Glavna je novina prijedloga Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, koje je Ministarstvo uprave jučer uputilo u javnu raspravu, ograničavanje mogućnosti demokratskog izjašnjavanja građana na referendumu.
Organizacijski odbori referendumskih inicijativa ubuduće će u obvezama biti u velikom dijelu izjednačeni s političkim strankama i nezavisnim listama, piše Jutarnji list. Morat će imati poseban račun za financiranje referendumskih aktivnosti, neće – jednako kao i stranke – moći primiti donaciju veću od 30.000 kuna od fizičkih osoba ni više od 200.000 kuna od pravnih osoba za državni referendum, neće smjeti primati donacije stranih država ili pravnih osoba, državnih poduzeća, vjerskih zajednica ni anonimnih donatora te će imati ograničen maksimalni iznos koji smiju potrošiti na aktivnosti vezane uz pojedini referendum:
Za onaj na državnoj razini propisani maksimalni iznos bit će 8 milijuna kuna, što odgovara maksimalnom trošku kampanje za predsjednika države, za lokalni referendum u Zagrebu milijun kuna, koliko smije potrošiti i kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, za referendum u županiji 600.000 kuna, koliki je maksimum i za kandidata za župana itd.
Prema prijedlogu Zakona, i stranke i referendumske inicijative morat će za svaku donaciju veću od 5.000 kuna s donatorom sklopiti ugovor o donaciji te od njega pribaviti izjavu da se protiv njega ne vodi postupak zbog nepodmirenih obvezaprema državnom proračunu, proračunu jedinice samouprave ili zaposlenicima. Ako joj ipak stigne donacija u tom iznosu za koju nije zaključen ugovor, morat će je u roku od 15 dana uplatiti u državni proračun.
Takva ograničenja ne postoje za NGO-e koji se dobrim dijelom financiraju od stranih država i vlada, u pravilu izravno od veleposlanstva, te od stranih donatora. Usto, u pravilu primaju i velika sredstva iz proračuna RH.
Na taj način se omogućuje obilno financiranje te medijsko promoviranje ideja i kampanja koje nemaju nikakvu organsku potporu u javnosti, preko međunarodnih mreža NGO-a poput one Soroseve, dok se s druge strane direktnu demokraciju čiji je najjasniji izraz referendum, maksimalno ograničava.
Financiranje stranaka
Iznos koji će se godišnje izdvajati iz državnog proračuna za redovito financiranje političkih stranaka ili nezavisnih zastupnika bit će, kao i do sada, 0,075 posto ukupno ostvarenih poreznih prihoda, bez ograničenja u apsolutnom iznosu.
No jedinicama lokalne uprave i samouprave, koje su dosad samostalno odlučivale o tome koliko godišnje izdvajati za političke stranke i nezavisne vijećnike, novim prijedlogom zakona bit će propisan minimalni godišnji iznos po vijećniku: on neće moći biti manji od 8000 kuna u Gradu Zagrebu, od 5000 kuna u županijama i velikim gradovima, 3500 kuna u gradovima s više od 10.000 stanovnika, od 2000 kuna u mjestima koje broje između 3000 i 10.000 stanovnika te manji od 1000 kuna u općinama s manje od 3000 stanovnika.
Takav je prijedlog unesen u zakonski tekst kako bi se izbjegla praksa određenih lokalnih čelnika koji su vijećnicima godišnje isplaćivali simbolične iznose od nekoliko kuna, koji nisu imali efekta, a ipak su njima ispunjavali zakonske obveze.
Bivši ministar uprave u SDP-ovoj Vladi Arsen Bauk (SDP) je rekao da još nije detaljno pregledao zakon, no kaže da su neke predložene novine slične onima koje je predlagao dok je bio na čelu Ministarstva uprave 2015. godine.
“Čini mi se da je dio novina na tragu onih koje smo i mi predlagali. Tada je prijedlog zakona prošao prvo saborsko čitanje, no zbog izbora nije prošao cijelu proceduru. Ono što je na tragu naših izmjena, mi ćemo podržati”, rekao je Bauk. Između HDZ-a i SDP-a postoji, izgleda, konsenzus kad su u pitanju referendumi. On naime kao sličnost prije svega izdvaja “reguliranje” djelovanja referendumskih inicijativa, koje je i sam nastojao “urediti”, odnosno ograničiti.
Novi prijedlog Zakona je komentirala i dr. Željka Markić:
“U ime obitelji se već nekoliko godina zalaže protiv financiranja političkih stranaka iz državnog proračuna ovako visokim iznosima i prema broju zastupnika, ne uzimajući u obzir broj građana koji su dali glas nekoj stranci. Naime, političke stranke za svakog zastupnika u Saboru dobivaju 32, odnosno 35 000 HRK mjesečno.
To znači da stranka sa 10 zastupnika svaki mjesec iz proračuna dobije na račun stranke 320 ili 350 000 kuna. Nema novaca za povećanja plaća učiteljima, za zdravstvo, ali ove godine izdvajamo 55 milijuna kuna za financiranje političkih stranaka. Oko 75% financiranja političkih stranaka je iz proračuna. Pa, zar to nije paradokslano?
Novosti – Pupovčev i Vladin bilten protiv U ime obitelji i Željke Markić
Isto tako,smatramo da ovaj model po kojem stranka dobiva novac po zastupniku u Saboru, a ne prema broju birača koji su dali glas toj stranci – opet pogoduje strankama poput HNS-a koje političkom trgovinom ulaze u Sabor. Tako npr. HNS, s podrškom od oko 1,5% birača svaki mjesec dobiva oko 3, 5 milijuna kuna godišnje – to je novac hrvatskih građana uplaćen kroz poreze.
Što se tiče reguliranja financiranja referendumskih inicijativa – u interesu svih građana je da se postave jasna pravila za sve inicijative. Istovremeno, bilo bi štetno tretirati referendumske inicijative građana kao političke stranke, jer u načelu, građani ulaze u referendumske inicijative zato što političke stranke na vlasti ne žele provesti promjene koje traže građani.
Isto tako, političke stranke se, kao što sam rekla, najvećim dijelom financiraju iz proračuna RH, a građanske inicijative su postavljene ad hoc, nemaju administraciju i obično se financiraju najvećim dijelom donacijama svojih sugrađana. Nadam se da prijedlozi vezani za građanski referendum nisu još jedan pokušaj političkih stranaka na vlasti da dodatno otežaju referendumske inicijative građana. U ime obitelji će svakako sudjelovati u javnoj raspravi o ovom zakonu”
Izvor: narod.hr
foto: FaH
