Zašto volontiram? Mnogo me ljudi pita isto to pitanje. Stojeći na štandu i prikupljajući potpise, susrećem mnoge ljude. Neki od njih pitaju me tko me plaća, za koga ja to radim, koliko mi plaćaju po satu, imam li ja posao, imam li ja obitelj? Odgovaram im: volontiram, nikog nema iza mene, imam svoj posao, imam svoju obitelj.
Zašto volontiram? Želim da se napokon dogode promjene, želim posvijestiti ljudima da je njihov glas važan, da su oni važni iako im stalno tvrde suprotno. Želim omogućiti da se napokon dogodi svjetlo, optimizam na našem političkom nebu. Stalno nas uvjeravaju da smo nebitni, da ne znamo, da ne možemo. A ja vidim oko sebe puno vrijednih, pametnih, sposobnih, poštenih ljudi koji vole svoju obitelj, koji vole svoju domovinu, koji vrijedno i predano rade za premalenu ili nikakvu plaću. Vidim ovu prelijepu zemlju, njezina bogatstva i ljepote i pitam se kako je to moguće:Bog nam je dao tolika blaga, tolike talente, tolike čestite ljude, a vode nas stalno jedni te isti, nesposobni, podobni, nekompetentni.
Ja nisam politolog, ni ustavno-pravni stručnjak, ja sam gimnazijska profesorica, majka trojice sinova, ali vidim što vidim i osjećam što osjećam i ne volim kad me se kao birača i građanina ove zemlje podcjenjuje i omalovažava i govori mi se kako ne znam i ne mogu. A znam i mogu i vidim svakodnevno kako možemo i moramo bolje, a promjene se ne događaju. Vidim i pratim saborske zastupnike, moj je glas već godinama u 25% onih glasova koji „propadnu“, moj se glas pripiše onim strankama koje prijeđu prag. Vidim i pratim u mom gradu neprincipijelne koalicije koje međusobno dijele fotelje a grad stagnira i propada, vidim beznađe, vidim kako nam mladi ljudi odlaze, odlaze nakon što su država i njihovi roditelji uložili puno u njihovo školovanje. Odlaze da se ne vrate, trbuhom za kruhom, čak i u prekomorske zemlje, u želji za kruhom svagdašnjim ostavljaju obitelj i prijatelje, često i premalo svjesni da čovjek (kao i cvijet) najbolje cvate ondje gdje je ponikao i da treba sijati tamo gdje smo nikli.
Zašto volontiram? Aktualnu vlast, a ni oporbu, ne zabrinjava previše što mladi odlaze na put bez povratka, niti ih zabrinjava što sve manje ljudi izlazi na izbore (na zadnje, europarlamentarne) izišlo je svega 20% birača. Ni vlast, ni oporbu, ni predsjednika, ni GONG to ne zabrinjava. Kupuju vrijeme, kao loši učenici u školi. Slažu se da izborni zakon nije dobar, imaju sve instrumente da ga promijene, a to ne čine. Stalno nešto čekamo, nikako da dođe vrijeme da se izborna pravila urede i reguliraju na pošten i transparentan način. Volontiram jer želim omogućiti građanima da sami, neposrednim odlučivanjem, izborna pravila unesu u Ustav RH.
