Gošća podcasta “55 minuta kod Željke Markić” bila je mr. Danijela Didić, klinička psihologinja i sudska vještakinja. U brojnim parničnim postupcima razvoda braka vještačila je i odrasle i djecu.

Godinama je radila na provođenju sudske zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji.

Povod razgovoru je nedavno održan međunarodni stručni skup Hrvatskog psihološkog društva. Gospođa Didić uz ostalo je sudjelovala na okruglom stolu na temu Gdje je nestalo dijete u dnevno- političkim zavrzlamama?

>Sudska vještakinja za psihologiju otkrila kako je ministar Piletić preko noći poslao dekret o brisanju ‘otuđenja djeteta’

Taj se okrugli stol, uz ostalo, bavio problematikom dopisa koji je Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji I socijalne politike Marin Piletić uputio svim stručnjacima u svom resoru početkom rujna.

U tom je dopisu zabranio uporabu pojma “otuđenje djeteta (od) roditelja”, pozivajući se na GREVIO.

Osim što je, namjerno ili slučajno, poistovjetio dva različita pojma – “sindrom otuđenog djeteta” koji nema znanstvenu podlogu i pojam “otuđenja djeteta od roditelja” koji ima znanstvenu podlogu I koriste ga stručnjaci širom svijeta – Ministar je dao pisanu uputu o tom da se “ majke koje se pozivaju na nasilje u obitelji ne smije smatrati “nesuradljivima” I “nekompetentnima”.

HDZ-ov je ministar ovaj nevjerojatan dopis koji sam naziva “uputom” dostavio na znanje na adrese 42 udruge – od Lezbijske grupe Kontra, preko CESI-ja, RODA-e, Ženska Mreža Hrvatske I dr. Nije ga uputio na znanje niti jednoj strukovnoj udruzi. O toj i drugim temama govorila je magistra Didić.

Cijeli intervju možete pogledati ovdje:

Dopis Ministra Piletića: političko ukidanje termina “otuđenje djeteta od roditelja”

Jednom godišnje imamo konferenciju Hrvatskog psihološkog društva gdje su pozvani i predavači koji rade kao psiholozi u Hrvatskoj i inozemstvu.

Povod za održani okrugli stol bila je činjenica da je prije 2 mjeseca Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić poslao svim Područnim uredima Zavoda za socijalni rad, svim Obiteljskim centrima i svim Centrima za posebno skrbništvo, ne znam kako bi to nazvala, naputak, naredbu ili dopis, u kojemu traži od svih ovih stručnjaka dvije stvari.

Prvo, da u svojim budućim obraćanjima sudu ne koriste termin “otuđenja (djeteta) od roditelja”. Jer, po njegovom mišljenju taj termin nema znanstvenu podlogu. Drugo što ministar Piletić traži je da kad žene kažu da su žrtve nasilja u obitelji, da ih se ne doživljava kao manje adekvatnog roditelja i da im se vjeruje da su žrtve nasilja.

>Dugogodišnja vještakinja o slučaju Poliklinika: ‘Obično šutim i radim, ali nakon odgledanog Otvorenog...’

Ne znam koja mi je od ove dvije stvari groznija. Jer, na osnovu svog iskustva znam da nasilje ne doživljavaju samo žene.

Ima situacija kad su žrtve nasilja muškarci. Isto tako, činjenica je da je Ministar Piletić stručnjacima naložio kako moraju pisati svoja stručna mišljenja sudovima je, po mom mišljenju, stvarno skandalozno. On kao političar i nestručna osoba ulazi u domenu struke.

U razgovoru sa predsjednikom Hrvatskog psihološkog društva je dogovoreno da napravimo okrugli stol sa temom: “Gdje je nestalo dijete u dnevno političkim zavrzlamama?” na našoj redovnoj konferenciji. Ministar Piletić “ušao” je u nešto što nije niti ideološko niti političko pitanje. To je isključivo pitanje struke.

Ministar Piletić komunicira s udrugama, a ne sa strukom

Ministar Piletić nije pitao struku kada je napisao da “otuđenje” kao pojam nije znanstveno utemeljen. Ako jest konzultirao struku, onda je to onaj manji dio naše stručne javnosti koji radi u nevladinim organizacijama koje se bave pitanjem zaštite žena. Feminističke organizacije tipa BABE i Jelene Veljače…

Dakle, ministar Piletić svoj dopis šalje svim tim udrugama na znanje. Ne obraća se relevantnim institucijama kako bi ih obavijestio o svojim uputama.

Ministar zanemaruje Pravobraniteljicu za djecu. Zanemaruje Hrvatsku komoru socijalnih radnika. Zanemaruje Hrvatsku psihološku komoru. Zanemaruje Odvjetničku komoru.. Dakle Ministru Piletiću nije bitno da svi mi znamo koje upute šalje na teren. Već mu je bitno obavijestiti o svojim “uputama”, svom dopisu udruge koje vrše politički pritisak.

Prof. Hrabar dala je pravno tumačenje ministrove “upute” na Okruglom Stolu

U publici je bilo jako puno kolega iz Socijalne skrbi i Obiteljskih centara. Sve ih je zanimlo kako dalje raditi. Profesorica Hrabar nam je dala pravno tumačenje ove situacije.

Rekla je kako ih ovaj dopis pravno ne obvezuje. Oni rade po zakonu i zakonskim propisima i podpropisima. Ministar i politika nemaju pravo ulaziti u stručni dio posla. U svom daljnjem radu ne bi se trebali bojati koristiti pojam “otuđenja djeteta”.

O pritiscima na struku

Razumijem strah kolega koji se boje ići protiv “gazde”. Kolegici koja je izišla u javnost zbog problema sa smještajem autistične djevojčice došao je nadzor iz Ministarstva. Nisu ustanovili nepravilnosti u njenom radu.

Došli su zbog toga što se usudila javno progovoriti o problemu. Bez dopuštenja. Zato razumijem kolege i njihov strah. Jedan kolega iz socijalne skrbi mi je rekao kako je nakon što je primio dopis, prijavio Ministra komori za socijalni rad. Bravo za njega.

O feminističkim udrugama i klasifikacijama poremećaja

Ministar Piletić je napisao da pojam “otuđenje” nije znanstveno utemeljen. To jako forsiraju kolegice koje rade u udrugama za zaštitu žena. One forsiraju činjenicu da se “otuđenje” ne nalazi u medicinskoj klasifikaciji, klasifikaciji poremećaja.

Klasifikacije se mijenjaju. Danas će nešto biti klasificirano kao poremećaj ili bolest, a za nekoliko godina neće. Tako je bilo sa homoseksualnošću. Drugi primjer je PTSP koji nije bio u klasifikacijama. A očito je postojao.

Desetak godina nakon vijetnamskog rata WHO je uveo PTSP kao dijagnozu u Medicinsku klasifikaciju. Bulling također još nije u klasifikacijama. Hoćemo li se zato praviti da ne postoji?

Otuđenje djeteta od roditelja

Struka zna da je “otuđenje djeteta od roditelja” koji ga nije zlostavljao obično posljedica manipulativnih ponašanja drugog roditelja. Manipulativni roditelj može biti majka. Može biti otac. Kod djece kojom roditelji manipuliraju uočavaju se znakovi te manipulacije.

U roditeljskim sporovima u Centru za socijalni rad, na sudu i kod mene na vještačenju, roditelji često dolaze sa konstrukcijom da dijete ne žele vidjeti drugog roditelja. Treba obratiti pažnju na to radi li se o opravdanom odbacivanju roditelja ili o posljedici manipulativnog ponašanja jednog roditelja u sporu.

Kad su razlozi opravdani (nasilje, zanemarivanje i sl.) kod djece je uvijek prisutna nada da će se to promijeniti. Oni uvijek ostavljaju malo svjetlo, neku nadu da će se taj roditelj popraviti. Gotovo nikad ga ne odbacuju u potpunosti.

Često kažu: “Ne želim s njim ili njoj ništa imati, osim ako se ne promijeni….”. S djecom koju se otuđilo od jednog roditelja stvar je drugačija. Djeca kojoj je rečeno da je odbacivanje roditelja opravdano biti će vrlo rigidna i isključiva. Koristiti će termine “nikada” i “uvijek”. Odbijat će svaki kontakt s roditeljem.

Primjere dječjih izjava možete poslušati u videu.

O nasilju i manipulacijama

Sudska zaštitna mjera Obveznog psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji je grupni tretman. Sud ga izriče na razdoblje od 6 mjeseci. To su pravomoćne presude. U grupi je maksimalno 8 – 10 ljudi. U našem centru svake godine smo imali 5 – 6 grupa muškaraca nasilnika, ali i barem jednu skupinu žena nasilnica.

Nisu napravljena znanstvena istraživanja, ali na osnovu 10 godišnjeg iskustva u provođenju Sudske zaštitne mjere i u roditeljskim sporovima, reći ću da se muškarci češće pojavljuju kao vršitelji nasilja u obitelji. A žene se češće pojavljuju kao manipulatori djecom.

Stručnjaci ne smiju odgovoriti

Godine 2021. je medijskim napadima na prof. Buljan Flander počela kampanja protiv pojma “otuđenja djeteta” . Medijski eksponirane žene, odnosno udruge iznosile su svoje viđenje, svoju stranu priče.

A prof. Buljan Flander nije smjela javno odgovoriti, niti iznositi svoja saznanja o konkretnim slučajevima. A upravo su neke od tih glasnih, u medijima eksponiranih žena imale ocjene vještaka protiv sebe u svojim brakorazvodnim sporovima.

Ministar Piletić protiv ravnopravnosti spolova

Ministar je ovim potezom napravio više štete ženama koje su stvarno žrtve nasilja. Bojim se da Vlada ne donese odluke koje su na tragu ovog ministrovog dopisa.

Manipuliranje djecom što kao posljedicu ima otuđenje od roditelja je najštetnije za djecu. Dijete je rezultat i mame i tate i ne možete mu i ne trebate mu oduzeti niti jednu polovicu.

Mr. Danijela Didić donijela je crteže djece koje je analizirala što možete pogledati u videu: