Svaki čovjek, bez obzira na dob, spol, političko opredjeljenje, nacionalnu i vjersku pripadnost ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. To pravo pripada i svakom nerođenom djetetu. Kako bi se zaštitio život nerođenog djeteta, njihovim majkama i očevima potrebna je sva moguća pomoć, čime se također štiti obitelj kao temelj društva. Udruga U ime obitelji se svojim višegodišnjim radom zalaže za zaštitu svakog nerođenog djeteta.
Kao primjer borbe za pravo na život nerođenog djeteta, povodom 70 godina od donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima donosimo priču jedne majke, Maggie, koja je odlučila zadržati svoje dijete. Ona je samo jedna od mnogobrojnih majki koje se trebaju pomoć stručnih savjetovališta. Takva savjetovališta su se u SAD-u našla pod napadom i ograničavanjem svoga djelovanja, čime se uskraćuje potrebna zaštita i pomoć majkama i njihovoj nerođenoj djeci.
Maggie je imala osjećaj kao da je život pritišće sa svih strana. Pozitivan test na trudnoću ošinuo ju je poput groma.
To se nije trebalo dogoditi na ovaj način. Njeni su roditelji bili uzorni kršćani… Izvanbračno dijete slomilo bi im srce. Jedina stvar koju je Maggie vidjela pred sobom bilo je razočaranje i neprihvaćanje.
Stoga se naručila u kliniku Planned Parenthood. Međutim, na putu do tamo, opazila je natpis klinike za pomoć trudnicama. Na natpisu je pisalo: „Besplatno testiranje na trudnoću“.
„Bila sam prestrašena,“ kaže Maggie. „Čvrsto sam se nadala da sam možda u krivu, da je test možda pogriješio“.
„Srce mi je snažno udaralo u grudima i bilo me sram ikoga pogledati u oči, čak i nepoznate ljude,“ prepričava Maggie svoje iskustvo dolaska u kliniku za pomoć trudnicama.
Trump za pravo na život: sutra će održati uvodni govor na “Pro life gala”
Maggie je obavila još jedan test na trudnoću koji je također bio pozitivan. Medicinska sestra joj je predložila da obavi ultrazvučni pregled. Za Maggie je ultrazvuk bio ne samo potvrda njene trudnoće, već i putokaz koji joj je pokazao smjer kojim treba ići: „Preplavila me ljubav prema tom djetetu. Pomislila sam: ‘To je moje dijete’. Usprkos tome što je tada bio još jako malen, gotovo ništa se nije moglo razaznati.“
No ultrazvuk je sa sobom donio i nove brige – postojala je mogućnost da je Maggie imala spontani pobačaj. Prema njenim riječima, kada je ulazila u kliniku nije htjela biti u toj poziciji – nije uopće htjela imati dijete o kojem će odlučivati hoće li ga pobaciti ili zadržati. No sada je znala ne samo da će ga zadržati ako preživi, već je zapravo shvatila da želi to dijete.
Nekoliko tjedana kasnije, drugim ultrazvukom je utvrđeno da je njen dječak živ i raste. Danas, nakon više od godinu dana, Maggie ima zdravog sina. Očekivala je da će biti odbačena od obitelji i djetetovog oca. No suprotno njenim očekivanjima, oni su je okružili svojom ljubavlju. Sada se nalazi u braku s ocem njenog sina.
Šibenski ginekolog spasio živote 50 novorođenčadi, nagovorivši majke da ih ne pobace
Maggiena bi priča možda imala drugačiji završetak da je bilo po volji državnih vlasti u Kaliforniji. U Kaliforniji je 2015. godine izglasan zakon AB 775 koji nalaže pro-life centrima za pomoć trudnicama da istaknu natpise s preporukama za industriju pobačaja.
Zakon nalaže da svaki ovlašteni pro-lifecentar za pomoć trudnicama mora postaviti natpis sa slovima velikog formata ili dijeliti letke s obavijestima za žene o programima pod pokroviteljstvom države koji pružaju „neposredan, besplatan ili jeftin pristup“ pobačaju, uz telefonski broj okružnog ureda socijalne službe.
No to nije sve. Centri za trudnoću koji nisu ovlašteni za pružanje zdravstvene skrbi ili obavljanje ultrazvuka moraju postaviti natpis na 13 različitih jezika sa slovima velikog formata, kojim će prekriti sve pro-lifeporuke namijenjene onima koji sjede u čekaonicama.
U suštini, država pokušava prisiliti pro-lifecentre za pomoć trudnicama da besplatno oglašavaju industriju pobačaja. Ako slijede slovo zakona, ovi centri moraju na svoje zidove postaviti natpise koji se izravno kose sa svrhom njihova djelovanja.
Hrvatski studenti na Hodu za život u Americi: pogledajte fotografije s ovog veličanstvenog događaja!
Anne O’Connor, potpredsjednica Odbora za pravna pitanja Nacionalnog instituta za zaštitu obitelji i života (engl. National Institute of Family and Life Advocates, NIFLA), tvrdi da zakon potiskuje poruku koju ovaj centar za pomoć trudnicama želi prenijeti i zamjenjuje je jezikom koji želi nametnuti industrija pobačaja. Vlada bi trebala zaštititi pravo izražavanja koje pripada centrima za pomoć trudnicama, a ne nas prisiljavati na to da prenosimo poruku koja je u potpunosti proturječna onome zbog čega smo mi ovdje.
Planned Parenthood i ostale skupine koje zagovaraju pobačaj, poput organizacije NARAL, očekivano su bile predvodnici u vršenju pritiska da prijedlog zakona stupi na snagu.
Udruženje za obranu slobode (engl.Alliance Defending Freedom) reagiralo je osporavajući zakonitost navedenog zakona u ime NIFLA-e i još nekoliko centara za pomoć trudnicama. U ožujku 2018. godine održane su rasprave na Vrhovnom sudu SAD-a vezano uz ovaj slučaj.
Josh McClure ravnatelj je klinike koju je Maggie posjetila. On tvrdi da dotični zakon nameće grižnju savjesti djelatnicima centara za pomoć trudnicama.
(VIDEO) Trump pitao novinara: Zašto mediji ne izvješćuju o skupovima koji se zalažu za život?
„Mi ne želimo ljudima davati preporuke za pobačaj jer je to protivno svrsi našega rada,“ tvrdi McClure. „To je protivno savjesti – mi ne želimo sudjelovati u toj odluci i oduzimati život. Ako klijentica to želi učiniti, to je njena stvar, no mi nismo tu da to činimo.“
Ono zbog čega su oni tu je pružanje pomoći majkama koje dolaze iz svih društvenih sredina u jednom od najzahtjevnijih i najintenzivnijih razdoblja u njihovom životu. Oni nisu tu da promiču pobačaj – daleko od toga.
Članak 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima, koju je 1948. godine usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, navodi:
„Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.“
Pro-life centri za pomoć trudnicama svesrdno vjeruju u ove riječi. Oni ne samo da vjeruju kako je kalifornijski zakon neustavan, već su i svjesni da ih taj zakon prisiljava na promicanje aktivnosti koje izravno krše članak 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima.
Heidi Matzke, ravnateljica Alternativnih centara za pomoć trudnicama u Kaliforniji, poručila je ženama koje se suočavaju s neplaniranom trudnoćom: „U tom trenutku kada se nalaze na rubu svoje sadašnjosti i budućnosti, žene zaslužuju više od natpisa na zidu. Telefonski broj i operacija ne poštuje i nikada neće poštovati njihovu vrijednost i važnost koja im pripada kao ženama.“
Srećom, u lipnju 2018. godine Vrhovni sud SAD-a presudio je u korist NIFLA-e i ostalih centara za pomoć trudnicama.
Hoćete li nam se pridružiti?
Povodom 70. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima, organizacija ADF International iznova potvrđuje temeljno razumijevanje da ljudska prava počivaju na urođenom dostojanstvu svake osobe. Ona počivaju na urođenom dostojanstvu liječnika i primalja… uključujući i one koji su pro-life.
Pridružite nam se danas u promicanju i zaštiti Vaših temeljnih sloboda.
Dajte svoj glas potpisivanjem Ženevske izjave o ljudskim pravima na www.ImHumanRight.org
Izvor: narod.hr
wikimedia commons
