Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, potvrdio je presudu Općinskog suda u Zagrebu u slučaju Goran Beus Richembergh protiv udruge U ime obitelji, zbog članka objavljenog na portalu Narod.hr. Odluku na prvostupanjskom sudu donijela je sutkinja Andrea Krstanović Čada.

Riječ je o istoj sutkinji koja je negativno presudila u slučaju Željke Markić, predsjednice udruge U ime obitelji, protiv Srpskog narodnog vijeća.

Radi li se u ovom slučaju o dvostrukim kriterijima sutkinje Andree Krstanović Čada? Odnosno, da presuda ovisi o tome kome se sudi? Idemo redom…

Što je objavljeno na Narod.hr-u?

1.12.2017. godine na portalu Narod.hr objavljen je članak koji je, po mišljenju redakcije Narod.hr-a, otvorio važno pitanje koje se ticalo nacionalnosti bivšeg saborskog zastupnika HSLS-a/HNS-a/GLAS-a Gorana Beus Richembergha.  “Otac Beusa Richembergha bio osumnjičen za ratni zločin nad civilima u logoru kojim je upravljala armija BiH?”

Narod.hr objavio je članak jer je uredništvo smatralo kako je objava do tad u javnosti malo poznatih informacija o tome da zastupnik u hrvatskom Saboru nosi majčino prezime, a ne očevo te da je promijenjeno ime i prezime te da mu je otac Musliman i dr., važne s obzirom na njegovu objavu na dan izricanja presude Haškog suda generalu Praljku i njegovog samoubojstva.

Bivši zastupnik Beus Richembergh objavio je tada sljedeći post: ”Samoubojstvo je izvršio pravomoćno osuđeni ratni zločinac. Pokušaji koji dolaze iz vrha HDZ-a da se Hrvatski sabor instrumentalizira tako da na sutrašnjem nastavku sjednice nekom posebnom izjavom odbaci pravomoćnu presudu Haaškog tribunala te da se za osuđenog ratnog zločinca održi minuta šutnje potpuno su neprihvatljivi i skandalozni. GLAS u takvom dezavuiranju Hrvatskog sabora neće sudjelovati!”, objavio je na Facebooku. S obzirom na to da je Beus Richembergh bio saborski zastupnik, javna osoba, u interesu javnosti je istražiti navode koji su se o njemu i njegovom podrijetlu pojavili u javnosti.

Nakon objave članka Narod.hr je poslao upit Beusu Richemberghu u kojem smo tražili da, ukoliko nešto nije točno, nam dostavi informacije i dokaze radi točne informiranosti naših čitatelja. Odgovor na taj upit Narod.hr nikad nije dobio.

Prvostupanjski sud, odlukom sutkinje Krstanović Čada, je naveo: “U odnosu na stupanj odgovornosti tuženika valja istaknuti da sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o gruboj nemarnosti nakladnika. Povrijeđena dobra tužitelja vezana su kako uz njegovu privatnost, tako i uz njegov poslovni ugled kao saborskog zastupnika. Kako se tužitelj osjećao izrazito nelagodno, a zbog prijetećih poruka i život mu je bio ugrožen, navedeno i ukazuje na jakost pretrpljenih bolova. Cilj naknade je dokazati da su sporne informacije bile neistinite, a što je i utvrđeno iz provedenog dokaznog postupka. Sukladno navedenom, a imajući u vidu da su granice kritike šire u slučaju ličnosti političara nego kod privatnih osoba, pa tužitelj mora imati veći stupanj tolerancije, te činjenici da je novinarima temeljem čl. 38. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 85/10), a u svezi sa čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine” -MU br. 18/97), zajamčena sloboda izražavanja mišljenja i izražavanja misli, ali novinar mora voditi računa i o odredbi čl. 35. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči svakom građaninu štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, sud je tužitelju na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti sukladno postojećoj sudskoj praksi dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 20.000,00 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 30.000,00 kn tužitelja valjalo odbiti.“

Nakon žalbe koju je UiO podnijela, drugostupanjski sud je presudu potvrdio i, između ostaloga, naveo: “Na temelju ovako i nesporno utvrđenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik objavom na portalu povrijedio dostojanstvo te narušio čast i ugled tužitelja. Time je tuženik prešao granice izražavanja osobnog stava i mišljenja autora u skladu s načelom slobode medija iz čl. 3. st. 2. ZM-a te da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kn pravilno cijeneći povrijeđeno dobro.”

Tužba Željke Markić protiv Borisa Dežulovića i Novosti/Srpskog narodnog vijeća

Ista je sutkinja, Andrea Krstanović Čada sudila i u sporu između Željke Markić i Novosti/ Srpskog narodnog vijeća.

2.3.2018. godine u tjedniku “Novosti” objavljen je tekst Borisa Dežulovića pod naslovom: “Željka Markić: glupa ili plavuša?”, te isti članak i na njegovom portalu 4.3.2018.

U navedenom članku Dežulović je seksistički vrijeđao Željku Markić, uz ostalo, izrugujući činjenicu da je, držeći se zakonske procedure, podnijela zahtjev za objavom demantija portalu Index.hr. zbog uvredljivog komentara Dade Batinić pod naslovom “Mima Simić je oduzela Željki Markić nevinost, a ona nije ni prokrvarila”. Dada Batinić i Index su objavu komentara u kojem iznosi niz uvreda na račun Željke Markić pokušali podvesti pod “satiru”, baš kao i Boris Dežulović i Srpsko narodno vijeće. U međuvremenu je Općinski građanski sud u Zagrebu donio nepravomoćnu presudu po kojoj Index treba Željki Markić isplatiti iznos od 40.000 HRK zbog teksta Dade Batinić “čiji je cilj bio omalovažavanje i vrijeđanje tužiteljice”.

U prvostupanjskoj presudi sutkinje Krstanović Čada, koja je Beus Richemberghu dodijelila iznos od 20.000 HRK, u presudi u sporu Željke Markić protiv Dežulovića/Novosti/SNV-a stoji:

“Ovim pitanjem Dežulović je samo izrazio svoj kritički sud o tužiteljičinom poimanju satire (članak s portala Index.hr). novinar time nije ocijenio tužiteljicu kao glupu, kako to pogrešno tumači tužiteljica. Pri tome valja svakako istaknuti i da je tužiteljica javna osoba, jer je društveno vrlo aktivna, sudjeluje u raznim inicijativama i referendumima (članica je udruge „U ime obitelji“), te je učestalo prisutna u medijima. Stoga tužiteljica kao javna osoba i mora trpjeti veću kritiku. Mišljenje je suda da se u spornom članku autor izražava unutar dozvoljenih okvira i slobodnijeg pisanja. Sloboda izražavanja, naravno ne bezuvjetno, već do granice koja je u javnom interesu, ne može se oduzeti”, napisala je sutkinja.

“Niti sud niti domaći sudovi nisu ovlašteni određivati način na koji će novinari objavljivati informacije u medijima. Sloboda novinarstva dopušta i određeni stupanj pretjerivanja pa čak i provokacije. Taj sud, dakle, smatra da je interes demokratskog društva osiguranje i očuvanje slobode medija, pa je to upravo razlog zbog kojeg ESLJP štiti prava novinara na upotrebu oštrih pojmova, polemičkih i agresivnih tonova”, zaključuje sutkinja Andrea Krstanović Čada.

Dvostruki kriteriji iste sutkinje

Iz navedenih presuda može se zaključiti kako sutkinja Krstanović Čada u presudama u slučaju tužbe ‘Željke Markić protiv Borisa Dežulovića i Novosti/SNV-a’ te ‘Gorana Beusa Richembergha u tužbi protiv Narod.hr’ – pokazuje različite kriterije na više razina – prema tome tko je javna osoba, prema pravu javnosti na informacije o političarima i zastupnicima u Saboru, prema tome što je to vrijeđanje, a što satira i dr.

Udruga U ime obitelji i portal Narod.hr nastavit će s pravnim koracima za osporavanje obje presude.

Izvor: narod.hr