Dr. Željka Markić razgovarala je sa sestrom Emom iz Družbe kćeri Božje ljubavi koja je došla iz Kastava volontirati u logističkom centru Caritasa u Sisku te tako pomoći ljudima koji su stradali od potresa.
Prije nego je došla u Kastav, sestra Ema studirala je i djelovala u župi u Petrinji te je nakon što je čula za potres odlučila pomoći:
„Hvala Bogu, odmah drugi dan nakon potresa, došla sam tu i već tada je bilo 200-tinjak mladih, ovdje s nama u hangaru Uradi sam. Svi su se uključili. To je bilo akcija primanja šlepera, razvrstavanja robe, slaganja paketa i odmah od prvog dana smo slali volontere na teren, u okolna sela da obiđu ljude, da ih posjete. Obišli smo gotovo sva sela oko Gline, oko Hrvatske Kostajnice, javljaju nam se s terena – javljaju što im nedostaje. Većina ih kaže da su sada dobili hranu ali im nedostaju druge potrepštine – deke, grijalice. I onda ponovno volontere šaljemo natrag da im donesu ono što im nedostaje“, rekla je sestra Ema.
„Pokrivamo gotovo cijelu Sisačku biskupiju, ne samo grad Sisak, bez obzira na to što smo mi u gradu Sisku – pokrivamo sva okolna sela, pokušavamo doći do onih do kojih nitko nije došao tako da šaljemo ekipu na teren čisto da izvide i one zadnje zaseoke, ona zadnja mjesta, kućice koje su možda ostale negdje zaboravljene“, rekla je sestra Ema.
Ispričala je da je u logistički centra Caritasa sisačke biskupije došao je čovjek koji je bio zatečen time što je odmah dobio madrac. „Kaže da je obišao sve hangare po Sisku, nitko mu ga nije dao. Rekla sam mu da se kod nas odmah sve daje – kako dobivamo tako izdajemo robu, ništa ne zadržavamo i ne rezerviramo nikome već jednostavno šaljemo na teren kome je potrebno, a mnoge su potrebe“, rekla je sestra Ema.
Na pitanje do kada će ostati u Sisku, sestra Ema se nasmiješila: „Iskreno, sestra Vesna i ja smo došle na kratko s namjerom da idemo pomoći ako nešto treba i na kraju zadržale smo se već tjedan dana. Nismo došle spremne, niti s odjećom, ničim, nego svaki dan peremo to što imamo i ostajemo do kad treba. Sad nam kažu iz Caritasa da nas ne puštaju nigdje jer smo im velika pomoć, a vidim mladi isto tako jako su sretni što su časne sestre s njima i to nam dolaze reći – da im je drago što smo s njima, što smo došle pomoći i što ih usmjeravamo jer bi bez nas to sve bilo drugačije“, ističe.
Osobito je pohvalila volontere: „Imamo jako puno mladih koji su se zbilja angažirali i zbilja odrađuju posao. Oni ovdje pokazuju jedno veliko srce. To su sve mladi koji su doživjeli stres potresa, tu su s nama odmah od početka i kažu da su jako sretni. Da su im to zapravo, uz ovu tugu koja ih je snašla, najljepši dani koje trenutno proživljavaju jer rade nešto dobro“, zaključila je sestra Ema.
Izvor: narod.hr
