Član Upravnog odbora udruge U ime obitelji Krešimir Planinić dao je intervju za Glas Slavonije o suodnosu građanskih udruga i države.
“Kroz primjer djelovanja udruge U ime obitelji, kao prepoznatljivog predstavnika civilnog društva u Hrvatskoj, mogu jednostavnije prezentirati stanje civilnog društva danas.
Postoje, naime, raznovrsne udruge s puno zamišljenih aktivnosti i ciljeva, malih i velikih, poštenih, koje i marljivo rade i pridonose svojim sugrađanima i zajednici, no možda nisu toliko javno eksponirane. Opet, pak, nailazimo na mnogo dobro ‘javno’ financiranih udruga, no malo je toga ostvareno ili, bolje reći, malo je toga mjerljivo. Naročito kad proanaliziramo načine financiranja udruga. U ime obitelji svoje djelovanje gotovo isključivo financira donacijama pojedinaca i pravnih osoba. S druge strane, imate primjer godišnje dodijeljenih 1.6 milijardi kuna iz javnih izvora pojedinim udrugama, a da ne znate što su te iste udruge napravile s tolikim sredstvima ni koji su rezultati i učinci, odnosno, kako su konkretno financirani projekti pridonijeli općem dobru. Još uvijek, dakle, ne možemo dokučiti neko standardizirano pravilo prema kojem bi se udruge financirale iz državnog ili lokalnog proračuna, direktno ili indirektno, a kamoli da se kvalitetno kontroliraju dodijeljena sredstva i mjere učinci.
Nadalje, imate primjer Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva koja je u 2015. dodijelila 61 posto svojeg proračuna – 26.188.493 kn – na projekte i programe za 170 udruga (0.6 posto od ukupnog broja aktivnih udruga u RH). Naznačeni novac dodijeljen je udrugama kroz četiri programa financiranja, a područje financiranja je uglavnom ‘demokratizacija’, i te udruge na taj način ugovaraju trogodišnje ili četverogodišnje financiranje. Da budemo svježiji u primjerima, navodim i aktualni ovogodišnji pokušaj dodjeljivanja nepovratnih 27 milijuna kuna (većina iz EU fondova i 15 % dijelom iz proračuna – cca 4 mil. kn) udrugama koje bi ‘osnažile doprinos u provedbi programa građanskog odgoja i obrazovanja’, a istovremeno se Agenciji za odgoj i obrazovanje, kao javnoj ustanovi, osigurava u državnom proračunu 27 tisuća kuna za provedbu nacionalnih programa, među kojima je i službeni program građanskog odgoja i obrazovanja. Udrugama, kojima se dodjeljuje primat u toj tzv. operaciji, nitko ne provjerava ekspertizu za obrazovanje učenika, dok se Agenciju, koja ima kvalificirane obrazovne stručnjake, stavlja u financijski i djelotvorni zapećak. Zvuči malo čudno, zar ne?
U odnosu na ostvaren i prezentiran rad pojedinih udruga zanimljivo je, pak, a kako i sami dobro uočavate, da U ime obitelji ima konkretne rezultate svoga rada u vidu npr. najvećeg broja promatrača – volontera na više posljednjih izbora, jedini održani narodni ustavotvorni referendum u Hrvatskoj, skupljenih više od 380.000 potpisa za promjenu nepravednog izbornog sustava u RH, suspenzija nevaljanog Obiteljskog zakona itd., a da se naše naznačeno postignuće ogleda ponajviše u dobrovoljnom i predanom radu mnogih volontera. Pokazuje se da su najvažnije jasne vrijednosti, cilj, vizija, uključivanje i okupljanje proaktivnih građana, što je i smisao organizacija civilnog društva.
Na tom primjeru rada udruga može se odražavati demokratičnost i pluralnost samog društva. Ako udruge zastupaju i predstavljaju stvarne ljude i djeluju da im pomognu, tada ujedno i potiču razvoj društva. U suprotnom, događa se da udruge stvaraju umjetno društvo i u stvarnosti zastupaju samo svoje interese na način da gledaju kako do novca iz državnog, gradskog ili bilo kojeg drugog javnog proračuna, a ne kako da pomognu ljudima. Tu prepoznatljivost i različitost jednog i drugog djelovanja treba naglašavati i raditi dalje u nadi. Veći broj udruga (cca 50.000 registriranih u Hrvatskoj) faktično nema dostatna sredstva za svoje djelovanje, dok manji dio ima velike budžete i žive od države, a istodobno tu istu domovinu učestalo tretiraju kao neželjenu maćehu. Ono što U ime obitelji zagovara jest da trebaju biti postavljeni realni standardizirani kriteriji za sve udruge – možete promatrati kroz broj volontera, prikupljene donacije, potpise podrške sugrađana, stručnjaka, ostvarenih mjerljivih rezultata, kako god – samo bez ‘maštovitih’ uvjeta natječaja koji ciljaju na točno određene udruge. U krajnjoj liniji, da na državnoj razini bude donesena i odluka da se ne financira ni jedna organizacija civilnog društva, udruga U ime obitelji će imati iste uvjete kao što ih ima sada, jer ne ovisi o javnim financijama, već o dostojanstvenim ciljevima za koje se u društvu zauzima i za koje ćete uvijek naći ljude dobre volje” – zaključuje Krešimir Planinić, ugledni zagrebački odvjetnik, član Upravnog odbora U ime obitelji.
Izvor: narod.hr/glas-slavonije.hr
Foto: fah
