Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava saslušalo je u srijedu, 9. prosinca 2015., žalbu Italije na presudu Paradiso i Campanelli protiv Italije. U presudi od 27. siječnja 2015. Sud je donio odluku da su talijanske vlasti povrijedile pravo na privatni i obiteljski život (čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) kada su bračnom paru oduzele dijete koje je naručio u Rusiji putem surogatstva, jer prema talijanskom zakonu s njime nije imao nikakav pravni odnos (npr. očinstva, majčinstva, skrbništva).
Prema podacima slučaja, bračni par Donatina Paradiso i Giovanni Campanelli se zbog neplodnosti obratio ruskoj tvrtki u 2010. kako bi doslovno naručio dijete putem surogatstva. Po njihovoj narudžbi, tvrtka je kupila gamete (ženske jajne stanice) iz “banke gameta”, ugovorila ženu koja će nositi dijete kao “surogat majka” za 50.000 eura, ugovorila kliniku za provođenje in vitro potpomognute oplodnje nad surogat majkom i naposljetku isporučila dijete bračnom paru. Ruski zakon dopušta trgovinu spolnim stanicama, in vitro potpomognutu oplodnju, kao i komercijalno surogatstvo. Spolne stanice kupnjom postaju vlasništvo kupca kao da su “njegove”, što je po ruskom zakonu temelj za priznavanje očinstva i majčinstva djeteta nastalog in vitrom i surogatstvom. Žena koja je kao surogatkinja nosila dijete za talijanski bračni par odrekla se svih prava na dijete nakon poroda te su oni registrirani kao zakoniti roditelji.
Ipak, nakon povratka u Italiju u 2011., općina nije priznala rodni list djeteta dobivši informaciju od talijanskog konzulata u Moskvi da rodni list sadrži krive informacije o njegovim roditeljima. Naime, u 2011. su u Italiji bili zabranjeni i in vitro medicinski potpomognuta oplodnja i ugovaranje kupnje djeteta putem surogatstva, stoga su i dokumenti koji bi davali pravni status “roditelja” na temelju praksi in vitro i surogatstva bili nevažeći, jer su se temeljili na protuzakonitim praksama. [Od 2014. ustavni sud u Italiji je ukinuo odredbu zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji koji zabranjuje in vitro, ali je zabrana surogatstva ostala na snazi.] Osim što rodni list nije bio valjan, DNK testom se ustanovilo da – suprotno tvrdnjama Paradiso i Campanellija – talijanski par nema nikakvu genetsku povezanost s djetetom (ni preko spolnih stanica Campanellija), već su pravi djetetovi roditelji anonimni donatori spolnih stanica. Stoga su talijanske vlasti u 2013. presudile da su Paradiso i Campanelli protuzakonito unijeli dijete u Italiju tvrdeći da je ono njihov sin. Također su naredile da se paru dijete oduzme, da mu se nadijene novo ime i rodni list te udomi, a bračnom paru je s njime zabranjen kontakt.
Donatina Paradiso i Giovanni Campanelli žalili su se Europskom sudu za ljudska prava, koji je 27. siječnja 2015. presudio da je između njih i djeteta de facto postojao obiteljski život u trenutku naredbe odvajanja od strane talijanskih vlasti, stoga je oduzimanje djeteta predstavljalo kršenje njihovog prava na obiteljski i privatan život prema čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dva od pet sudaca koji su glasovali protiv ove odluke napisala su u svojem izdvojenom mišljenju da se prilikom utvrđivanja postojanja “de facto obiteljskog i privatnog života” između bračnog para i djeteta trebalo voditi računa o okolnostima u kojima se dijete našlo: Konvencija ne može donositi zaštitu čina [in vitro potpomognute oplodnje i surogatstva] koji su [u Italiji] protuzakoniti i protivani javnom poretku. “U biti se stav većine svodi na negiranje legitimnosti postupka države u nepriznavanju učinaka surogat majčinstva. Ako je dovoljno stvoriti ilegalnu povezanost s djetetom u inozemstvu [ugovoriti kupovinu djeteta putem surogatstva] kako bi se primoralo nacionalne vlasti da priznaju postojanje ‘obiteljskog života’, tada je jasno da je sloboda država da ne priznaju pravne učinke surogatstva – sloboda koju Sud još uvijek priznaje – svedena na nulu”, navode suci u svojem izdvojenom mišljenju. Iako je prekršena Konvencija, Sud nije tražio da se dijete vrati njegovim naručiteljima jer je već ostvaren obiteljski život u novoj zakonitoj obitelji.
Italija se žalila na ovu presudu, stoga će Veliko vijeće Suda donijeti konačnu odluku u roku od nekoliko mjeseci nakon što je saslušalo obje strane. Konačna presuda odrazit će se na sve članice Vijeća Europe: ili će ojačati države članice u njihovom pravu da zabrane surogatstvo ili će poslužiti surogatskom lobiju za zagovaranje legalizacije i liberalizacije surogatstva na temelju presude nepovoljne za Italiju. Međunarodna inicijativa “Ne trgovanju majčinstvom!”, čija je članica i U ime obitelji, održala je na dan saslušanja 9. prosinca mirno okupljanje ispred Suda kako bi poslali poruku da surogatstvo krši prava žena i djece te da je protivno ljudskim pravima.
Udruga U ime obitelji se kao članica međunarodne inicijative “Ne trgovanju majčinstvom!” zalaže za ukidanje surogatstva u svim članicama Vijeća Europe jer ono najnoviji način trgovanja ljudima. Surogatstvo krši dostojanstvo i prava djece tretirajući ih kao da su “roba”, uskraćujući njihovo pravo na oca i majku. Surogatstvo krši dostojanstvo i prava žena svodeći ih samo na njihovo tijelo – „mašine za rađanje“. Peticiju za ukidanje surogatstva u Vijeću Europe možete potpisati na sljedećoj poveznici.
Photo: nomaternitytraffic.eu
