Kristina Polić, županijska koordinatorica za Zagrebačku županiju iz Velike Gorice, diplomirana je učiteljica, zaposlena u osnovnoj školi, udana i majke četvero djece. U izjašnjavanje građana za referendum o promjenama izbornog zakona ‘Birajmo zastupnike imenom i prezimenom’ uključila se jer je poznavala situaciju i volontere još iz Referenduma o braku.
“Nakon tribine održane u Velikoj Gorici sredinom lipnja na kojoj je bila predstavljena cijela referendumska inicijativa shvatila sam da je riječ o važnom prijedlogu promjena kojima se želi postići da građani RH mogu glasati za svog kandidata za Sabor konkretno, imenom i prezimenom. Ovim zakonom glas svakog birača bi imao svoju težinu, te bi mogućnost političkih manipulacija na parlamentarnim izborima bila smanjena na minimum”, istaknula je te dodala kako je kao jedna od koordinatora na velikogoričkom području, sa suprugom bila zadužena za koordinaciju velikogoričkih sela, što je podrazumijevalo suradnju sa župnicima, vjeroučiteljima te predstavnicima stranaka koje su podupirale inicijativu.
“Samo tako smo mogli omogućiti da što više potpisnih mjesta bude u funkciji i što dostupnije građanima za izjašnjavanje,pronaći volontere i dostaviti im sve potrebne materijale. Iako se u početku činilo nemogućim organizirati dežurstva na toliko lokacija, volonteri su se počeli javljati i shvatili smo da je situacija na terenu svakim danom sve bolja”, pojasnila nam je Kristina.
Napravili ste veliki posao, kako ste uspjeli? Jesu li se slegli dojmovi?
Sada kada je izjašnjavanje iza nas vidim da nas je sve nosila snaga koja nije dolazila od nas. Čitati znakove vremena i prepoznati značaj i važnost trenutka u kojem smo se zatekli kao aktivni sudionici u vrijeme kada mnogi naši bližnji nisu prepoznali taj isti trenutak također je nešto što nadilazi čovjeka. Drago mi je da živim u zemlji u kojoj se ljudi civilizirano, stručno i argumentirano zalažu za pozitivne promjene u društvu.
Što sam više vremena i snage ulagala u organizaciju izjašnjavanja građana za referendum i volontiranje stostruko više sam dobivala natrag.
Nije bilo jednostavno svakodnevno pratiti medijske blokade, nerazumijevanje okoline, nedostatak volontera i razna druga obeshrabrivanja , no upravo to mi je bio znak da sam na pravom mjestu i da radimo dobru stvar. Bio je nevjerojatan osjećaj volontirati s ljudima od kojih su neki stajali na štandovima i po 6-7 sati dnevno. Svi smo osjećali snagu zajedništva, poticali se na rad i ohrabrivali jedni druge. Biti okružen pozitivnim ljudima punima nade, nešto je što me se silno dojmilo i ispunja me osjećajem velike zahvalnosti.
Radosna sam što sam mogla biti dio inicijative koja želi omogućiti svakom građaninu RH da živi u svojoj domovini život dostojan čovjeka.
Što vas se najviše dojmilo u ovom izjašnjavanju birača o promjenama izbornog sustava?
Za vrijeme prikupljanja potpisa najviše me se dojmilo kako su se građani za volontiranje javljali do zadnjeg dana. Duboko u sjećanje utisnuo mi se sjaj u očima jednog gospodina koji se više puta vraćao do štanda i zahvaljivao nam što tu stojimo za njega. Bilo je dojmljivo i kada je došla gospođa i rekla: Želim volontirati. Svjesna sam da ću možda ostati bez posla, ali ovaj put ne želim ostati sa strane.
Kako ste se organizirali? Koliko je ljudi koordiniralo Veliku Goricu?
Velika Gorica je velik grad sa puno stanovnika i bilo je potrebno podijeliti zaduženja da bi sve funkcioniralo kako treba. Bilo nas je šestero. Svakodnevno smo se nalazili u večernjim satima i dogovarali aktivnosti za sljedeći dan.
Zanimljivo je bilo vidjeti koliko je svatko u svojoj različitosti bio potreban i neponovljiv baš takav kakav je bio. Jedan je bio stručnjak za odnose s javnošću, drugi je organizirao cjelodnevna dežurstva na mnogim lokacijama, a često puta i sam volontirao veći dio dana, netko nas je uvijek hrabrio pjesmom, a netko bio pun odličnih ideja, s lakoćom pronalazio volontere za dan koji je pred nama i razvozio materijale. Netko je opet sva naša nastojanja pratio molitvom i ohrabrivao nas.
Je li Vas nešto posebno iznenadilo tijekom prikupljanja potpisa?
Dojmila me se neizvjesnost zbog broja prikupljenih potpisa i još veća aktivnost volontera kada su čuli da nije sigurno hoćemo li prikupiti dovoljno potpisa. Ne samo da nitko nije odustao, nego su se počeli javljati novi volonteri a oni koji su već bili na terenu pojačali su svoju aktivnost i vrijeme koje su provodili na štandovima.
U nedjelju, zadnji dan prikupljanja potpisa volontirajući u okolici Jastrebarskog završili smo svoje djelovanje u Krašiću. Bila mi je velika čast i radost posjetiti dom blaženog A. Stepinca i predati mu u zagovor sva naša htijenja, naše nade i zahvale i zamoliti ga da i dalje čuva i štiti našu dragu domovinu Hrvatsku.
Što očekujete dalje što se tiče ove inicijative?
Vjerujem da udruga U ime obitelji može svojim djelovanjem utjecati na pozitivne promjene u našoj domovini. Očekujem da zajedno možemo djelovati i dalje na dobrobit hrvatskog naroda.
Neki dan čula sam lijepu misao „Što je nebo tamnije, to su zvijezde sjajnije“. Vjerujem da su naši volonteri u ovim danima, kada je u gotovo nemogućim uvjetima prikupljeno 380 000 potpisa nesebičnim darivanjem samih sebe učinili sjajnijim nebo iznad Hrvatske.
Izvor: Narod.hr
