U Izvješću o netrpeljivosti i napadima na Katoličku Crkvu i katoličke vjernike u Hrvatskoj u 2021. i 2022. godini koje je izradila udruga U ime obitelji, a koje je prije nekoliko tjedana predstavljeno na Okruglom stolu u Hrvatskom saboru ukazano je na cijeli niz do sada neuočenih fenomena u hrvatskom medijskom prostoru koji su se oblikovali u paradoksalnom društvenom ambijentu u kojem su katolici ujedno i najbrojnija i najnapadanija vjerska zajednica u Hrvatskoj.
> Napadi na katolike u 2021.: ‘Krivi’ za širenje Covida-19, hajka na biskupa Košića zbog istinitih riječi, Stepinac redovito meta…
Jedan od tih fenomena je i medijska nadzastupljenost marginalnih i disidentskih teologa. Naime, ako se pomno analiziraju glavnostrujaški mediji – najčitanije dnevne i tjedne novine kao i najčitaniji portali, može se uočiti da u njima, kada se govori o vjerskim i religijskim temama i temama koje se općenito bave Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj i svijetu, dominiraju kolumne, članci, osvrti i izjave nekolicine teologa koji sustavno nekritički kritiziraju Katoličku Crkvu i nauk, napadaju njezino vodstvo, ismijavaju se s izjavama pojedinih svećenika i biskupa te s pozicije „dobro obaviještenog izvora“ u maniri teorija zavjera s a priori negativnim stavom tumače aktualna zbivanja u Katoličkoj Crkvi te odnos Crkve prema pojedinim političkim i društvenim fenomenima, osobama i pojavama.
Tko su ti teolozi?
No, teolozi koji dobivaju daleko najviše prostora u glavnostrujaškim medijima i čija se promišljanja stavljaju u fokus i predstavljaju kao dominantna unutar teoloških krugova, najčešće su teolozi koji su se iz niza razloga odmetnuli kako od Katoličke Crkve kao organizacije, tako i od katoličke teologije koja se naučava na katoličkim bogoslovnim fakultetima u Zagrebu, Đakovu i Splitu te nizu drugih visokoteoloških škola i učilišta, a njihove teze najčešće ne predstavljaju dominantno, već njihovo vlastito mišljenje.
Svoje mišljenje svatko ima pravo izraziti, elaborirati ga i iza njega stajati, neovisno o tomu slaže li se s njim svatko ili nitko. Svatko, također, u demokratskom poretku ima slobodu i pravo govoriti što god želi dokle god ne ugrožava slobodu i prava drugih. I premda svaki teolog kao i svaki drugi građanin ima svako pravo progovarati o svakoj temi, to ni po čemu ne znači da se u javnosti ne bi smjelo postaviti pitanje kako je moguće da je većina teologa s katoličkih bogoslovnih fakulteta od kojih su mnogi stručnjaci s respektabilnim i međunarodnim znanstvenim referencama u javnosti mnogo rijeđe pita za mišljenje i komentar kako o pojedinim teološkim pitanjima, tako i o pojedinim unutarcrkvenim zbivanjima.
> Napadi na katolike u 2022.: Smetali su im muškarci koji mole krunicu, a što je tek donio slučaj Čavajda
Progresivni katolici i narodni svećenici
U ovom kontekstu zanimljivo je uočiti da je njemačka povjesničarka koja se bavila proučavanjem povijesti Njemačke Demokratske Republike (DDR-a) Brigit Mitzscherlich sličan fenomen uočila i u tisku koji je izlazio za vrijeme komunističkog totalitarnog režima u ovoj zemlji. Mitzscherlich elaborira da su u novinama nesrazmjerno bili zastupljeni takozvani progresivni katolici – teolozi i obični vjernici koji su kritizirali katoličku hijerarhiju i nauk. Progresivni katolici bili su u istočnonjemačkom slučaju odabirani kako bi na korist vladajuće Komunističke partije Katoličkoj Crkvi nanosili štetu „iznutra“, odnosno kako bi bili produžena ruka u činjenju onoga što su „izvana“ činile tajne službe i policija.
Ovu propagandnu tehniku karakterističnu za totalitarne režime hrvatski su povjesničari uočili kada su se u vremenu prisilne konfiskacije crkvene imovine za vrijeme takozvane socijalističke revolucije u drugoj polovici 40-tih godina 20. stoljeća, u tisku eksponirali takozvani narodni svećenici koji su navodno stajali nasuprot dominantnom stavu katoličke hijerarhije koja se protivila nasilnoj krađi crkvene imovine koju su svećenici, redovnici i laici stjecali stoljećima i koja je bila toliko velika, među ostalim i zato jer ju je isti taj narod na koji su se pozivali komunistički vlastodršci u velikoj mjeri darivao i ostavljao u nasljeđe Crkvi.
> Rasprava o Izvješću o netrpeljivosti prema katolicima: U demokratskom društvu treba paziti da nitko ne bude napadan zbog svoje vjere
Slično kao i progresivni katolici u Njemačkoj, narodni svećenici u Jugoslaviji predstavljali su se kao predstavnici dominantne struje mišljenja u teološkim i laičkim krugovima oštro suprotstavljene vrhu korumpirane, pohlepne, odnarođene Crkve koji se predstavljao kao reprezent „starog“ građanskog i kapitalističkog sustava naspram modernom i progresivnom, „narodnom“ katolicizmu. Taktika svakog totalitarnog režima je ista – uvesti totalitarni nadzor nad svim sferama društvenog i privatnog života, pa u ovim primjerima valja promatrati upravo želju za stavljanje pod kontrolu katoličke hijerarhije kako bi se na taj način Crkva učinila provoditeljicom totalitarne ideologije vladajuće partije.
Borba za medijski pluralizam – borba za demokraciju
Danas u Europi više nema totalitarnih sustava, komunizam je sad već davna prošlost, a nominalno ne postoje niti države s jednopartijskim sustavom i totalitarnom propagandom koju provodi vladajući režim. Ipak, u svakom dugovječnijem čitatelju medijski pristup premoćnog prikaza jednoga i to isključivo negativnog stava prema Crkvi, neminovno budi reminiscencije na neslobodna vremena, dok mlađe generacije koje ionako imaju nisko povjerenje u tradicionalne medije sve više gura ka informiranju odnosno nerijetko dezinformiranju isključivo posredstvom društvenih mreža.
Atavizam totalitarnog propagandnog pristupa u kojem se pojedinac dovodi kako bi rastumačio što drugi zapravo misle te zatim kako bi to interpretirao u isključivo negativnom kontekstu, pri čemu se druga strana niti ne pita za mišljenje, zasigurno ne doprinosi izgradnji niti pluralnog medijskog okruženja, niti jednoj od ključnih borbi suvremenog demokratskog svijeta- borbi protiv dezinformiranja.
> Izvješće UiO: Pogledajte kako se sve krše prava katolika u Hrvatskoj
Medijski pluralizam jedan od ključnih segmenata
Paralela između fenomena nadzastupljenih teologa u totalitarnom tisku i suvremenog fenomena nadzastupljenosti marginalnih teologa u hrvatskom medijskom prostoru ne predstavlja nikakav takozvani lov na vještice, ne predstavlja niti u javnosti sotonizirani povratak u prošlost, niti sugerira da je itko u suvremenom hrvatskom društvu preuzeo ulogu totalitarnog režima. Ipak, složenost svjetskih političkih i geopolitičkih okolnosti te epidemija pojava kao što su liberalne demokracije, teokracije i autoritarni režimi diljem svijeta, prisiljavaju zemlje slobodnog i demokratskog svijeta na jedini mogući odgovor- jačanje vlastitih demokratskih kapaciteta, od kojih je medijski pluralizam jedan od ključnih segmenata.
Promotri li se samo primjer susjedne Srbije s kojom već 11 godina upravlja autoritarni vlastodržac Aleksandar Vučić, uočava se da njegova politička i društvena moć proizlaze prije svega iz potpune kontrole medijskog prostora i gušenja ne samo medijskog pluralizma, nego i svakog oblika medijskog izvještavanja koje ne slavi njega i dužnosnike njegova režima. Zato inzistiranje na medijskom pluralizmu i kritiziranje ignorantskog stava prema ključnom novinarskom pravilu druge strane nije samo poziv na podizanje razine objektivnosti, nego i poziv na zaštitu ključnih ostvarenja suvremenog zapadnog društva- slobode i demokracije.
Izvješće možete pronaći na https://izvjesca.uimeobitelji.
Trenutno se prikupljaju sredstva za tiskanje izvješća. Svoj doprinos možete dati OVDJE ili uplatom na žiro-račun U ime obitelji (IBAN HR5223600001102351957; SWIFT: ZABAHR2X).
