Zbog objavljivanja knjige „Što je žena?”, nakladnička kuća Salesiana doživjela je uništavanje plakata, loše recenzije na Google tražilici i vulgarne i ružne komentare te pokušaj sabotiranja tribine na kojoj je htjela otvoriti prostore civiliziranog dijaloga.

Kultura odbacivanja i rasprava o rodnoj ideologiji trendovi su koji sa zapada dolaze i u Hrvatsku. U namjeri da roditeljima i odgojiteljima pruže argumente nakladnička kuća Salesiana objavila je knjigu „Što je žena?” Matta Walsha, zbog čega je doživjela niz napada i neugodnosti.

Stoga su u emisiji Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija, 8. studenog, traženi odgovori na pitanja: Širi li se kultura otkazivanja i u Hrvatskoj? Mogu li se još uvijek u demokratičnom društvu iznositi mišljenja koja su u suprotnosti s onima koja „gura” mainstream?

Riječ stručnjaka u okolnostima nedostatka otvorene raprave

Smije li se još uvijek bez straha pozivati na otvorenu raspravu o stvarnostima o kojima nemamo jednaka mišljenja i razmišljanja?

>Predstavljanje knjige ‘Što je žena?’ izazvalo velik interes publike i agresiju šačice aktivista

U emisiji, koju je uredila Diana Tikvić, gostovali su: don Mihovil Kurkut, direktor nakladničke kuće Salesiana, Nikolina Essert, psihologinja i psihoterapeutkinja, te Matija Štahan, publicist i novinar Bitno.net-a.

“Kao nakladnička kuća koja se bavi odgojem željeli smo pokušati roditeljima i odgojiteljima dati argumente s kojima se mogu nositi, jer primjećujemo da se pristupa ideološki što je jako upitno za odgojitelje koji pokušavaju odgajati slobodne ljude”, rekao je Kurkut.

Najavio je da imaju u planu još izdanja koji se bave tom tematikom jer, kako je rekao, Salesiana se ne boji zauzeti stav i ući u teške teme.

Salezijanci imaju bogata iskustva s mladima

„Mi salezijanci smo poslani svim mladima bez obzira na njihove stavove. Susrećemo se s transrodnim osobama i mladima, premda u Hrvatskoj puno manje, i kao roditelji si postavljamo pitanja”.

>Matt Walsh oštro o ‘transrodnom pokretu’: To je jedan od najvećih i najopasnijih kultova u svjetskoj povijesti

Spomenuo je kako je nedavno jedna suradnica u Rimu diplomirala na temu odgoja i rada u salezijanskom oratoriju s transrodnim osobama.

“Postavljamo si pitanja i gledamo na koji način s jedne strane držati u srcu ono što mi vjerujemo, a s druge strane prihvatiti stvarnost da se neka osoba može osjećati transrodno i tako živjeti. Mislim da postoji puno izazova za nas katolike i da ne smijemo ostaviti tu priču na ideološkoj dimenziji, nego moramo preći na dimenziju stvarnosti i suočavanja s tim stvarima”.

Direktor Salesiane je rekao da katolici svaku situaciju trebaju gledati kao prigodu za naviještanje evanđelja.

Evanđeoski pristup i prilika naviještanja evanđelja

„Kao katolik stojim stopostotno iza stavova Katoličke Crkve i kao takav neke stvari ne mogu prihvatiti. Međutim, moja dimenzija pristupa stvarima nije striktno društveno uvjetovana, ona je viša, šira, dublja, dalja… a to je zapravo evanđeoski pristup kraljevstva nebeskog. Zbog toga svaku situaciju gledam kao prigodu da dođem navijestiti Evanđelje i pokušati u bratu ili sestri dati neki doprinos”.

“Što je teže, kompliciranije, što je veći napad, tim mi je bolje”, kaže don Mihovil. “Kao salezijanci imamo jednu praktičnu dimenziju, zato i tiskamo ovakve knjige, postoje roditelji koji s djecom imaju poteškoće i u tome vidu i mislim da im treba dati pomoć kroz argumente i biti im blizu.”

>Don Damir Stojić: Mojih 10 najdražih svetaca i razlog zašto ih volim...

“I, ako postoji i jedno dijete koje se s takvim stvarima nosi mislim da netko u Katoličkoj Crkvi, pogotovo mi salezijanci, trebamo biti tu na raspolaganju”, naglasio je.

Transrodnost kao društvena zaraza

Štahan, koji prati kulturu otkazivanja u svijetu, rekao je da je objavljivanje Walshove knjige u Hrvatskoj jako bitno jer se transrodnost, kao najnoviji vid rodne teorije u suvremenosti, širi među djecom i mladima putem društvenih mreža kao neka vrsta društvene zaraze.

„Nije riječ samo o nošenju s ljudima koji imaju problema s osjećajem nepripadnosti biološkome spolu nego je riječ i o jednoj vrsti mode ili indoktrinacije i propagande koja proizvodi ljude koji su uvjereni da imaju tu vrstu problema”.

“U jednom monopoliziranom medijskom i kulturnom kontekstu kao što je naš, gdje se takve vrijednosti uglavnom toleriraju ili čak zagovaraju, vrlo je korisno kada dođe jedan glas kao što je Walshov koji snagom, bilo zdravog razuma ili nekih katoličkih argumenata mogu razbiti taj monopol i ukazati na sva njegova proturječja i besmisao”, pojašnjava Štahan.

Društvene mreže su poligon širenja trendova

U osvrtu na neka američka istraživanja Štahan je rekao kako su društvene mreže one koje šire trendove postavljajući druge standarde za djecu i mlade u osjetljivom adolescentskom razdoblju.

>Fenomen tradicionalnih žena zahvatio društvene mreže; ljevičarski CNN naziva ih ‘rubnom subkulturom’

„Prije su se kod mladih pojavljivali anoreksija, bulimija i suicidalnost, a kako se mijenjaju standardi društvenih mreža tako se pojavljuju određeni trendovi koji posredstvom društvene zaraze imaju tendenciju zagospodariti nekim društvenim skupinama. Tako imamo sada imamo situaciju da je transrodnost u isto vrijeme bunt mladih i ono što nameće popularna kultura, masovni srednjostrujački mediji i dobar dio političkog establišmenta zapadnih zemalja””, zaključio je Štahan.

Mladi, prepušteni samima sebi, rješenja traže na društvenim mrežama

Essert je iznesene argumente potvrdila sa znanstvenog stajališta naglašavajući da su mladi u odrastanju sve više prepušteni sami sebi te da rješenja za krize odrastanja pronalaze na društvenim mrežama.

„Mi smo prije testirali svoje vrijednosne stavove u društvu. Išli smo u svoju ekipu i tamo smo o tome razgovarali, brusili smo se, birali stranu, patili smo… To je dio odrastanja, jer da bi se nešto proizvelo potrebna je muka i napor. To je proces sazrijevanja u adolescenciji. Sada mladi idu i traže odgovore na svoja pitanja na društvenim mrežama”, rekla je.

>Negativan utjecaj na mlade: Društvene mreže povećavaju rizik za samoubojstvo

“Neki nađu odgovore u tome da će im biti bolje, da će razriješiti svoje frustracije tako da ‘promijene’ spol i da pripadnu nekoj grupi koja će ih bezuvjetno podržavati u tome. Mi ovdje liječimo pubertet”, naglasila je Essert.

U osvrtu na ono što roditelji mogu učiniti istaknula je kako je stvaranje i razvijanje odnosa ključ da se dijete nauči da iza sebe ima sigurnu pozadinu u koju dijete može doći i reći što ga muči.

U emisiji je također istaknuta potreba za razgovorom u našem društvu u kojem kao da postoji neka vrsta autocenzure, zatim potreba povezivanja roditelja i djece koja se u odrastanju nose s brojnim izazovima, kao i potrebe da kršćanski odgovor prema transrodnosti polazi od evanđelja – apsolutno milosrđe i ljubav i apsolutna istina.