Ratovi uništavaju živote, oni uništavaju obitelji kao primarne zajednice u kojima se skrbi o najslabijima. Svaki rat ostavlja trag u tisućama siročadi o kojima netko mora skrbiti. Ratovi su povijesno bili poticaj za promjene pravnog instituta posvojenja. Prvi, Drugi svjetski rat, rat u Demokratskoj Republici Kongo, danas u Ukrajini, život se isprva pokušava zaštiti odvajanjem djece od roditelja, a razmjerno broju poginulih raste i broj ratne siročadi, piše prof. Nenad Hlača.
Identitet djeteta proizlazi iz identiteta njegove biološke porodice
Članak 8 Konvencije UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine koja je doslovno globalno obvezujući dječji Ustav glasi:
„Države stranke obvezuju se jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose priznate zakonom u što se neće nezakonito miješati. Ako su djetetu nezakonito uskraćene neke ili sve sastavnice identiteta, države stranke osigurat će odgovarajuću pomoć i zaštitu u cilju njegova što bržeg potvrđivanja.“
Identitet djeteta kao ljudskog bića proizlazi iz identiteta njegove biološke porodice. Ljudsko se biće ne pojavljuje odjednom, samo za sebe na ovome svijetu, slučajno, ne pada s neba, ne dosita ne, ne donose ga rode…
Tri su konstitutivna i neodvojiva elementa identiteta ljudskog bića: ime (naravno uz prezime), nacionalnost kojoj slijedi državljanstvo i uspostavljanje porodičnih veza sa srodnicima.
Tako postavljeno pravo na identitet primarno je i neotuđivo pravo svakog ljudskog bića. Posljedično, međunarodna je zajednica upravo preko Konvencije UN-a o pravima djeteta obvezala države pristupnice da bez ograničenja i bez zastare omoguće ljudskim bićima spoznaju o elementima vlastitog identiteta, napose ako je on nezakonito i protupravno oduzet.
„Ne ponovilo se nikad i nigdje više“
Upravo je u tijeku donošenja Konvencije UN-a o pravima djeteta 1985. argentinska delegacija predložila takvu obvezujuću normu budući da je 1970-ih i 1980-ih godina diktatura tisuće i tisuće djece tzv. disidenata prinudno odvajala od roditelja i bioloških porodica. Isprva disidenti ubrzo postaju nestale osobe…
U Konvenciju UN-a o pravima djeteta te su vrijednosti ugrađene upravo pod sloganom: NE PONOVILO SE NIKAD I NIGDJE VIŠE!
Naravno samo oni koji poznaju materiju tu će poruku pročitati između redaka službenog teksta. Isključivo povijesna i šira sociološka interpretacija norme koja možda i nije toliko jasna na prvi pogled čini svaku normu pa i onu iz UN-ove konvencije o pravima djeteta životnom, logičnom i nasušno potrebnom. I danas, i sutra… i u Argentini, ali i u Demokratskoj Republici Kongu, a posljedično i u demokratskoj Republici Hrvatskoj. Gomile informacija koje nas doslovno guše umanjuju sposobnost razumske spoznaje i shvaćanja smisla i cilja norme koja ima duboko tragičnu povijesnu utemeljenost.
Prosvjedi baka s Plaza de Mayo u Buenos Airesu
Sadržaj norme iz čl. 8 Konvencije UN-a o pravima djeteta izričito sadrži obvezu uspostavljanja i šireg porodičnog protuzakonito oduzetog identiteta. Ilegalnim postupanjem, primjerice oduzimanjem djece disidenata tijekom diktature u Argentini ili ilegalnim međunarodnim posvojenjima uskraćeno je djeci pravo na roditeljsku skrb bioloških roditelja, ali i ljubav i pažnju iz širih srodničkih veza. Na povijesnim fotografijama iz Buenos Airesa bake, none, predvode prosvjede, nose transparente, ukazuju na otimanje djece i traže pravo na uspostavu nasilno oduzetih ljubavi… Tragedija oko 10.000 djece koja su nasilno oduzeta roditeljima razotkrivena je u javnosti zahvaljujući baš glasnim prosvjedima baka, nona s Plaza de Mayo u Buenos Airesu.
>Prof. Hlača: Svako se ilegalno posvajanje djece pravno tretira kao trgovina djecom
Tsunami tog pokreta iz Argentine zahvatio je i Italiju: “Sjena tih nestalih (desaparecidosa) stigla je u Italiju. Neka su djeca ukradena od svojih roditelja tijekom diktature, roditelji su nestali, a djeca su možda posvojena u Italiji, danas rade ili studiraju. Veleposlanstvo Argentine u Rimu pokrenulo je kampanju putem informatičke platforme za pomoć djeci čiji su roditelji nestali u razdobljima diktature u Argentini, a posvojena su i možda danas žive u Italiji.
Dio djece, koja su za vrijeme diktature prinudno oduzimana roditeljima koji su kasnije nestali, data su na posvajanje i sada bi mogla boraviti u Italiji. Ta djeca danas imaju između 33 i 37 godina. “Jeste li Argentinac i sumnjate u svoj identitet? Poznajete li mladog Argentinca koji možda sumnja u svoj identitet? Kontaktirajte konzulat Argentine koji je najbliži vašem domu ili veleposlanstvo Argentine u Italiji, odjel za ljudska prava» (dirittiumani@ambasciatargentina.it ili tel. 06.48073300).”
Dovoljna je jedna kapljica krvi… i suočavanje s tragičnim povijesnim istinama može započeti, ljudska duša i ljubav ne poznaju pravni institut zastare…, završava prof. Hlača.
O autoru:
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, predstojnik Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
