Gošća podcasta “55 minuta kod Željke Markić” bila je Mirjana Anđić. Mirjana je diplomirani teolog, magistar crkvenoga prava, završila je studij u Rimu na temu uloge odvjetnika u postupku proglašenja ženidbe ništavom.

U Zagrebačkoj nadbiskupije radila je 19 godina. Po završetku magisterija privatno pravno je savjetovala u postupcima proglašenja ženidbe ništavom pri crkvenim sudovima u Hrvatskoj i BiH.

Neko vrijeme obnašala je službu branitelja ženidbenog veza pri Međubiskupijskom prizivnom sudu u Zagrebu i u izdvojenim postupcima tvrde a neizvršene ženidbe. Diplomirani je logoterapeut.

>Dijanović: Rat protiv braka, obitelji i djece vodi se na svim frontovima

Željka i Mirjana razgovarale su o sakramentu ženidbe, o uvjetima valjanosti ženidbe, o iluziji da će se “vjenčanjem netko promijeniti”, o problemima koje parovi susreću u bračnom životu i dr.

Cijelu emisiju možete pogledati ovdje:

Katekizam Katoličke Crkve

Postupak proglašenja ženidbe ništavom je velika tema. Nastojat ću je malo približiti gledateljima. A preporučam informirati se i kroz Katekizam Katoličke Crkve. Ovaj Katekizam ( koji je Sveti Ivan Pavao II potpisao kao papa 10.11.1992. ) je remek-djelo pape Benedikta XVI, tadašnjeg kardinala Ratzingera.

On je vodio Komisiju od 12 kardinala kao Prefekt kongregacije za nauk vjere. U njemu je na jednostavan način iskazana dubina i ljepota ljudskog stvorenja, božje milosti i spasenja, svi sakramenti pa i sakrament ženidbe od broja 1601.

Biskupska sinoda dala je tada, 1985. osnovnu smjernicu – da “izlaganje Crkvenog nauka mora biti bilblijsko i liturgijsko. I da treba iznositi siguran nauk prilagođen suvremenom kršćanskom životu”.)

Što je ženidba?

Ženidba je savez koji uzajamno sklapaju jedna muška i jedna ženska osoba doživotno i neopozivo. Savez sklapaju privolom. Privola je temelj. Crkva kaže: ” To je čin volje i privola kojom jedan muškarac i jedna žena sebe uzajamno predaju da uspostave ženidbu.”

Tada nastaje trajni ženidbeni vez. Ako je izrečen pred crkvenim službenikom koji ima ovlast primiti tu privolu i ako su se u bračnom sjedinjenju te dvije osobe predale jedna drugoj fizički, to je trajni ženidbeni vez koji nitko nikada ne može razriješiti. Svećenik je svjedok Crkve pri sklapanju takvog saveza.

>Prof. Hrabar za Narod.hr o razvodu braka kod javnih bilježnika: Obezvrjeđuje se brak kao društvenu i pravnu instituciju

U počecima kršćanska nije bilo takve forme. Dvoje mladih su pred zajednicom izmjenjivali privolu. Zbog tajnih ženidbi i drugih odstupanja, Crkva je uvela tu formu. Da privola ima predstavnika Crkve kao svjedoka. Privola koju izmjenjuju jedan muškarac i jedna žena ostala je temelj saveza.

Zapreke za ženidbu

Za ženidbu postoji 11 zapreka: dob, prethodna i trajna spolna nemoć, prethodna ženidba, ženidba između katolika i nekrštenih, sakrament svetoga reda, doživotni zavjet čistoće, krvno i zakonsko srodstvo, ukradena i zadržavana žena, ubojstvo prethodnog supružnika, javno ćudoređe.

Župnikova je dužnost utvrditi ima li zapreka. Ženidba se u crkvi unaprijed oglašava kako bi članovi zajednice mogli izreći zapreku ako za nju znaju.

Sakrament ženidbe

Posebnost sakramenta ženidbe je što mladenci kao djelitelji Kristove milosti jedno drugome izmjenjuju sakrament privolom. Ženidba je poseban sakrament. U drugim sakramentima, npr. kršenju, mi tražimo izravnu nadnaravnu milost. Naravnim savezom (ženidbom) i naravnom razmjenom osoba, želi se prirodna stvar. Prirodni ciljevi ženidbe su dobro supruga, rađanje i odgajanje potomstva. To je smisao braka.

Iskustvo u radu s ljudima

Kao pravnik moram s parovima rekonstruirati sve događaje od upoznavanja do faze njihovog braka u kojoj su danas. Na moja pitanja koje osobine im se sviđaju kod odabrane osobe, kakve stavove ima, gdje su planirali živjeti,… ključna životna pitanja,.. često mi ne znaju odgovoriti.

Negdje su i vidjeli da im osoba ne odgovara. Možda zbog alkoholizma, ljubomore, nasilja, kocke… Ali misle da će se osoba promijeniti nakon vjenčanja. Kao da je ženidba neka magija koja će promijeniti narav osobe.

>Ugovoreni brakovi?

Naravno, ljudi se svojom željom mogu promijeniti. U Crkvi imamo i mehanizme pomoći na tom putu. Ali tu je ključna odluka osobe koja se treba promijeniti.

Prije braka potrebno je dobro prosuditi

Treba dobro prosuditi je li ta osoba za mene. Kakav bi on bio muž/žena. Radi li se o stabilnoj osobi. Želim li s njom ili njim provesti ostatak života. Volim li njega ili nju? Voli li on mene? Mogu li prihvatiti njegove/njezine mane (a da ih ne promijeni)?

Kako gledamo na financije? Gdje planiramo živjeti? Kako gledamo na djecu? Imamo li ista očekivanja?

Neki ljudi na ženidbu gledaju dosta površno. Ne razgovaraju o bitnim stvarima prije braka.

U brak se treba ulaziti kad zaljubljenost prijeđe u ljubav

U logo terapiji kažemo: “Zaljubljenost je kontraindikacija za sklapanje braka”. Želi se reći da se osobu koja vas privuče na tjelesnoj i osjećajnoj razini, u koju se zaljubite – treba dobro upoznati. Treba pričekati da zaljubljenost prijeđe u ljubav. Ako je to doista osoba za vas, onda ju treba prihvatiti takvu kakva jest.

Nekada se muškarci i žene zaustave na toj osjećajnoj i fizičkoj razini. Samo na privlačnosti. Ako se osobe zaista vole, ako su jedna za drugu i sklopile su valjanu ženidbu lakše se podnose životni križevi.

Dvije razine ništavosti ženidbe

Prva je nedostatak kanonskog oblika. U vrijeme komunizma neki katolici su sklapali samo civilne ženidbe. Mnoge su ozdravljene, u slobodi su čak i stariji parovi izrekli privolu pred župnikom.

Druga razina je nedostatak privole. To su nedostaci u slobodi, u sposobnosti osobe i nedostaci u namjerama.

Nedostatak u slobodi

Privola ženidbe mora biti bez prisile, bez zlonamjerne prevare. Na primjer, osoba se bavi kriminalom i to skriva. Laži drugoj osobi o izvoru svojih prihoda. Druga osoba je znači prevarena. Zato je važno pitati i raspitati se o svemu što se tiče života osobe s kojom se misli vjenčati.

Nesposobnost osobe za ženidbu

Osobe koje pate od teškog manjka prosuđivanja, osobe koje zbog psihičkog stanja nisu u stanju ispunjavati prava i dužnosti u braku. Tu u procjeni sudjeluju i vještaci.

Neispravnost namjere

Himba ili simulacija je kad osoba glumi da želi ženidbu ali npr. ne želi djecu ni pod koju cijenu. Takva osoba se ne može vjenčati u Katoličkoj crkvi. Ako do ženidbe ipak dođe, a druga osoba to nije znala, to je ništava ženidba.

Svi imaju pravo vidjeti pred Crkvenim sudom je li njihova ženidba nevaljano sklopljena. Ja promatram ima li pravnoga temelja za proces ništavosti ženidbe. Odluku donosi Crkveni sud. Od 10 ljudi koji meni dođu, 5-6 imaju pravni temelj za pokretanje postupka. Naravno sve treba dokazati, pripremiti dokaze.

Presude o ništavosti nikada nisu pravomoćne

Crkva je zaštitila presude o proglašenju ženidbe od mogući prevara. One zato nikad nisu pravomoćne. One su izvršne. Nekada se u presudi zabrani i novo sklapanje ženidbe.

Na taj način osoba koja je npr. prevarila ili isključila potomstvo ili je nesposobna ne može ponovno sklopiti brak, kako se ne bi umnažale takve situacije. Ako nema zabrane odluka se upiše u matične knjige i osobe mogu sklopiti novu ženidbu.

>Službenica UN-a poziva na ušutkavanje onih koji podržavaju tradicionalni brak i protive se pobačaju

Zato je izvršna odluka. Ako se ikad otkrije da je netko slagao, prevario vezano za dokaze – automatski je presuda ništavna. Imamo formu, ali sve je u sadržaju.

Obvezujuća obveza ženidbe za ljude koji u trenu sklapanja ženidbe nisu imali osobnu vjeru

Vjera se ne može mjeriti, osobni stupanj vjere je različit. Osoba koja je sklopila ženidbeni savez to je učinila na naravnoj razini. I činjenica da su tom trenutku možda nije imala osobnu vjeru u Isusa Krista ne mijenja obavezu koju je preuzela na sebe. Ženidba je u svojoj naravi obvezujuća.

Cijeli razgovor s Mirjanom Anđić možete pogledati ovdje: