„Ispričati svoj život pred toliko ljudi je nekome možda čudno, nekome smiješno, nekome teško, ali mi smo ovdje baš zato da pokažemo kako upravo nemoguće stvari mogu postati najljepša priča“, počinju svoje svjedočenje Ivona i Nenad Šikman na Hodu za život u Osijeku.
Prije sklapanja braka živjeli su „vikend vezu“ na relaciji Slovenija-Zagreb, a na kraju se skrasili u Zagrebu. Još za vrijeme te dugogodišnje veze saznali su za dijagnozu koja se medicinski tumači kao potpuna neplodnost.
„Trebalo je određeno vrijeme za to razumjeti i prihvatiti, ali mi se nekako nismo dugo mučili s odlascima na razne pretrage već smo dosta brzo prepoznali smjer u kojem nas život vodi. Naša srca su se otvorila jednom drugačijem, ali toliko posebnom načinu roditeljstva – posvajanju. Ponekad nam se čini da smo već samim otvaranjem naših srca postali roditelji te sve što se događalo bi mogli opisati kao uragan u našim životima, ali koji nije ništa srušio, već je strelovitom brzinom izgradio, izgradio jednu novu obitelj“, govore supružnici Šikman.
Simbolika devet mjeseci
Početkom 2017. krenuli su u Školu za posvojenje, a u lipnju predali zahtjev za posvajanjem u nadležni centar. Pred Božić 2017. stigla im je potvrda da su ušli u Registar posvojitelja.
Možda će vas zanimati
U Osijeku i Zadru održan Hod za život, obitelj i Hrvatsku: Zaštititi nerođene i pružiti podršku majkama i očevima
Danas se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji, hodalo u Zadru i Osijeku.
„Jedan od savjeta u Školici za posvajatelje je bio da se predstavimo centrima koji imaju informacije kroz kratko motivacijsko pismo o nama koje smo te dane i napisali te poslali u nekoliko Centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj. Nakon Nove godine odlučili smo i zvati centre te i tako iskazati našu želju za proširenjem obitelji. Često nas ljudi znaju pitati koliko dugo smo čekali na posvajanje. I svaki put iznova se divimo odgovoru na to pitanje. Doslovno, nakon nekoliko dana smo dobili poziv da imaju djetešce od 1,5 g. za nas“, kazali su.
Velike stvari traže i borbu, kažu, ali sve probleme i poteškoće koje su imali – nadišli su.
„Postoji i puno simbolike u datumima kada smo upoznali našeg sina, u datumu kada je došao u naš dom. Jednom je jedan muž, čuvši našu priču, rekao jednu zanimljivost. Od 26. 6. 2017., kada ste predali zahtjev za posvajanjem, do 25. 3. 2018., kada je vaš sin došao u vaš dom, prošlo je točno devet mjeseci. Vi ste svoju trudnoću ostvarili! S nekim razlogom mi smo dobili tu milost ostvariti tako lijepu priču o posvajanju i prvotno nam nije bilo jasno zašto baš mi, ali titraji srca nisu mogli mirovati“, ističu.
„Ne bojte nikakvih teških dijagnoza“
Krajem 2019. Ivana je kako kaže dobila poticaj osnovati whats up grupu majki koje su posvojile. Na početku ih je bilo tri, a danas ih ima 123 žena koje su ili posvojile ili čekaju na posvajanje te skoro 170 djece.
„Jedna drugoj smo velika podrška, ohrabrenje, silno razumijevanje za svakodnevne radosti, ali i za trenutke kada nekoga treba uzdići. Naravno, i muževi su tu prisutni, kao tihi slušači. Krajem prošle godine smo osnovali udrugu koja se zove Josipove obitelji, čija udruga i grupa nosi ime, upravo po strpljivom svecu koji je bio prvi posvajatelj“, kazala je Ivona.
Organiziraju zajednička druženja, razne edukacije te si međusobno pomažu.
„Meni najdivniji plod je kad vidimo kako se naša djeca povezuju te kako gledajući jedni u druge vide da nisu jedini u tom svijetu, da se u svojim emocionalnim lunaparcima imaju s kime voziti, da će možda s nekim od svojih prijatelja moći neke stvari lakše podijeliti nego s roditeljima, te najvažnije da su njihove vrijednosti kao željenog djeteta beskrajne i dragocjene. Naša dijagnoza neplodnosti je jedno vrijeme boljela, ostavila u određenom šoku, ali ta ista dijagnoza je nas potaknula da probudimo, da u sebi otvorimo neke nove poglede, tu odluku o posvajanju s kojom smo upravo mi nekome novi život darovali i očuvali. Zato se ne bojte nikakvih teških dijagnoza, jer ponekad naizgled teške nemogućnosti mogu rezultirati otvaranjem novih mogućnosti , koje dodatno budu darovane najljepšim plodovima, kao što je u našoj priči to naš sin. Mnogi se često zaustavljaju na biološkoj majci.
‘Najvrjednije je što se taj život nastavlja, a ne prekida’
Upravo na ovom mjestu, u ovom trenutku ona zaslužuje da se mi zaustavimo i zahvalimo, što se rađanjem djeteta ona odlučila za život, rađanjem tog života ona je naše živote učinila neprocjenjivo bogatim i sretnima… Promišljajući o ovom hodu koji nosi poruku jedinstvenosti svakog života od samog začeća spoznala sam da mi obitelji posvajatelja, udomitelja zaista pripadamo ovdje kao oni koji odgajaju za život. Prva pobijeđena bitka je bila kada se jedna žena ipak odlučila roditi. Premda nije znala, mogla skrbiti za dijete, ona je ipak darovala ovom svijetu jednog malog borca, a zatim i sve nas kao suborce u toj bitci zvanoj život. A najvrjednije je što se taj život nastavlja, a ne prekida.
Mi možda život nismo stvorili, ali smo ga prihvatili i to briše svaku inačicu riječi neplodnost, jer naša obitelj se umnaža, stvara sjeme plodnosti djelujući kao jedna mala obitelj… Bitna poruka koju mi iskrenim srcem svjedočimo jest kako je ljubav prema našem djetetu ista kao da smo ga rodili, jer posvajanje jest rađanje, možda ne po tijelu, ali da u srcu. Kada bi mene, kao majku netko pitao biram li svoju plodnost, mogućnost trudnoće, poroda ili svoga sina, dijete moje, ja biram tebe… Jedno je jasno, bez brojne i čestite djece neće biti ni brojnih i čestitih odraslih pojedinaca. I svima nam želimo jedno – da blagoslov bude na svima nama, da vidimo djecu svoje djece…“, zaključuju supružnici Šikman.
