Zbog neplodnosti mnogi bračni parovi pribjegavaju umjetnoj oplodnji (medicinski potpomognuta oplodnja), no sama riječ ”umjetna” već ima moralno – upitni prizvuk. Umjetna oplodnja nosi sa sobom cijeli niz negativnih posljedica, zbog čega je primjerice Katolička crkva odbacuje kao način da se dođe do djeteta. Ona se dijeli na unutartjelesnu (in vivo) i izvantjelesnu (in vitro).

Unutartjelesna umjetna oplodnja podrazumijava primjerice inseminaciju (unošenje muškog sjemena u ženinu maternicu). Međutim koliko god ovaj čin izgleda na prvi pogled prihvatljiv pogotovo ako je riječ o sjemenu muža žene (homologna oplodnja), on je lišen spolnog čina. Lišen je odnosa između osoba, nema vida sjedinjenja među osobama iz kojega onda nastaje dijete. Kod inseminacije postoji mogućnost i da se donira ženi sjeme drugog muškarca (hererologna oplodnja), koji je onda pravi otac djeteta. Inseminaciju u oba slučaja, posebice u drugom, Crkva smatra moralno nedopustivim činima. I to zbog isključenja spolnog sjedinjenja muža i žene iz nastanka embrija i u drugom slučaju jer se krše prava djeteta da bude rođen od pravog oca i majke.

No ono što je još više neprihvatljivo je postupak izvantjelesne oplodnje (in vitro) kada zametak nastaje izvan tijela žene, odnosno u ”eprueti”, koji se onda prenosi u ženinu maternicu. Prilikom postupka in vitro (IVF) gotovo polovica ljudskih embrija stvorenih na ovaj način se odbacuje tijekom procesa – postaju višak. Drugim riječima da bi jedan embrij uspio, toliko embrija mora umrijeti, a embrij je ljudsko biće. Ovdje je evidentno riječ o pobačaju. Ovaj postupak nikako ne može biti moralan i opravdan. Druge opasnosti umjetne oplodnje su naručivanje spola i izgleda djeteta, komercijalizacija ženskog tijela i djece preko surogatstva te općenito kršenja prava djece.

Stav Katoličke crkve o umjetnoj oplodnji najbolje je sažet u Katekizmu Katoličke crkve, u dokumentu Donum vitae i u Dignitatis personae.

>Užas: Paris Hilton kaže da je zamrznula 20 dječaka in vitro oplodnjom jer želi djevojčicu

Homologna i heterologna umjetna oplodnja – i jedna i druga su moralno nedopustive

Postoji više vrsta umjetne (tj. izvantjelesne) oplodnje. Razlikujemo homolognu i heterolognu umjetnu oplodnju. Homologna oplodnja uključuje gamete (spermije i jajnu stanicu) od muškarca i žene koji su u zakonitom braku. To je unutarbračna oplodnja i dijete je u biološkom smislu dijete svojim roditelja.

Kod heterologne oplodnje može se raditi o cijelom nizu mogućnosti pri kojemu jedan ili oba partnera nisu u zakonitom braku ili jedan roditelj biološki ne sudjeluje u začeću. U ovom slučaju poseže se za spolnim stanicama donatora.

Promatrano sa stajališta Katoličke Crkve, svi postupci izvantjelesne oplodnje su moralno neprihvatljivi. Kod heterologne oplodnje je stvar posve jasna jer se u začeće djeteta uključuje treća osoba. Međutim, često nastaju dvojbe oko toga zašto je homologna izvantjelesna oplodnja nedopuštena. Odgovor leži upravo u činjenici da je iz postupka homologne oplodnje (inseminacija sjemenom muža) postupak nastanka embrija lišen bračnog sjedinjenja osoba. Drugim riječima ulogu bračnog čina zamijenila je tehnika.

Što znači ”in vitro”?

Pojam in vitro (lat. u staklu) koristi se jer su rani biološki eksperimenti kultiviranja tkiva izvan živućeg organizma od kojeg potječu, bili provođeni u staklenim posudama – čašama, epruvetama ili petrijevim zdjelicama. Kolokvijalni izraz za djecu začetu IVF-om, ”bebe iz epruvete”, se odnosi na plastične cilindrične posudice koje se koriste u kemijskim i biološkim pokusima. Međutim, in vitro oplodnja se obično vrši u plitkim staklenim ili plastičnim posudicama koje se zovu petrijeve zdjelice.

>Evo zašto poljska vlada više ne želi financirati in-vitro oplodnju!

Kako se odvija in vitro (IVF) oplodnja?

Portal katoličkih teologa, Vjera i djela, sažeo je različite tehnike kako se in vitro oplodnja provodi, navode tri najčešće. Prva podrazumijeva situaciju kada se u petrijevu zdjelicu stavi određena hranidbena podloga te u nju puste jajašca i spermiji da slobodno plutaju i da se na takav način međusobno spoje (IVF). Druga također podrazumijeva da se oplodnja zbiva u petrijevoj zdjelici. No ne na takav prirodan način, nego se spermij izravno iglom unosi u jezgru jajašca i tako ga oplođuje (ICSI). U oba će slučaja trebati pričekati nekoliko dana da se tako oplođene jajne stanice osnaže te će se potom unijeti u ženinu maternicu. Treći postupak se odnosi na unošenje odmrznutih zametaka u ženino tijelo (FET).

Nijedan od tih postupaka, medicinski gledano, ne jamči uspješnost, u smislu da će doista doći do rođenja djeteta. Štoviše, ukupno gledano, uspješnost svih tehnika koje se primjenjuju iznosi tek oko 15-25%. To će ovisiti o mnogim faktorima. Primjerice kvaliteta spolnih stanica, kvaliteta zametaka, prihvaćanje tijela, visina ženinih godina, težina neplodnosti itd.

>Šokantna odluka: Velika Britanija dozvolila in vitro oplodnju od tri roditelja

IVF u Katekizmu Katoličke crkve (2376-2379)

Katekizam Katoličke crkve pojašnjava zašto Crkva postupke umjetne oplodnje, posebice in vitro, smatra u sebi moralno nedopustivim činima. Govori o neplodnosti koju ukoliko se ne može prirodno liječiti ne treba gledati kao apsolutno zlo već otvara prostor primjerice za posvojenje djece. Nadalje govori o nemoralnosti postupaka umjetne oplodnje. Oni isključuju iz sebe darivanje osoba unutar spolnog čina te uvode ”gospodovanje tehnike nad početkom i sudbinom ljudske osobe”. A idu čak i do toga da krše prava djeteta te otvaraju i put komercijalizaciji ženskog tijela preko surogatstva.

”Tehnike koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u ženidbeni par (davanje sperme ili ženske gamete, posudba maternice), teško su nemoralne. Te tehnike (inseminacija i heterologna umjetna oplodnja) vrijeđaju pravo djeteta da bude rođeno od oca i majke koje poznaje i koji su među sobom vezani ženidbom. One su izdaja ‘isključivog prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno pomoću drugoga’.”

”Ako se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja) primjenjuju u krilu ženidbenog para, možda su manje štetne, ali ostaju neprihvatljive. One odvajaju spolni čin od čina rađanja. Čin zasnivanja djetetova postojanja nije više čin kojim se dvije osobe daju jedna drugoj, već čin koji ‘život i identitet zametka povjerava vlasti liječnika i biologa uvodeći gospodovanje tehnike nad početkom i sudbinom ljudske osobe. Takav odnos gospodovanja u sebi je suprotan dostojanstvu i jednakosti koja mora biti zajednička roditeljima i djeci’…”

>Američka savezna država Alabama priznala da je nerođeno dijete osoba!

”Dar života”

O pogledu Crkve na IVF najbolje govori Donum Vitae (Dar života) – naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja iz 1987. Kongregacije za nauk vjere kojeg je odobrio papa Ivan Pavao II. U kontekstu oplodnje in vitro spominje činjenicu da je dijete dar, a ne predmet ili nečije pravo. Govori i o tome da se ovim postupkom umjetne oplodnje čine brojni abortusi ako se uzmu u obzir toliki embriji koji prilikom postupka bivaju odbačeni, odnosno ubijeni. Ovaj postupak iz sebe isključuje Božji naum stvaranja čovjeka koji bi trebao nastati i roditi se iz odnosa dvaju osoba, a ne kao tehnički produkt.

U dokumentu Donum Vitae stoji da se dar ljudskog života mora ostvariti u braku kroz posebne i isključive čine muža i žene, u skladu sa zakonima upisanim u njihove osobe i u njihovu zajednicu. ”Oplodnja koja se postigne izvan tijela bračnih drugova samim tim lišena je značenja i vrednota što se izriču govorom tijela i u sjedinjenju ljudskih osoba.” Donum Vitae uspoređuje IVF s pobačajem, govoreći da su ”kroz te postupke, s očito suprotnim svrhama, život i smrt podvrgnuti odluci čovjeka, koji se tako dekretom postavlja kao davatelj života i smrti.”

“…Život i identitet zametka povjereni su moći liječnika i biologa i uspostavlja se gospodstvo tehnike nad ishodištem i sudbinom ljudske osobe. Takvo gospodstvo u sebi je u suprotnosti s dostojanstvom i jednakošću, koji su nužno zajednički roditeljima i djeci. Začeće in vitro rezultat je tehničkog pothvata kojim se dolazi do oplodnje. Ono se doista ne postigne niti stvarno želi kao izraz i plod specifičnog čina bračnog sjedinjenja.”

>Vrhovni sud u Alabami: Zamrznuti embrij je dijete, a život počinje začećem

Povezanost IVF-a i abortusa

Prema Centru za genetiku i društvo, gotovo polovica ljudskih embrija stvorenih izvantjelesnom oplodnjom se ”odbacuje” tijekom procesa. To je dovelo do odbacivanja milijuna ljudskih embrija, što je jednako ubijanju milijuna nevinih života.

Primjena IVF-a rezultirala je viškom od procijenjenih milijun ljudskih embrija koji se drže zamrznuti u laboratorijima diljem zemlje gdje se često pohranjuju na neodređeno vrijeme ili uništavaju u znanstvenim istraživanjima embrija.

IVF i surogatstvo

Heterologna oplodnja omogućava surogatstvo, kupoprodaju, ”dijete na zahtjev”, mogućnost narudžbe od strane istospolnih parova, stvaranje neprirodnih rodbinskih odnosa itd. Za surogatstvo se često koristi in vitro način oplodnje, u kojem se koriste spolne stanice naručitelja, pa se postavlja i pitanje što se događa sa zamrznutim embrijima.

Ti zahvati, također, omogućuju, primjerice, da dijete bude rođeno bez skrbi oca, da dijete ne zna tko su mu majka i otac, braća i sestre, što čini mogućim i incest. Sve te posljedice ugrožavaju ljudska prava, osobito prava djece i narušava se dostojanstvo djeteta.

Negativnih posljedica surogatstva je mnogo. Jedna je svakako da se radi o iskorištavanju žene, njenog tijela i dostojanstva. Najčešće bogati iskorištavaju žene slabijeg imovinskog stanja da nose djecu za njih zbog čega se sve više razvija industrija komercijalnog surogatstva. Jedna od opasnosti je i da na ovaj način pedofili vrlo lako mogu postati roditelji.

Na zabranu surogatstva početkom godine pozvao je i papa Franjo. Kazao je da je surogatstvo ”ozbiljno kršenje dostojanstva žene i djeteta na temelju iskorištavanja situacija majčinih materijalnih potreba”. Dijete je uvijek dar, a nikada temelj komercijalnoga ugovora, naglasio je. ”Izražavam nadu u napor međunarodne zajednice da se univerzalno zabrani ova praksa”, poručio je papa. Zapad, na žalost, i dalje nastavlja s kulturom smrti, zaključio je.

>Genetska modifikacija djece: Igra li se čovjek Boga u pokušaju stvaranja ‘savršenog’ embrija?

Izvor: Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE