Ministarstvo uprave, s HDZ-ovim Lovrom Kušćevićem na čelu, u javnu je raspravu u kolovozu uputilo Prijedlog zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma po kojem će “organizacijski odbori referendumskih inicijativa morati državi transparentno dostavljati podatke o svojem financiranju i promidžbi, a u obvezama će u velikom dijelu bit izjednačeni s političkim strankama i nezavisnim listama”.
Komentari su se mogli uputiti do 12. rujna 2018. godine, a sudjelovala je i udruga U ime obitelji sa svojim komentarom, u kojem se dotaknula i ukidanja financiranja političkih stranaka javnim novcem:
“Udruga U ime obitelji predlaže potpuno ukidanje financiranja aktivnosti političkih stranaka i izborne promidžbe iz svih javnih izvora – državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Prema podacima Državnog ureda za reviziju (http://www.revizija.hr/datastore/filestore/148/IZVJESCE_O_OBAVLJENOJ_REVIZIJI_POLITICKIH_STRANAKA_2016.pdf), političke stranke u Hrvatskoj su od ukupnih 147.4 milijuna kuna u 2016. uprihodile 77.7 milijuna kuna iz državnog proračuna i 36.9 milijuna iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, što znači da javna sredstva, odnosno sredstva poreznih obveznika, čine 77,8 posto njihovih prihoda.
Usporedbe radi, ukupni prihodi HDZ-a u 2016. godini iznosili su 52.1 milijuna kuna, od čega je 72,7% sredstava iz javnih izvora – 26.7 milijuna kuna iz državnog proračuna i 11.2 milijuna kuna iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ukupni prihodi SDP-a u 2016. godini iznosili su 33.6 milijuna kuna, od čega je 84,4% sredstava iz javnih izvora – 20.4 milijuna kuna iz državnog proračuna i 7.9 milijuna kuna iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
S druge strane, prema rezultatima istraživanja “Barometar hrvatskog društva 2016.” kojeg je objavio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (http://barometar.pilar.hr/rezultati-2016/povjerenje-u-institucije.html), hrvatski građani najmanje povjerenja imaju upravo u političke stranke (2,49/10) [te Hrvatski sabor (2,86/10) i Vladu (3,12/10)].
Nepravedno je da se javnim novcem, odnosno novcem poreznih obveznika, plaća djelovanje političkih stranaka kada porezni obveznici u njih nemaju povjerenja, odnosno ne odobravaju njihovo djelovanje.
Osim toga, u hrvatskom kontekstu financiranje političkih političkih stranaka javnim novcem doprinosi otuđenju političkih stranaka, pa time i politike općenito, od birača, stvara pogodno tlo za neodgovornost, nerad i korupciju te pretvara predstavničku demokraciju na državnoj i lokalnoj razini u sredstvo stranačke zarade.
Javno financiranje je također prepoznato kao izvor korupcije i nerada političkih stranaka u Italiji, stoga je ona u 2013. uvela ukidanje financiranja stranaka i izborne promidžbe javnim novcem, i to postepeno u prijelaznom razdoblju do 2017. godine kada je ono u potpunosti ukinuto. Političke stranke u Italiji su stoga na izbore 2018. izašle u potpunosti se oslanjajući na donacije i podršku građana, što je model koji predlaže i U ime obitelji – postepeno ukidanje javnog financiranja stranaka u Hrvatskoj u razdoblju od 2 ili 3 godine.
Ovim putem ističemo nekoliko prijedloga modela financiranja političkih stranaka iz privatnih izvora te modela koji se odnose na izdvajanje od poreza na dohodak od strane birača te oslobođenje od poreza. Kao glavne načine financiranja političkih stranaka, kojima bi se spriječilo neopravdano trošenje novca državnih i lokalnih proračuna, predlažemo urediti sljedeće modele:
Mogućnost da saborski zastupnici, zastupnici u županijskim skupštinama (i Skupštini Grada Zagreba) te gradski i općinski vijećnici izdvajaju određeni postotak od plaće za financiranje aktivnosti vlastite stranke [švicarski model];
Mogućnost donacija građana čime bi se ostvarila veća povezanost birača i stranaka te bi se značajno povećao utjecaj građana na demokratske procese, s obzirom da bi političke aktivnosti u velikoj mjeri ovisile o financijskoj podršci građana, odnosno birača. Takav model financiranja političke aktivnosti snažno je razvijen u Švicarskoj i SAD-u;
Mogućnost da građani, ukoliko žele, izdvajaju određeni postotak (npr. 2%) poreza na dohodak u korist jedne političke stranke [talijanski model];
Mogućnost oslobođenja od poreza za reklamiranje, oglašavanje i druge oblike promocije (npr. tisak promidžbenih materijala) za vrijeme izborne kampanje;
Što se tiče pojedinih odredbi Nacrta Prijedloga Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, smatramo neopravdanim i nedopustivim činjenicu da se odredbama ovog Nacrta Prijedloga, napose člankom 6., nastoji fiksirati minimalni iznos javnih sredstava koji stranke godišnje dobivaju iz lokalne i područne (regionalne) samouprave po zastupniku/vijećniku, što se pokušava opravdati transparentnošću. Međutim, takvim uređenjem stavlja se nepravedan financijski teret jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave jer im se definira novčani iznos koji se mora isplaćivati političkim strankama, ne uzimajući u obzir stvarne proračunske mogućnosti tih jedinica i potrebe istih. Osim toga, fiksiranjem minimalnog iznosa koji jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave trebaju izdvajati za političke stranke dodatno srozava predstavničku demokraciju pretvarajući je u bankomat političkih stranaka.
Nelogičnom smatramo i odredbu članka 8. stavaka 1. i 2. na temelju koje se sredstva strankama dodjeljuju bez obzira na broj zastupnika u Saboru, već isključivo na temelju broja osvojenih mjesta na listi u trenutku kad su proglašeni konačni rezultati parlamentarnih izbora. Takvim uređenjem ne samo da se destimuliraju nezavisni zastupnici i njihovo političko djelovanje, već se može zaključiti kako se javno financiranje političkih aktivnosti koristi isključivo kao način stjecanja financijskih sredstava za političke stranke.
Iz svega navedenog još jednom zaključno predlažemo potpuno ukidanje financiranja političkih stranaka i izborne promidžbe iz javnih izvora”, napisali su iz udruge UiO.
Odgovor Ministarstva uprave
“Što se tiče pojedinačnih primjedbi, ne smatramo da je utvrđivanje minimalnog iznosa sredstva u proračunu jedinice samouprave (članak 6.) za redovito godišnje financiranje političkih stranaka i nezavisnih vijećnika neopravdano, već naprotiv, smatramo da je isto potrebno u cilju osiguranja minimalnih zajedničkih standarda u redovitom godišnjem financiranju iz proračuna jedinica samouprave. Također, ne smatramo da je raspoređivanje sredstva iz proračuna (utvrđeno člankom 8.) nelogično, već naprotiv smatramo da raspoređivanje sredstava političkim strankama razmjerno broju dobivenih zastupničkih mjesta, odnosno mjesta članova predstavničkog tijela jedinice samouprave prema konačnim rezultatima izbora, osigurava da se raspoređivanje sredstava poreznih obveznika, odnosno sredstava iz državnog proračuna i proračuna jedinica samouprave u potpunosti uskladi s rezultatima izbora, što jedino odražava pravu volju biračkog tijela”, stoji u odgovoru Ministarstva uprave.
Izvor: narod.hr
Foto: fah, smontaža narod.hr
