Hod za život u Šibeniku održao se u subotu 5. rujna. Izjave su dali Maja i Antonio.

Maja: Želimo zakon koji štiti život od njegovog začeća do prirodne smrti

“I ove godine, na ovom Hodu za život želimo zahvaliti svim majkama koje su odabrale život za svoje dijete unatoč teškim životnim okolnostima, unatoč teškim prenatalnim dijagnozama.

Ovo je prilika i svima nama da naučimo što je ljubav i davanje sebe drugima. Budimo oni koji štite život te donose radost i mir, birajući život, a ne smrt.

Geslo ovogodišnjeg Hoda za život je: Prvi korak je zakon! Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonom!

Želimo zakon koji štiti život od njegovog začeća do prirodne smrti.

Svako ljudsko biće nosi neprocjenjivu vrijednost. Život nije privilegija snažnih, zdravih, željenih ili savršenih – život pripada svakome. Pobačaj nikada nije rješenje!! Rješenje je ljubav, prihvaćanje života! Borite se za svoje dijete – jer život uvijek ima smisla!

Antonio: Budimo društvo koje neće ženu ostaviti samu pred teškom odlukom

Kao narod koji je kroz svoju povijest znao koliko vrijedi boriti se za slobodu i dostojanstvo čovjeka, ne smijemo zaboraviti da se dostojanstvo najranjivijih i najnježnijih među nama – nerođenim djetetom, mjeri našom spremnošću da ih zaštitimo.

Budimo društvo koje neće ženu ostaviti samu pred teškom odlukom, nego će joj pružiti sigurnost, potporu i nadu. Budimo narod koji štiti i majku i dijete.

Ne birajmo ravnodušnost. Ne okrećimo glavu. Birajmo život – i gradimo Hrvatsku u kojoj je svako dijete prihvaćeno, zaštićeno i voljeno.

Neka prvi korak bude zakon koji apsolutno štiti život od začeća! Neka sljedeći koraci budu ljubav, pomoć i odgovornost cijelog društva.

Okupljenima su se obratili Jakov Jelić, Maja Šubić, obitelji Cvitan I Božana Tokalić.

Jakov Jelić : Pozdravljamo i sve vas koji se protivite Hodu za život

“Dragi Šibenčani, svi vi koji ste svoj prvi korak napravili u Šibeniku, kao i vi koji ste došli u Šibenik, dobar vam dan.

Dobar dan i svima vama koji ste došli iz obližnjih mjesta i krajeva, kao i vama koji ste došli izdaleka samo da biste podržali ono najvrjednije – svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti.

Dragi prijatelji života, drage bake i djedovi, drage majke i očevi, draga djeco, dobrodošli na još jedan Hod za život, obitelj i Hrvatsku u naš Šibenik.

Pozdravljamo i sve vas koji se protivite Hodu za život, i vama želimo poručiti: lijepo je što ste se rodili! Ali isto bi tako bilo lijepo i pošteno da i drugoj začetoj djeci želite to isto – da žive!

Hodamo za život koji počinje začećem i koji nitko nema pravo ni u kojem trenutku zaustaviti.

Zaštita života ujedinjuje sve ljubitelje istine, bez obzira na religijsku ili političku pripadnost. Iza ove inicijative stojite vi, drage obitelji, vi, dragi zaštitnici života. Vi ste naše hodajuće zastave, vaš osmijeh je naš logo.

Geslo ovogodišnjeg Hoda za život glasi: „Prvi korak je zakon. Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonom!“

Zakon treba štititi svoje građane, osobito one najnježnije i najranjivije – nerođeno dijete! To je mjera ljudskosti, civiliziranosti i napretka jednoga društva.

Čuli smo: Prvi korak je zakon!

I svi vi ovdje… stvarno ste zakon.

Maja Šubić: Hrvatska mora biti zemlja koja štiti život, a ne zemlja koja ga zakonski prekida

“Pozdrav svima dragi moji Šibenčani! Pozdrav svim prijateljima života! Sretna sam vidjeti vas u ovolikom broju. Okupili smo se danas ovdje, jer nećemo odustati, ni posustati u toj borbi za život najnezaštićenijih, najnježnijih i najranjivijih među nama – nerođenog djeteta! Čuli smo ovogodišnje geslo: Prvi korak je zakon! Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonom!

Poražavajuća je činjenica da je u Hrvatskoj još uvijek na snazi zakon iz 1978., iz komunističkog, totalitarnog režima.

Želimo apsolutnu zakonsku, društvenu i svaku drugu zaštitu života od začeća. Usmrćivanje nerođenog djeteta je najgori oblik nasilja koji možemo vidjeti, jer se događa na zakonit način. Pobačaj usmrćuje dijete. Pobačaj je trajna bol u srcu majke!

Nitko ne priča kakvi su životi majki koje pobace. Koliko one zapravo sebi ne mogu oprostiti. A što je sa životom najmanjih i najnježnijih, najranjivijih među nama?! Ima li tko manji od bebe u majčinoj utrobi, od života koji se tek treba ostvariti?!

Ali mi znamo što je rješenje… rješenje je ljubav, prihvaćanje života!

Stvoreni smo u ovom vremenu pa tako i naša djeca. Odabrati život za svoje dijete je najispravnija odluka. Borimo se za društvo koje doista skrbi o svakom čovjeku, za društvo koje nudi rješenja koja štite život, a ne ona koja ga prekidaju. Ovim hodom danas, želimo jasno poručiti… Hrvatska mora biti zemlja koja štiti život, a ne zemlja koja ga zakonski prekida.”

Svoje svjedočanstvo izrekla je i obitelj Cvitan.

“Rođenjem Martina Jone naš život dobio je novu dimenziju i pozvani smo prihvatiti tu situaciju s vjerom. Odluka da ga krstimo bila je izraz našeg povjerenja u Gospodina i želje da svoj život predamo Njemu. Nakon njega vodila se velika unutarnja borba oko odluke biti otvoreni životu, ali smo kroz vjeru učili da i izazove i teškoće roditeljstva, braka i odgoja djece možemo nositi s Gospodinom, prihvaćajući svoj križ i milosti koje dolaze kada Mu kažemo „DA“.

Zato želimo pozvati na ljubav, vjeru i otvorenost životu. Posebno pozivamo muškarce na veće predanje obitelji Bogu i aktivniju ulogu u odgoju djece. Ne osuđujmo majke koje su iz straha učinile pobačaj, nego molimo za njih i za liječnike koji u tome sudjeluju – ljubimo ih i zagovarajmo.”

Božana Tokalić: Nema te teškoće veće od majčine ljubavi

Moje ime je Božana, imam 38 godina, majka sam, supruga, odgojiteljica i ono me čini izuzetno ponosnom, majka sam jednog divnog anđela. Moja borba počinje 2016. sa prvom, željenom i voljenim trudnoćom.

U početku je sve bilo predivno, no već u 16. tjednu trudnoće stanje moje bebe počelo se komplicirati. Liječnik me iz Šibenika šalje za Zagreb gdje sam na tom prvom pregledu doživjela najveći šok što jedna majka može doživjeti. Na tom prvom pregledu liječnik je rekao da će moje dijete umrijeti, a i ja zajedno s njim ako zadržim trudnoću. Šalje me u Sloveniju na pobačaj ali ja sam vođena srcem, to odmah odbila. Umjesto u Sloveniju, put me vodi u istraživanje postoji li netko na svijetu tko može pomoći mom djetetu jer se niti jedan liječnik u Hrvatskoj nije nikada susreo sa dijagnozom koju je imala moja beba. Riječ je o visokoj opstruciji gornjih dišnih puteva, stanju tada nespojivim sa životom.

To je vrlo rijetka urođena malformacija kod djece kod koje je gornji dišni put potpuno ili djelomično zatvoren. Uz to, moja beba imala je i hidrops, odnosno nakupljanje tekućine a moje tijelo je sve teže podnosilo trudnoću. Tračak nade dogodio mi je kad sam pronašla liječnika u Belgiji koji mi je trebao napraviti poseban porod uz tzv.exit zahvat, međutim stanje moje bebe se svakom kontrolom sve više kompliciralo, pa je uz postojeće dobio i druge malformacije i tada operacija više nije bila opcija. Ja sam i dalje odbijala pobačaj.

Svjesna da će moja beba umrijeti, odlučila sam učiniti sve što mogu kako bi nam uljepšala ovo dragocjeno vrijeme koje nam je darovano. Snagu sam našla u svakom njegovom javljanju, u svakom udarcu. Okružila sam se ljudima koji su sa mnom molili i bili velika podrška. Osim mojih bližnjih, moje obitelji i prijatelja ovdje moram izdvojiti divne ljude iz bolnice sv.Duh u Zagrebu, posebno moju doktoricu Ivanku i sestru Kseniju.

Odlučila sam tamo roditi svoje dijete jer su svi iz te divne bolnice podržavali moje želje i borili se kako bi moja bebica što dulje bila s nama. Oni mi nisu nudili pobačaj kao opciju već su svu svoju snagu i znanje usmjerili u život moje bebe, ma koliko on kratak bio. Moj Loreto živio je 3 minute ali je ostavio neizbrisiv trag u našim životima. Zahvaljujući mojoj doktorici Ivanki, dostojanstveno je došao na ovaj svijet i dostojanstveno smo ga ispratili, onako kako zaslužuje.

Da mogu vratiti vrijeme, opet bi napravila isto i danas osjećam mir jer znam da sam napravila sve što mogu kako bi zaštitila svoje dijete i znam da smrt nije kraj. Sretna sam što je Bog mene izabrao za majku mom Loretu jer da je izabrao nekog drugog on se možda ne bi ni rodio.

Za kraj želim samo poslati poruku onim trudnicama koje se bore sa raznim teškoćama i problemima i koje misle da bi svom djetetu olakšale pobačajem, svaku svoje odluku donesite srcem jer nema te teškoće veće od majčine ljubavi!”

Nakon svjedočanstva zapjevala je Ivana Kovač.

Izvor: Narod.hr