmana, moji su razlozi vjerojatno isti kao i tisuća volontera, ljudi koji su omogućili ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca. A to je razumijevanje da bez angažmana nas, običnih, malih ljudi u Hrvatskoj neće doći do promjena.  Nažalost, moram konstatirati kako je situacija u Hrvatskoj vrlo teška – ekonomska kriza nije zaustavljena u našoj prekrasnoj Hrvatskoj velikim dijelom zbog  nesposobnosti i nepoštenja političara, stalno nametanje ideologije kroz medije, obrazovni sustav i državne institucije od strane aktualne vlasti izaziva stalne podjele u društvu, a nestručni i ideološki zakoni nameću se svim društvenim skupinama – od Lex Perkovića koji je trebao spriječiti izručenje udbaša Josipa Perkovića Njemačkoj, optuženog za svirepo političko ubojstvo, preko zakona o predstečajnim nagodbama kojim se pogodovalo povlaštenim tvrtkama, preko Obiteljskog zakona protiv kojeg se ujedinila cijela struka, Zakona o životnom partnerstvu kojim su se atributi braka dodijelili sadržajno potpuno drugačijoj zajednici ignorirajući volju naroda izrečenu na referendumu, pa sve do Zakona o radu koji ne štiti najnezaštićenije, a ne donosi istinske promjene koje bi dovele do veće fleksibilnosti tržišta i boljih uvjeta za rad i investiranje. Aktualna vlast ne bavi se dobrobiti građana, već svojom koristi te je  stoga jedino još preostalo da se građani uključe i pokušaju nešto promijeniti! To smo i započeli referendumom o braku – prvim narodnim referendumom u 23 godine demokracije i samostalnosti u Republici Hrvatskoj, a sada i novom referendumskom inicijativom „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ za koju skupljamo potpise po cijeloj Hrvatskoj od 21. rujna do 5. listopada.

:: Kako je nastala građanska inicijativa «U ime obitelji»? Koje su temeljne vrijednosti koje Vaša udruga zastupa? Što je zapravo bio primarni cilj i glavni razlog zašto ste sa svojim bliskim suradnicima išli u taj projekt?

Građanska inicijativa „U ime obitelji“ prvo je okupila najrazličitije ljude koji smatraju da je brak životna zajednica žene i muškarca,a  onda i velik broj ljudi kojima je važna demokracija i istina, sloboda i pravo nas, hrvatskih građana, da odlučujemo o društvu u kojem živimo. Događanja u Francuskoj – nametanje ideologije od socijalističke, Hollandove vlade i demonstracije koje su uslijedile, a onda i pokušaj nametanja ideologije kroz Zdravstveni odgoj u Hrvatskoj nekako su potakli okupljanje građana i udruga koje drže da je brak temelj obitelji, a obitelj temelj svakog zdravog društva te da je zajednica žene i muškarca najbolje mjesto za dobivanje i odgoj djece. Tako je nastala I inicijativa “U ime obitelji”.  Gotovo nikoga od ljudi s kojima danas surađujem u inicijativi nisam prije poznavala. Okupila nas je ljubav prema obitelji  i Hrvatskoj, želja da napravimo nešto konkretno i pozitivno, da ne sjedimo  doma i kukamo kako je sve loše. Svatko od nas ima neka znanja potrebna za ovako velike kampanje i projekte i ujedinjeni možemo nešto  ponuditi našem društvu i narodu. Nakon referenduma o braku angažirali smo se oko pomoći poplavljenima – još u veljači ove godine – tada smo se tražeći u ime poplavljenih od HEP-a da im oprosti račune za struju koju su trošili za sušenje svojih kuća – ponovno sudarila s korupcijom vladajućih, osobito HNS-a, u državnim institucijama, a onda smo, ovim novim referendumskim izjašnjavanjem, odlučili ponuditi našim sugrađanima izlaz iz ove negativne selekcije kojom se zadnjih petnaest godina izabiru  „podobni“  umjesto sposobnih političkih kadrova.

:: Hrvatska javnost, pa i najvažniji politički čimbenici u Hrvatskoj počeli su Vas ozbiljno uvažavati tek nakon velikog uspjeha koji je inicijativa «U ime obitelji» postigla uspješnom provedbom referenduma o braku. Uspjeh tog referenduma uzdrmao je temelje brojnih političkih krugova i nevladinih udruga koje ne dijele hrvatske kršćanske i tradicionalne vrijednosti. Iza tih udruga nije stao samo hrvatski državni vrh, nego i gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj. Što Vam je dalo snagu da izdržite u toj očigledno neravnopravnoj borbi?

Snagu nam je svima davala ljubav i požrtvovnost više od 6300 volontera „U ime obitelji“ u cijeloj Hrvatskoj koji su odradili više od 600 tisuća radnih sati – darujući svoje vrijeme, vještine i novac – žrtvujući se za zaštitu obitelji i opće dobro. Bilo je ljudi koji su uzimali godišnji odmor kako bi mogli volontirati i biti na štandu omogućujući svojim sugrađanima da se izjasne traže li referendum o braku. Hrvatska se ujedinila oko istih vrijednosti – od Vukovara do Istre, od Čakovca do Dubrovnika. To je ulilo povjerenje građanima. Snagu su mi dale i sve udruge, vjerske zajednice, javne osobe, svi oni koji su podržali inicijativu. Više od 750 tisuća građana zatražilo je raspisivanje referenduma o braku. Gotovo milijun građana na referendumu je reklo kako je za brak kao životnu zajednicu žene i muškarca. To je prava Hrvatska! To je ona Hrvatska koja se zna organizirati i boriti za ono što joj je važno, u kakvoj želimo živjeti svi mi okupljeni oko U ime obitelji.

:: Vaša udruga i Vi sada ste u ozbiljnim pripremama za provedbu još jednog referenduma, koji po svojoj važnosti za budućnost Hrvatske nadilazi i referendum o braku. Radi se o referendumu, koji bi, ako bude uspješan, mogao dovesti do velikih i prijeko potrebnih  promjena na hrvatskoj političkoj sceni već na sljedećim izborima za Sabor Republike Hrvatske koncem iduće godine. Ako referendum prođe, koje bi bile glavne pozitivne promjene u izbornom zakonodavstvu u Hrvatskoj? Što bi to zapravo značilo u praksi za mlade i sposobne ljude koji danas moraju biti stranački tj. partijski poslušnici da bi došli na izbornu listu neke stranke?

Ovo referendumsko izjašnjavanje pruža Hrvatima priliku da počnu sami, imenom i prezimenom odabirati svoje zastupnike u Hrvatskom saboru koji su onda prvenstveno odgovorni nama, biračima, a ne vodstvima stranaka. Takva bi promjena značila da će mladi i sposobni dobiti priliku i doći na listu bez da moraju biti, kako kažete, „partijski poslušnici“. Želimo birati sposobne, a ne podobne kandidate. Vrijeme je za sposobne i odgovorne ljude koji razumiju da u najvišem predstavničkom tijelu Hrvatske – Hrvatskom saboru – trebaju zastupati narodne interese, opće dobro, brinući se za kratkoročnu i dugoročnu dobrobit svih nas. U to je svakako potrebno uključiti i vratiti sve mlade koje aktualna vlast doslovce potiče da odlaze iz  Hrvatske zbog nedostatka posla i korupcije. Jer, ako u HEP-u jedna direktorica, članica HNS-a, bez ikakvih stručnih kvalifikacija, može zaposliti sina, kćer, zeta i snahu – kako to djeluje na odlične studente, marljive i sposobne mlade ljude kojima ni mama ni tata nisu direktori u HEP-u? Kakva je to poruka za njih, ako ne, otiđite u inozemstvo, tamo ćete dobiti posao na temelju sposobnosti, a ovdje neka ostanu naša, manje sposobna djeca, ali s političkim vezama. Politička korupcija  uvijek se temelji na tome da nesposobna osoba, član partije ili grupe dobiva poziciju iznad svojih stvarnih sposobnosti zahvaljujući pripadnosti stranci ili nekoj drugoj interesnoj grupi.  Takav model koči cijelo društvo. Danas je hrvatska zakočena prvenstveno političkom korupcijom koja onda guši i gospodarstvo.

:: Kako sada stoje stvari, za razliku od referenduma o braku, protiv kojeg su tada ustali svi mediji i državni vrh na čelu s predsjednikom Josipovićem i premijerom Milanovićem, ovoga bi puta najveću prepreku za uspješnu provedbu dolazećeg referenduma mogle predstavljati dvije najveće parlamentarne stranke u Hrvatskoj – HDZ-e i SDP-e.  One imaju snažnu glasačku mašineriju. Kako tumačite njihov trenutni otpor prema promjenama izbornog zakonodavstva?

U ime obitelji pokreće referendum čiji je cilj iz korijena promijeniti politički sustav Hrvatske i osigurati da imamo sposobnije i kompetentnije saborske zastupnike i vladu.  Jer, saborski zastupnici su oni koji potvrđuju članove vlade, oni su ti koji mogu opozvati nesposobnu vladu, ali to ne čine, jer štite stranačke,a  ne nacionalne interese. Želimo oko ovog nastojanja da promijenimo način odabira ljudi koji vode Hrvatsku ujediniti sve hrvatske birače. Pozvali smo sve stranke, udruge, sindikate, vjerske zajednice da nam se pridruže u demokratizaciji Hrvatske. Vrijeme je da se političare koji vladaju hrvatskim narodom zamijeni političarima koji će hrvatskom narodu služiti. Upravo veće sudjelovanje birača u odlučivanju u Hrvatskoj, i time odabir sposobnih umjesto podobnih saborskih zastupnika, jedan od temeljnih preduvjeta za gospodarski oporavak Hrvatske. Očito je da je to nekima predstavlja veliki problem. Nadam se da će sve stranke U Hrvatskoj shvatiti da će se ovim referendumom demokratizirati izbori, ali i same stranke te da je to, u konačnici, i u njihovom interesu.

:: Mogu li se, makar i na simboličan način, i hrvatski iseljenici koji imaju hrvatsko državljanstvo uključiti na prikupljanje potpisa, koji će se u Hrvatskoj obavljati od  od 21. rujna do 5. listopada ove godine? Ako mogu, što predlažete? Naime, prema Vašim prijedlozima izmjene izbornog zakonodavstva mogle bi ubuduće znatno olakšati i glasovanje hrvatskih iseljenika tj. hrvatskih državljana koji žive u inozemstvu.Što Vaša udruga predlaže u tom pogledu?

Naravno da mogu. Nepravedno je da su Hrvati izvan Hrvatske diskriminirani i ne mogu ostvariti svoje biračko pravo – moraju se prvo prijaviti da bi glasovali, a zatim i putovati stotinama, pa i tisućama kilometara do veleposlanstava kako bi svoje građansko pravo – pravo na glasovanje- mogli  ostvariti. Hrvati u Bosni I Hercegovini satima moraju stajati u redu, a mnogi niti ne dočekaju da dođu na red i glasuju. Oko 200 000 hrvatskih državljana u Bosni i Hercegovini mora proći kroz četvora vrata na četiri lokacije u jedan dan izbora. Pa to je lakrdija! Da ne govorim o Hrvatima u Kanadi ili Australiji koji moraju prijeći tisuće kilometara da bi mogli glasovati u veleposlanstvu iako bi im Hrvatska mogla, baš kao i Slovenija, Bosna i Hercegovina, Italija dostaviti doma kuvertu s glasačkim listićem. Stoga tražimo uvođenje dopisnog i elektroničkog glasovanja za sve  hrvatske državljane. Pa sve zemlje u EU imaju mogućnost dopisnog glasovanja, zašto jedino Hrvatska to ne dopušta svojim državljanima?  Na taj način povećat će se izlaznost i sudjelovanje Hrvata u važnim odlukama o njihovoj zemlji. Osim toga predlažemo uvođenje preferencijalnog glasanja bez cenzusa koje je primjenjivo, također odmah bez dodatnih izmjena zakona.

Ostala načela, kao što je smanjenje izbornog praga na 3 posto i povećanje broja zastupnika koji se biraju u izbornim jedinicama s 14 na minimalno 20 zahtijeva promjenu drugih vezanih zakona i to moraju učiniti saborski zastupnici. Ako birači na referendumu prihvate naš prijedlog, u Ustavu će se, već na sljedećim izborima, u 12. Mjesecu sljedeće godine s već spomenutim načelima, ugraditi i obaveza da u slučaju izbjegavanja i odugovlačenja od strane predstavnika javne vlasti, već na prvim sljedećim izborima Republika Hrvatska bude jedna izborna jedinica, a izborni prag će biti 2%.

:: Jeste li optimistični glede pozitivnog ishoda dolazećeg referenduma? Predsjednik Sabora RH Josip Leko  najavio je mogućnost da se zakon o izborima promijeni u Saboru. Hoće li takva mogućnost utjecati na konačni rezultat referenduma?

Koliko za sada vidimo – jedino je narodnim referendumom moguće osigurati promjene već na sljedećim izborima. GONG, predsjednik Josipović i drugi koji su počeli predlagati promjene izbornog sustava odmah nakon što je „U ime obitelji“ najavila referendum – traže promjene koje bi postale važeće tek za 5 godina, tako da, koliko vidimo u ovom trenutku, njihovi prijedlozi nisu u funkciji ostvarivanja promjene izbornog zakonodavstva, već u funkciji odgađanja i otežavanja promjena koje se boje da ćemo mi provesti. Pa gospodin Leko, SDP, predsjednik Josipović, GONG, Laburisti i drugi su pokušali promijeniti ustav prije samo 6 mjeseci kako bi spriječili izručenje g. Perkovića Njemačkoj i ograničili građanski referendum. Tada, prije samo 6 mjeseci nisu niti spomenuli uvođenje preferencijalnog ili dopisnog glasovanja. Rado bih da su ove njihove sadašnje priče izraz promjene odnosa prema biračima ili Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, ali bojim se da je to samo povezano sa skorim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

:: U Hrvatskoj ima sve više ljudi koji zagovaraju korjenite gospodarske i društvene promjene. Iznose se sve glasnija mišljenja kako se te promjene ne mogu dogoditi ako se na vlasti budu i dalje smjenjivale one stranke koje su i najodgovornije za dovođenje Hrvatske u sadašnju gotovo bezizlaznu krizu. U Hrvatskoj su ljudi sve više svjesni da nije moguće izgraditi demokratsko društvo dok ne postoji unutarnja demokracija u političkim strankama i dok su mediji, koji trebaju biti korektori vlasti, više u službi vladajućih struktura nego općih interesa svih građana. U homiliji na sv. misi zadušnici za pokojnog Zvonka Bušića u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu, pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško je, između ostaloga rekao i to da danas u Hrvatskoj vlada medijski totalitarizam. Ima li, po Vašem sudu, u Hrvatskoj dovoljno sposobnih, obrazovanih i poštenih ljudi, kojima je Hrvatska još u srcu, i koji bi mogli na sljedećim parlamentarnim izborima prodrmati okorjelost sadašnjeg očiglednog dogovornog izmjenjivanja vlasti u Hrvatskoj?

Naravno da ima. Svakodnevno se susrećemo s njima. No, ova vlast i ovakav izborni sustav nepravedni su te je teško takvim kvalitetnim i sposobnim ljudima doći na pozicije na kojima mogu služiti Hrvatskoj koristeći svoja znanja i sposobnosti.  Baš zato trebamo provesti ovaj referendum i promijeniti kriterije selekcije, kadroviranja onih koji u naše ime upravljaju Hrvatskom.

:: U Hrvatskoj je već počela neslužbena izborna kampanja za predsjednika države. Hrvatska je dominantno katolička zemlja. Ove je godine na proslavama Velike Gospe u marijanskim svetištima diljem Hrvatske bilo preko pola milijuna ljudi. No, mi imamo predsjednika države koji je agnostik. Držite li da bi se situacija u Hrvatskoj mogla početi mijenjati na bolje izborom novog predsjednika koji je praktični vjernik i koji poštiva temeljne kršćanske vrijednosti. Svuda u demokratskom svijetu je ne samo  normalno i prihvatljivo, nego je to gotovo i nepropisano pravilo, da te države vode političari koji pripadaju malobrojnijem dijelu tog društva i ne postoje nikakve zakonske ili neke druge zapreke da se o tome u društvu slobodno govori. Nažalost, u Hrvatskoj i u tom pogledu ima dosta straha i samokontrole. Kako to tumačite?

Rekla bih da je predsjednik Josipović veliko razočaranje za većinu birača. Ove 4,5 godine predsjednik Josipović bavi se interesima Ive Josipovića i regije, uglavnom nauštrb interesa Hrvatske. Njegova glavna snaga je kontrola medija koji ga neprekidno nekritički hvale i ostavljaju dojam kod birača da će svi glasovati za njega. Pa to stalno ponavljanje kako je on najpopularniji političar u Hrvatskoj, kako ga birači jako vole, kako bi opet za njega glasovali podsjeća na to kako su u komunizmu hvalili druga Tita. Drug Tito je napravio ovo, drug Tito je napravio ono… Neki dan sam izbrojala 4 ili 5 zasebnih vijesti o mjestima na kojima je predsjednik Josipović bio – od poljoprivrednog sajma i razgovora s poljoprivrednicima, do tapšanja djece na susretu s predsjednikom Pahorom i izjave o miru i toleranciji poslije mise u Ludbregu. Sigurno da ovakva intenzivna propaganda ima određen utjecaj na birače. Predsjednik Josipović neprekidno opravdava propuste, nesposobnosti i korupciju SDP-a i HNS-a: tumačenja da nije sve tako loše kako izgleda, prikrivanja pogrešaka i  nekompetentnosti po načelu – oni su iz moje stranke, moram ih se držati. Ipak, rekla bih da je predsjednik Josipović najviše pokazao čije interese zastupa kada je učinio sve što je mogao, pa čak i pokušao promijeniti Ustav RH, kako bi spriječio izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj – udbaša čiji sin je i danas njegov savjetnik za sigurnost.  Takozvani Lex Perković koji je bio prvi pokušaj zaštite Perkovića, osumnjičenika za političko ubojstvo – predsjednik  je mogao zaustaviti. Da ga je držao na svom stolu osam dana, koliko ima pravo, bez da ga je potpisao, Hrvatska bi ušla u EU i ne bi bila osramoćena kršenjem dogovora s Njemačkom. Ali on to nije učinio. Upravo suprotno, pokazao je da mu je zaštita starih komunističkih struktura važnija od dobrobiti Hrvatske.

:: Iz Vašeg ugla gledanja na opće stanje u Hrvatskoj, postoji li prihvatljivo opravdanje za isticanje više od dva kandidata za predsjednika države unutar jednog ili drugog političkog svjetonazora u Hrvatskoj? Za razliku od, recimo SAD-a, gdje postoje unutarstranački izbori za osobu koja će biti kandidat na predsjedničkim izborima, u Hrvatskoj to nije slučaj.  Kandidati ulaze u predsjedničku kampanju bez da su prije toga bili izvrgnuti dodatnim sustavnim provjerama unutar stranaka ili javnosti, pa nam se događa da nakon izbora budemo teško razočarani. Bili i u tom pogledu u Hrvatskoj trebalo nešto mijenjati?

Naravno. Unutarstranački izbori kandidata omogućili bi pozitivnu selekciju, ali i onda podršku onom kandidatu za predsjednika kojeg je većina u stranci ocijenila boljim. Ponovila bih ono što smo vidjeli na referendumu o braku – kada je 85 % medijskih izvještaja bilo protiv referenduma, a 68 % birača je glasovalo ZA. Ista ta kontrola i pristranost prisutna je kad se izvještava i o ostalim temama. Tako da će svaki kandidat biti u nepovoljnijem položaju od predsjednika Josipovića – prvenstveno radi kontrole velikog dijela medija koji ga – neki potpuno otvoreno – poput EPH izdanja, HRT-a i RTL-a,  a neki skrivenije – nekritički podupiru. Ali, konačnu riječ ipak imaju birači. Nadam se da će Hrvatice i Hrvati iskoristiti to svoje pravo i izabrati predsjednika koji će voljeti Hrvatsku i raditi za dobro cijelog hrvatskog naroda, a ne svoje interese.

:: Kad smo već riječ o utrci za predsjednika države, u medijima se često nagađa da bi se i Vi, kao već dokazana javna osoba, mogli kandidirati na dolazećim predsjedničkim izborima. Imate li volje i snage i za taj u politici vrhunski izazov?

Govorilo se da idemo na izbore za Europski parlament, pa nismo išli, onda se govorilo da sve radimo kako bih se ja kandidirala na predsjedničkim izborima, a sada se već govori o parlamentarnim izborima. To je spin onih koji žele obezvrijediti naš rad i zalaganje. U ime obitelji je potpuno usredotočena na to da omogućimo da se svi oni u Hrvatskoj koji mogu i žele doprinijeti promjenama mogu i uključiti u politički život.  Strukturne reforme i suštinske, a ne kozmetičke promjene kojima se bavi aktualna vlast, bit će moguće provesti samo ako se postigne nacionalno suglasje. Dakle, društveni dogovor je preduvjet za promjene koje će sljedećih nekoliko godina tražiti žrtvu i stezanje remena kako bi se za 4 ili 5 godina moglo dobro živjeti i našoj djeci osigurati da mogu živjeti i raditi u ovoj, za mene, najljepšoj zemlji na svijetu. Za ovakve promjene potrebno je sudjelovanje što većeg broja ljudi u odlučivanju, jer tek kad o nečemu odlučujete, onda ste za to i odgovorni. Dakle, mi nemamo nikakve sumnje da je ovaj referendum o demokratizaciji izbora, kao jedini način da se osigura pozitivna selekcija ljudi koji ulaze u Sabor- da sposobni zamjene podobne – preduvjet ne samo za ostvarenje društvene pravednosti, već i za gospodarski oporavak Hrvatske.

:: Na vrlo uspješnom Hrvatskom iseljeničkom kongresu koji je održan u Zagrebu u lipnju ove godine čule su se i snažne kritike na račun negativnog odnosa koja u Hrvatskoj postoji, na svim razinama, prema hrvatskom iseljeništvu. Budući da su iseljenici mnogih drugih zemalja u svijetu, samo da spomenimo, Izrael i Kinu, bili glavna pokretačka snaga u posebno uspješnom gospodarskom razvoju tih zemalja, negativan odnos prema hrvatskim iseljenicima u ovim teškim vremenima može se okarakterizirati i kao sabotaža protiv svekolikih interesa hrvatskog naroda i hrvatske države. Imate li Vi svoje razmišljanje zašto se Hrvatska tako ponaša prema svojim iseljenicima?

Ovog sam ljeta imala priliku u Kanadi upoznati veliku hrvatsku zajednicu koja se okuplja u Norvalu. Upoznala sam mlade čiji su djedovi i bake doselili iz Hrvatske. Dakle, i oni sami i njihovi roditelji su rođeni u Kanadi, a oni opet znaju hrvatski, pjevaju punim srcem Thompsonovu himnu „Lijepa li si“ i vole Hrvatsku punim srcem. Onaj tko ne želi uzvratiti takvu nesebičnu ljubav kakvu prema Hrvatskoj gaje i djelima pokazuju hrvatski iseljenici, ne želi ovoj zemlji dobro. Dok sve moderne europske zemlje imaju posebne programe za jače povezivanje iseljenika s matičnom zemljom, vlast u Hrvatskoj ih odguruje od sebe. Jedan od velikih motiva za ovo referendumsko izjašnjavanje bila je naša želja da ukinemo diskriminiranje hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske i omogućimo da na izborima glasuju dopisnim ili elektroničkim putem. Ako birači potpisom podupru naš prijedlog od 21. 9. do 5. 10. ove godine – već na sljedećim parlamentarnim izborima australski će Hrvati lakše iskoristiti svoje pravo glasa.

:: Imate li kakvu Vašu posebnu poruku za hrvatske iseljenike u Australiji, koji se još nisu prestali nadati da će ako ne oni onda barem njihova djeca moći jednog dana doseliti se u Hrvatsku u tu nastaviti živjeti? Svijet se nalazi pred velikim promjenama. Hrvatska bi mogla postati oaza mira i napretka, ako se kao narod i društvo na vrijeme probudimo. U tom kontekstu hrvatski iseljenici mogu dati značajan doprinos.

Imam nekoliko prijatelja koji su tijekom rata došli iz Australije u Hrvatsku, da bi sudjelovali u obrani zemlje i danas ovdje žive, rade i podižu svoje obitelji i vrijedni su dio našeg društva. Hrvatima u Australiji mogu samo poručiti – nemojte odustati od Hrvatske. Ovdje, u Hrvatskoj, ima nas mnogo koji vas volimo, cijenimo, koji još pamtimo kako ste dizali kredite da biste nama, u Hrvatskoj pomogli da se imamo čime braniti, kako ste slali lijekove i humanitarnu pomoć, širili istinu o tome tko je žrtva,a tko napadač. Ima nas mnogo koji se radujemo svakom hrvatskom iseljeniku koji se vrati i svakom onom koji njeguje veze sa svojom zemljom i svojim narodom.

:: Na kraju želimo Vam se zahvaliti na ovom opširnom razgovoru. Također, Vama i Vašim suradnicima želimo da i ovaj referendum naiđe na veliki odaziv hrvatskog naroda u domovini, koji je na rubu strpljenja.

Hvala Vama! Nadamo se i još jednom pozivamo sve na podršku. Promjene se ne mogu više odgađati, a bez nas se neće dogoditi.

Razgovarao: Antun Babić