Tekst je aktualan danas kao i 2015.g.

Zovem se Lidija Blagojević, profesorica sam matematike i informatike u osječkoj II. gimnaziji, prof. savjetnik, koautorica sam gimnazijskih udžbenika informatike, mentorica studentima, pripremam učenike za natjecanja i državnu maturu, sudjelujem u međunarodnim projektima.

Udana sam i majka trojice sinova. Cijela moja obitelj aktivno je uključena u brojne aktivnosti naše župne zajednice, Župe Preslavnog Imena Marijina u Osijeku, zajedno sa suprugom pjevam u mješovitom zboru župe surađujem u župnom časopisu Magnificat Gospe Donjogradske i na župnoj web stranici. Osim u župi, pjevam u ženskoj klapi Allegre iz Osijeka.

Stasala je nova generacija – generacija Ivana Pavla II.

Trudim se aktivno uključiti u društvena zbivanja koje doživljavam važnima, uključila sam se u javne rasprave oko zdravstvenog i građanskog odgoja, Obiteljskog zakona, kao i u sve akcije koje prepoznajem kao dobre za zajednicu u kojoj živim. Članica sam udruge U ime obitelji, voditeljica sam županijske podružnice istoimene udruge, sudjelovala sam kao koordinatorica u oba referenduma koja je organizirala udruga U ime obitelji. Tijekom prikupljanja potpisa i drugih pripremnih i organizacijskih aktivnosti vezanih uz referendum o braku upoznala sam mnoštvo novih, napose mladih ljudi i ostala zapanjena i ugodno iznenađena njihovom spremnošću za djelovanje, za žrtvu, zadivljena njihovim optimizmom i životnom radošću.

Daleko od očiju javnosti i glavnih medija stasala je jedna nova generacija, generacija Ivana Pavla II. i vjeronauka u školi, generacija koja se ne boji javno reći što misli i koja to čini sa smiješkom, bez sukoba sa neistomišljenicima. Jedan od plodova referenduma za mene je susret i povezivanje upravo s tom generacijom koja je, poput moje generacije devedesetih, prepoznala trenutak vremena i pokazala spremnost na žrtvu u obrani vrijednosti koje živi i na kojima je izrasla. Plod povezivanja s tom generacijom rezultirao je i mojim uključivanjem u molitvenu akciju „ 40 dana za život“. U jednoj od mojih trudnoća liječnici su na temelju tzv. Double testa ustanovili povećanu vjerojatnost rađanja djeteta s Downovim sindromom. Prihvatila sam rizik rođenja zdravog ili bolesnog djeteta. Od tada sam posebno senzibilizirana za djecu s Downovim sindromom. U tijeku je kampanja Svjetskog saveza mladih o podizanju svijesti o oboljelima od Downovog sindroma u koju sam se zajedno s mojim učenicima uključila.

Neprocjenjivo iskustvo – dočekati djecu, a otpratiti odrasle ljude

Potječem, kao i moj suprug, iz brojne obitelji, obitelj nam je važna, kako ova naša peteročlana, tako i šira koju čine naši roditelji, naša braća i sestre i njihove obitelji a koja trenutno broji pedesetak članova. Nastavnički poziv vrlo je sličan majčinskom. Svi su svjesni njihove važnosti i nužnosti, bez njih se ne može, stupovi su društva, a marginalizirani su i materijalnim statusom i društvenim ugledom. Bez dobrih nastavnika nema dobrih škola, bez dobrih majki nema dobrih obitelji, a bez dobrih škola i dobrih obitelji nema prosperiteta ni blagostanja niti jedne države. Unatoč lošem društvenom položaju, biti nastavnik jedno je od najljepših i najizazovnijih zanimanja. „ Ne možete mi toliko uzeti koliko ja mogu dati“ kaže tekst jedne slavonske pjesme. Svoj posao gimnazijske profesorice nikada nisam doživljavala samo kao posao nego kao poziv, a kako sam i sama majka djece tog uzrasta, dobro razumijem i svoje učenike i njihove roditelje, odgoj i obrazovanje moj je poziv i kod kuće i u školi. Gledati te mlade ljude koji mi dođu kao djeca s četrnaest ili petnaest godina, a odlaze kao mladi ljudi, punoljetni građani , neprocjenjivo je iskustvo i neiscrpan izvor energije. Jedna od generacija maturanata na odlasku mi je rekla kako sam ih naučila puno više od matematike. Rijetki su poslovi i zanimanja u kojima možete takav poklon i bonus dobiti na dar. Nema te trinaeste plaće niti napredovanja koja vam ovo može zamijeniti.

Ured selim iz dnevne sobe u kuhinju

Kao majka i kao profesorica jako dobro znam da je naše samo sijati, da plodove uvijek ne vidimo, da je naše njegovati korijene i darovati krila. Uvijek se trudim uskladiti posao i druge aktivnosti kojima se bavim s potrebama svoje obitelji što se s dobrom organizacijom i dogovorom može postići. U mom profesionalnom i društvenom angažmanu puno je pridonijela mogućnost on-line suradnje i komunikacije neovisne o radnom vremenu pa tako iz svoje dnevne sobe, obavljajući svoje svakodnevne obiteljske dužnosti istovremeno koordiniram različite projekte, radim na stručnim člancima i dr. Tijekom prikupljanja potpisa za referendum o promjeni izbornog sustava bila sam županijska koordinatorica za Osječko-baranjsku županiju, i nazvao me predsjednik županijskog ogranka jedne političke stranke pitajući gdje je moj ured, gdje se možemo naći? Odgovor je bio, sjedište mog ureda (moje prijenosno računalo) upravo se seli iz moje dnevne sobe u kuhinju jer je vrijeme za skuhati ručak. Najbolje metodičke ideje i nastavne metode, ideje za kreativne radionice nastaju upravo uz štednjak i sudoper, a glačanje se odlično slaže uz praćenje društvenih i političkih zbivanja koja smo propustili prethodnih dana.

Žene nisu svjesne kolika se kreativna i stvaralačka snaga krije u njima

U našem društvu postoje razni stereotipi vezani uz zaposlene žene, majke, uz društveno angažirane žene. U vrijeme ministrice Vokić, po meni najbolje ministrice prosvjete koju je Hrvatska imala, jedan od argumenata protiv nje bio je: kako netko može biti uopće profesor sa petero djece, a pogotovo ministar u vladi. Naš je posao razbijati te stereotipe, odgovorno i angažirano radeći svoj posao, živeći svoje poslanje, hrabro svjedočeći da je moguće biti i uspješna žena i uspješna majka, odgojiteljica, da je energija zaposlenih mama stvaralačka snaga koja pokreće svijet. Nije dobro da čovjek bude sam reče Bog i stvori ženu. Nije dobro ni ženi biti sama, žena tek nije stvorena da bude sama, u njezinoj je biti i u njezinoj prirodi briga za druge, brinući se za druge i služeći i sama raste i razvija se. Žene nisu svjesne kolika se kreativna i stvaralačka snaga krije u njima, koliku im je snagu Stvoritelj dao. U porođajnim bolima cijeli život prolazi pred očima i čini se to je kraj, bol je prevelika, neizdrživa i slijedi smrt. Trenutak poslije toga dolazi neopisiva sreća, rađa se život, na svijet dolazi novo ljudsko biće, život se nastavlja, život neraskidivo povezan s našim životom od začeća pa do zadnjeg uzdaha. Zahvaljujmo Bogu što nam je kao ženama dozvolio da sudjelujemo u tom sustvarateljstvu života, tim smo darom, mi neznatne, blagoslovljene. Želim mlade žene potaknuti da se ne boje i ne bježe od tog neponovljivog dara stvaranja, prenošenja i njegovanja života.

Ne bojte se ženstvenosti

Marija, Isusova majka, žena je koju uzimam za svoj uzor i na čiji sam blagdan (Lurdska Gospa, 11. veljače) i ja rođena. Krunice naših majki i naših baka održale su nas u teškim i burnim vremenima. Krunice po našim trgovima burnih devedesetih, krunice oko vrata naših branitelja i brojne krunice koje smo molile u podrumima dok su oko nas padale granate, krunice su naša snaga. Od ovozemaljskih uzora istaknula bih svoju majku i baku, dvije jake žene, ponizne,vrijedne, tihe i ustrajne, koje su znale održati svoju obitelj na okupu, u vjeri i skromnosti, u lošim i burnim vremenima.

Mladim bih ženama poručila da se ne boje života, da se ne boje svoje ženstvenosti, svoje ženske snage, da se ne boje obitelji. Da iskoriste svoje potencijale u svim darovima koje im je Bog dao, da ne čuvaju i ne iskoriste svoj život samo za sebe. Naša je sreća u davanju i služenju, dajući mi dobivamo sve više. Pjesma je moj život pa bih svoju poruku mladim ženama završila riječima pjesme….“Kršćanska obitelj naš je dom, naša baština i budućnost, ona je temelj društvu svom. Gdje se rađa blagostanje, odgovorno živi Božja riječ, za Hrvatsku koja kliče Kristu vjerni zauvijek. „

Izvor: Narod.hr
Photo: Narod.hr