Svjetski dan sindroma Down obilježit će se na zagrebačkom jezeru Bundek u nedjelju 19. 3. 2023. od 11 do 14 sati pod nazivom „46+1, ali vrijedan“. Na njemu nastupaju Mile Kekin, grupa Feminem, Dino Jelusić, Jure Brkljača i dječja skupina Mikrofončići. Ne bi tu bilo ništa sporno da Ivana Kekin, supruga Mile Kekina, većinu svojih političkih aktivnosti ne usmjerava na borbu za pobačaj. Upravo su pobačaji na zahtjev vrlo često motivirani malformacijom nerođenog djeteta, a iz slučaja Čavajda u kojem je Kekin bila aktivna, tražilo se da se pobačaj, u ovom slučaju feticid, napravi i u posljednjim tjednima trudnoće. Takvi stavovi dovode do ideologija i politike koja bi “eliminirala” osobe s Downom, a to je moguće jedino – pobačajem.
> Matula, Raukar, Kekin, Peović, Borić, Beljak, Glasovac, Ahmetović, Bobić – ujedinjeni u podršci usmrćivanju djeteta
U svibnju prošle godine nekoliko organizacija civilnog društva podržalo je pobačaj na Trgu sv. Marka, iskorištavajući situaciju Mirele Čavajde, trudnice koja je bila u 25. tjednu trudnoće, a nerođenoj bebi su dijagnosticirali maligni tumor te se ne može u Hrvatskoj izazvati prijevremeni porod uz prethodno usmrćivanje djeteta.
Tragična sudbina bebe Čavajde, kojeg je majka nazvala Grga i kojem je život okončan na račun hrvatskih poreznih obveznika preko HZZO-a u Sloveniji, još jednom je i to najbrutalnije do sada, prokazao intencije onih koji pobačaj, ali i feticid, smatraju najvažnijom tekovinom suvremenog svijeta i borbe za ljudska i ženska prava.
> Priča Ivane Paradžiković otvorila novi lov na priziv savjesti: Grujić bliska stranci Možemo traži zabranu
Tko se okupio?
Na okupljanju su se tada pojavili ekstremni ljevičari Vilim Matula (Možemo), Urša Raukar (Možemo), Ivana Kekin (Nova ljevica), Katarina Peović (Radnička fronta), Rada Borić (Nova ljevica), Lana Bobić, Krešo Beljak (HSS), Sabina Glasovac (SDP),
Mirela Ahmetović (SDP) i dr.
> Dr. Markić o objavi Ivane Paradžiković: Zašto nemamo isti odnos prema ovom nerođenom djetetu i onom koje je iste dobi, ali rođeno?
Što Kekin govori o pobačaju i prizivu savjesti?
Ivana Kekin kritičar je priziva savjesti i često govori o pobačaju kao “ženskom pravu”.
“U Hrvatskoj trenutno imamo 60 posto liječnika ginekologa koji imaju priziv savjesti. Većina tih liječnika nije još prije desetak godina imala priziv savjesti. Ta naša epidemija priziva savjesti se ubrzala u posljednje vrijeme. To je stvar društvene atmosfere i toga što se u društvu poticalo, tko je vodio bolnice, tko je bio na pozicijama moći”, rekla je Kekin ranije.
“Sve ankete pokazuju da 70 posto građana smatra da žene imaju pravo odlučivati o svom tijelu i tu smo svi na istoj strani, bez podjela”, smatra Kekin.
“U Hrvatskoj se ne poštuju ljudska, ženska i reproduktivna prava, što se dogodilo uslijed konzervativne revolucije koja traje već nekoliko desetljeća. Nije se slučajno dogodilo da su na čela najvažnijih zdravstvenih ustanova došle najkonzervativnije osobe pa se pravo na prekid trudnoće svakodnevno osporava”, kazala je Kekin.
> Nizozemska ministrica: Društvo treba prihvatiti ako se djeca sa sindromom Down “ne rađaju”
Retorika pripadnica “progresivne ljevice”
U sličnom tonu govorile su i njezine kolegice, saborske zastupnice, pripadnice “progresivne ljevice”.
“Krajnje je vrijeme da kažemo dosta i Crkvi i HDZ-u i Berošu i kojekakvim Zekanovićima koji se drznu svakodnevno odlučivati o pravima žene i ljudskim pravima bilo kojeg pojedinca da odlučuju o vlastitom tijelu. Danas svi imamo priliku glasno viknuti za ljudska prava i prava žena, jer ako mi ostanemo po strani, naše kćeri, unuke, majke, sestre, poznanice, prijateljice sutra će se morati opravdavati licemjerima i šovinistima za neku svoju odluku”, rekla je Mirela Ahmetović (SDP).
“Danas smo ovdje da kažemo – pobačaj, nazad u Ustav. Jer da je pobačaj u Ustavu, teško da bi se moglo tumačiti kako se hoće. Važno je priznati da je za retradicionalizaciju društva izrazito odgovorna i Crkva”, istaknula je Katarina Peović (Radnička fronta).
“Dosta je toga da naši građani, pa i žene, po ostvarivanje svojih prava odlaze u druge države. Takva Hrvatska ne može opstati”, smatra Dalija Orešković.
> Zastrašujući podaci: Island ‘iskorjenjuje’ djecu s Downovim sindromom pomoću pobačaja
Politika koja čini sve da djece s Downom gotovo uopće i ne bude
Ovakvi stavovi i retorika potiču politiku koja čini sve da djece s Downom gotovo uopće i ne bude.
Prošle godine zgrozila je objava Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) na društvenim mrežama koja je nedavno navela Downov sindrom kao urođenu manu koja se može spriječiti. Nakon velikog broja negativnih reakcija, Organizacija je uredila objavu na Facebooku i uklonila Downov sindrom s popisa te izbrisala paragraf s tom informacijom. “Eliminirati” Downov sindrom značilo bi eliminirati one koji ga imaju pobačajem.
> Sramotna objava SZO-a: Naveli Downov sindrom kao urođenu manu koju treba spriječiti
Zabrinjavaju podaci iz SAD-a, gdje je procjena da se pobaci 60 do 90 posto djece s dijagnosticiranim Downovim sindromom, u usporedbi s 18 posto svih trudnoća koje završe pobačajem.
Zemlje poput Danske, Islanda i Nizozemske uvele su pak prenatalna testiranja koja nemaju za cilj zdravlje, nego omogućiti onima koji ne žele imati dijete sa sindromom Down da ga pobace, što implicira da život te djece i osoba nije vrijedan ili jednako vrijedan kao život osobe koja nema genetski poremećaj.
U Europi između 2011. i 2015. jedno od dvoje djece s trisomijom 21 nije rođeno nakon prenatalne dijagnoze. Fenomen je uzeo zabrinjavajući zaokret u posljednjim desetljećima s razvojem amniocenteze, piše Aleteia.
Studija je 2015. godine procijenila da u Europi živi 417.000 ljudi s Downovim sindromom. Bez prenatalne selekcije, ova bi brojka bila 572.000. Autori također ističu da je u zemljama zapadne Europe broj osoba s trisomijom 21 rastao do 2000. godine samo zbog produljenja životnog vijeka, koji je u pola stoljeća prešao s 30 na 65 godina.
Što je amniocenteza?
Trudnice se danas prilikom redovitih liječničkih pregleda susreću s ponudom više prenatalnih testova. Neke od tih testova doživljavaju kao obvezne, iako to nisu, te im pristupaju uvjerene da čine dobro za sebe i svoje dijete.
Jedan od njih je i amniocenteza, postupak tijekom kojega se igla duljine između 8 i 9 centimetara uvodi kroz trbušnu stijenku i šupljinu kako bi se uzeo uzorak plodne vode za analizu. Uobičajeno se ovaj invazivan zahvat nudi trudnicama starijim od 35 godina zbog dijagnostike eventualnih kromosomskih poremećaja. Ovdje se prvenstveno misli na Downov sindrom, ali i na ostale rjeđe poremećaje.
> (VIDEO) Što je amniocenteza i koji su rizici postupka s kojim se može otkriti Downov sindrom?
Na taj način medicinska tehnika, amniocenteza, umjesto liječenja i rehabilitacije bolesnih, postaje način kojim se identificira problem nerođenih – ali jedino s ciljem da se može legalno usmrtiti djecu sa zdravstvenim problemima.
Prema sadašnjem Zakonu o pobačaju iz 1978. u Hrvatskoj, ako se utvrdi da će dijete imati “teške prirođene tjelesne ili duševne mane”, moguće je na zahtjev majke i uz odobrenje liječničke komisije izvršiti pobačaj praktički sve do trenutka početka porođaja, odnosno rođenja djeteta.
Izvor: narod.hr
