Aktivisti za normalizaciju “transrodnosti” razumiju roditeljske muke. Njihova preporuka: ako vam sin nosi suknju, obucite je i vi.
Djeca su iz niz razloga ciljana skupina LGBTIQ aktivista. I premda se “život u drugom rodnom identitetu” reklamira pod firmom “osobnog izbora” i “prava na privatnost”, nije trebalo dugo čekati da se dobna granica “pristanka na tranziciju” spusti duboko ispod godina punoljetnosti.
Stoga su danas neki roditelji na posebnim mukama, kako izaći na kraj sa svojom navodno “transrodnom” ili “nebinarnom” djecom.
Kako obući “transrodno” dijete? Postanite “transroditelj!”
Kako je u nekim državama već postalo zakonski teško izvedivo malog aspiranta na “tranziciju” na neki način odgovoriti od njegovog “informiranog izbora”, pojavili su se stručnjaci za uvježbavanje roditelja za život s “transrodnim djetetom”.
Njihova poruka roditeljima je: ako ih ne možete pobijediti, pridružite im se.
Tako, recimo, imamo primjer Rene, “stručnjakinje za vodstvo” i “životne trenerice” koja je i sama majka “nebinarnog” djeteta.
Njezin savjet roditeljima “trans-djeteta” je da postanu – “trans-roditelji”.
“Osjećate li se nelagodno zbog izbora odjeće vašeg djeteta? Želi li vaše ‘nebinarno dijete’ nositi jedan dan jednu vrstu odjeće, a drugi dan drugu? Pod vrstom mislim na stereotipno mušku i stereotipno žensku odjeću”, obraća se trenerica roditeljima.
Dijete je uvijek u pravu
Podsjetimo, “nebinarne” osobe sebe vide kao ni muške ni ženske, ali i kao muške i ženske. Otud, ako se dijete “identificira” kao “nebinarno”, jasno je pred kakvim se problemom nalaze roditelji. Jedan dan moraju pripremiti mušku, a drugi dan žensku odjeću.
No “trenerica” ima rješenje:
“Ako vam to izaziva nelagodu, evo što želim da učinite! Nabavite odjeću koja izražava obratno iskustvo od onoga kako vi osjećate život. (…) Isprobajte je! Razmislite kako se osjećate dok nosite tu majicu ili suknju (…).”
Drugim riječima, jedini legitiman način da se roditelji nose s “transrodnim” djetetom jest da i sami postanu “transrodni”.
>Revolucija ide korak dalje-Udruga KolekTIRV objavila je protokol za LGBTIQ Hrvatsku
Kako dijete daje “informirani pristanak”
Zoran primjer toga kako djeca ne mogu izaći na kraj s onim što im prije početka spolnog sazrijevanja ostaje nepoznanica je mali “nebinarni” Evan:
“Evan još nije izjavio da se identificira kao ‘trans’, ali nije još izjavio ni da je dječak.”, obavještava na trenerica.
“Ja sam djevojčica-dječak”, dodaje Evan
“Znači više se osjećaš kao djevojčica. A što misliš o dječacima?”
“Oni su ružni.”
Dakle, dijete ne starije od 7 godina više voli vidjeti sebe kao djevojčicu, jer su djevojčice ljepše od dječaka. To je, prema kriterijima društva koje je potpuno asimiliralo i ozakonilo “rodnu skrb”, sasvim dovoljno da se ovog dječaka pošalje na put “tranzicije”.
To, naravno, uključuje hormonalne terapije, kirurške zahvate i ostale reverzibilne i ireverzibilne metode.
>Eksplozija na ‘trans’ frontu: Procurili interni dokumenti globalnog autoriteta za ‘transrodnu skrb’
Treba napomenuti da se u takvom društvu Evanove riječi razumijevaju kao “informirani pristanak”. Naratorica nam to i sama napominje: “Ovo je Evanov glas. Nemojte samo slušati, čujte ono što on govori!”
Autoritet roditelja ne igra ulogu
Poruka je jasna: roditelj ili odgojitelj mora zanemariti razumnu pretpostavku da dijete pojma nema o čemu govori.
Nasuprot tomu, on mora uvažiti istinu o “duboko osobnom osjećaju roda” koju dijete zna bolje od njega, jer je “svoga tijela gospodar”.
U idealnom slučaju društva transformiranog po mjeri “rodne raznolikosti” to bi moralo biti dovoljno za “informirani pristanak” na opisane zahvate.
Pretpostavka normalizacije ‘transrodnosti’ je da prirodni spol nema nikakve nužne veze s rodom. Stoga je sasvim normalno da se za život u izabranom rodnom identitetu priprema ponajprije djecu, jer njihova seksualnost još uvijek nije potpuno formirana. Na taj način je daleko lakše započeti “tranziciju” djeteta nego odrasle osobe jednostavnim odgađanjem ili sprječavanjem spolnog sazrijevanja.
U tom smislu tvrdnje stručnjaka za “rodnu skrb”, kako se djeca prije punoljetnosti ne uključuju u “tranziciju” proturječi njihovoj vlastitoj logici. Primjerice, blokatori puberteta koji odlažu normalni hormonalni razvoj nemaju nikakvog smisla tijekom ili nakon puberteta. “Informirani pristanak” na takvu “skrb” dakle moraju dati roditelji, staratelji ili dijete samo.
Po svemu sudeći, treća mogućnost je idealan slučaj prema kojem je normalizacija “transrodnosti” upravljena.
Izvor: Narod.hr
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
