Gost podcasta “55 minuta kod Željke Markić” je dr. sc. Boris Havel, Hrvat iz Sarajeva, politolog, povjesničar i prevoditelj, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti. U vrijeme Rankovića, njegov ujak je devet godina robijao kao vođa Mladih Hrvata a majka, tada studentica, je robijala nekoliko mjeseci. U Švedskoj je živio 13 godina gdje je imao tvrtku za prevođenje i diplomirao međunarodne odnose i povijest. U vrijeme druge Palestinske Intifade, 2002., preselio je u Jeruzalem gdje je na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju. Široj javnosti postao je poznatiji prije 10 godina kad je napisao i objavio knjigu Arapsko-izraelski sukob. Knjiga je pokrenula promjenu dotadašnjeg narativa i razumijevanja odnosa Izraela i arapskog svijeta koji je bio iskrivljen tijekom komunizma.

Boris Havel nedavno je doprinio rasvjetljavanju situacije u Švedskoj kad je vojska uključena u rješavanje problema sa imigrantima. Na osnovu znanja i iskustva stečenog živeći u Izraelu daje dodatni uvid novom raspirivanju rata između Izraelaca i Palestinaca.

Iskustvo dvije kulture: Švedske i Izraelske

Dva potpuno različita iskustva, dvije kulture koje su se ovih dana našle u sličnoj sigurnosnoj situaciji. Švedska nije imala rat 200 godina. Narod koji je navikao na mir, dogovor, pregovor. Kroz povijest su se snalazili na sve načine da izbjegnu rat. U 2. svjetskom ratu su trgovali i sa saveznicima i sa nacistima. Opće je poznata činjenica da bi rat bitno kraće trajao da Švedska nije izvozila kvalitetnu željeznu rudu za tenkove i avione nacistima. Dakle napravila je sve da zaštiti svoje stanovništvo.

Hamas 

Hamas je opaka i sadistička organizacije. Posebno jezivo je da Hamas svoje ciljeve i metode objavljuje javnosti. Osnovan je krajem 80 -ih godina kao palestinski ogranak Muslimanskog bratstva, džihadističke opasne skupine. Osnovana je u Egiptu 1928. u čijem osnivanju je sudjelovao Hadži Mohammeda Amina al-Husseini, jeruzalemski muftija koji je pokrenuo niz pogroma protiv Židova, prije nego je osnovana država Izrael. On i njegovi sljedbenici su ubijali Židove 20-tih i 30-tih godina, a Izrael je osnovan 1948., nakon 2. svjetskog rata i holokausta.

Hadži Mohammeda Amina al-Husseini je s bosanskim muslimanskim prvacima osnovao Handžar diviziju 1943. To je bila prva SS divizija bez Nijemaca, koja nije bila dio NDH, već dio ambicije da se bosanski muslimani odvoje od NDH i stave izravno pod Njemačku državu.

Jaser Arafat

Jaser Arafat, koji je bio terorist,  Titov prijatelj, nije bio sklon vjeri koliko nasilju i mržnji prema Židovima. On je sa Židovima 1993. sklopio sporazum o miru, ali je onda taj sporazum nazvao Hudejbijski mir.

Muslimanski prorok Muhamed je sa neprijateljima iz Meke sklopio sporazum na 10 godina. Nakon 2 godine njegova vojska iz Medine je zauzela Meku. Ostao je taj pravno politički taktički okvir Hudejbijski mir.

Posljedice Arafatovog Hudejbijskog mira jest da je između 1993. i 1995. ubijeno preko  1/3  svih Židova stradalih u terorističkim napadima od osnutka države.

Hamasova Povelja

Muslimansko bratstvo je 1987. osnovano u pojasu Gaze. Hamas je 1988. objavio svoju Povelju odmah prevedenu na Hebrejski, Engleski i druge jezike. U njoj piše da je Palestinko pitanje vjersko pitanje koje se može riješiti samo džihadom. Izrijekom piše: “Ono se ne može riješiti pregovaranjem.” To je prvi put tako artikulirano.

Problem je što puno Izraelaca taj dokument nije pročitalo. Izraelski samokritički stil i težnja za mirom su najplemenitije društvene emocije, ali do određene mjere.

Reakcije Izraelaca

Hamasovi samoubojice bi ulazili u autobuse sa djecom i raznijeli se. Ubiju sebe i djecu, ljude u autobusu, kafiću… To se događalo svaki dan. Razgovarao sam sa prijateljima studentima i uvijek je bila prisutna ta samokritičnost. Pitali su se: “Što smo mi učinili da oni tako postupaju?” To je tako duboko plemenito. Način na koji su Izraelci govorili o sebi nastojeći pronaći krivnju za nasilje koje netko drugi čini… Tad sam ih zavolio, tu naciju i kulturu, kako ne bi mogao da nisam živio tu među njima.

Odlazak Židova iz pojasa Gaze

2005. u vrijeme druge Intifade premijer Ariel Sharon odlučio je sve Židove iz pojasa Gaze evakuirati i prepustiti ga Arapima. Veliki dio javnosti je odluku dočekao s oduševljenjem. Dolazi mir.

Hamas je raspisao izbore 2006. i na platformi džihadizma osvojio vlast u pojasu Gaze. U javnost su plasirali: “Mi smo Židove svojim vojnim djelovanjem protjerali iz Gaze. Ako pojačamo vojno djelovanje  pobjeći će i iz Jeruzalema.” Počinje ekspanzija nasilja. Iz Gaze su sofisticiranim projektilima nasumično gađali Izrael.

Palestina

U svakom kompleksnom sukobu imamo sukob prava s pravom, ništa nije crno bijelo. Ime Palestina izmišljeno je 135. poslije Krista kad je Rimski car Hadrijan dao taj naziv kako bi suzbio ime Judeja. Isus se rodio u Judeji.

Prema biblijskoj povijesti židovski narod je stvoren oko 2000 godina prije Krista. Osim Židova, još samo dvije države na tom području imaju državnost koja je drevna: Egipat i Perzija. Nikad u povijesti nisu postojale države Jordan, Sirija, Libanon, Irak, Palestin.

Palestin je bilo područje kojim su upravljali Britanci od 1917. Židovi su na tom području živjeli od 135.  Masovno su se počeli doseljavati početkom 19. st. Mark Twain je 1860. godine nakon putovanja tim područjem napisao u knjizi Naivčina na putovanju: “Ovdje ne da nema ljudi i civilizacije, nema ni kaktusa”.

Nakon što je Izrael uspostavljen, dolazi do šoka među Arapima koji su tu živjeli i trženja identiteta i potrage za argumentom zašto ne dopuštaju da Židovi žive na svojoj zemlji. Da je to židovska zemlja, svaki kršćanin ima potvrdu u Bibliji. Jako je teško reći da Židovu nije mjesto u Judeji.

Ono što je trebalo pripasti Židovima je današnji Izrael, pojas Gaze, Zapadna obala, odnosno Judeja i Samarija povijesni nazivi tog područja.

Nakon što su Arapi izgubili rat 1948/49. dolazi do konsolidiranja identiteta. 1960-ih nastaje nacija Palestinaca.

Jugoslavenština 

Jugoslavija je bila izrazito protuizraelska i proarapska. Niz arapskih terorista se skrivalo i obučavalo u Titovoj Jugoslaviji. O Titovom huškanju Nasera 1967. na rat protiv Židova tek se sada počelo pisati. U Hrvatskoj smo naslijedili tu jugoslavenštinu i nismo imali studije koje su to izučavale.

Nažalost, u vrijeme demokratske i slobodne Hrvatske pojavio se Soroš kojeg su mnogi poistovjećivali sa Židovskim narodom. Napravio je dosta nereda u Hrvatskoj i gdje god je došao. On je u Izraelu persona non grata.

Dekolonizirana područja

Područja Zapadne obale i Gaze se smatraju okupiranima od Izraela. Pravno gledajući to je upitno, jer prije nego ih je Izrael osvojio nisu pripadala nikome. Izrael je prva država koja ih je uzele pod svoje. To su tzv. dekolonizirana područja.

Izrael

Židovi se počinju doseljavati i počinju graditi kibuce, poljoprivredne zajednice i tvornice. S vremenom i Arapi tu pronalaze posao. Počinju se doseljavati iz okolnih krajeva (Egipat, Sirija, Arabije..) Izvorna interakcija između Židova i Arapa je vrlo srdačna.

Židovi koji su doseljavali u 20. st. su sekularni, ljevičari, često ljuti komunisti. Oni su percipirali svijet u klasnim, a ne religijskim terminima. Oni kao svoje prirodne saveznike gledaju arapske radnike. To je diskurs koji su mnogi Arapi prihvatili.

U Izraelu (područje veličine Slovenije) živi preko 9 mil. ljudi od čega je skoro 20% Arapa koji najnormalnije žive i funkcioniraju. U Gazi ima vrlo, vrlo malo Židova.