Scene klečanja nogometnih momčadi koje je inicirao pokret “Crni životi vrijede” opasna je podvala sportu. Klečanje, osim u kontekstu odnosa prema transcendentnom, simbol je pokornosti, dakle ropstva. Hrvatska reprezentacija ispravno je odlučila, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
“Imamo ideološku strukturu. Alicia (Garza) i ja smo uvjereni marksisti”, rekla je Patrisse Cullors, suosnivačica Black Lives Matter (BLM) i gay aktivistica u srpnju prošle godine, i dodala: “Ako nam ova zemlja ne da ono što želimo, uništit ćemo sustav. Metaforički i doslovno.” I sad ti klekni pred takvima.
BLM se prikazuje kao pokret koji se bori protiv rasizma i nepravde, ali njihovi osnivači i osnivačice govore o snu da transformiraju Sjedinjene Države i cijeli svijet u komunističku distopiju. Među njihovim mentorima i odgajateljima su i bivši pripadnici Weather Undergrounda, komunističke skupine koja je 60-ih i 70-ih godina izvodila terorističke napade.
BLM je, iako antirasistička organizacija, više nalik LGBT aktivizmu: kažu da mrze prirodnu obitelj muškarca i žene i da sanjaju njezino ukidanje, zajedno s heteronormativnošću i kapitalizmom.
O tome postoje i znanstvene analize koje propituju stvarnu narav BLM pokreta.
(…)
Teško je reći da je BLM tek antirasistički pokret, tim više jer među njima ima rasista. Tako je suosnivačica BLM-a Toronto Yusra Khogali još prije četiri godine tvrdila da “bijelci nisu ljudi, nego podljudi s recesivnom genetskom manom”. Kako pripadnica antirasističkog pokreta može ovako govoriti o bijeloj ili bilo kojoj drugoj rasi?
(…)
Jednako tako, kao “antirasistički pokret”, čelnici BLM-a kažu da se njihova organizacija protivi kršćanskoj tradiciji, antisemitska je i antiizraelska, sukladno tome bori se za rušenje Isusovih kipova jer se Isusa prikazuje kao bijelca, te podržavaju pobačaj, što je njihovo pravo. Ali onda očito nisu svi crni životi vrijedni. Jer i prema podacima FBI-a, prije mučkog ubojstva Floyda, 11 puta je veća vjerojatnost da crnca ubije drugi crnac nego bijelac. No to se nakon ubojstva Floyda malo tko usudi reći.
Politiku – a BLM je i politički pokret – treba držati, prema pravilima i zakonima, dalje od sportskih terena, no za njih to ne vrijedi. Oni nisu registrirani kao neprofitna organizacija, prikupljaju silne milijune dolara donacija, a financije govore o njihovoj političkoj pozadini. Donacije prikuplja ActBlue, poznata platforma za prikupljanje sredstava povezana s Demokratskom strankom i najrazličitijim frakcijama ljevice, od Sandersa do transrodnih udruga i Bidena.
(…)
Podsjećam na to da je pokret BLM rođen 2013. godine, kada je George Zimmerman oslobođen optužbi za ubojstvo 17-godišnjeg Afroamerikanca. Spomenuta neomarksistica i antikapitalistica te lezbijska aktivistica Alicia Garza, Afroamerikanka iz Oaklanda u Kaliforniji, na Facebooku je objavila “ljubavno pismo crncima”. Potom kreću s hashtagom #BlackLivesMatter.
Tako je počela priča u kojoj je motiv antirasizma postao marginalan, a pokret sve ekstremniji, s agendama koje s antirasizmom nemaju veze: rodna ideologija, antiobiteljska agenda, tvrdnja da je (bijeli) rasizam danas na zapadu sustavan, pa se zalažu za ukidanje društvenih klasa, spolova, kao i religije, a sve za “ravnopravniji i slobodniji” svijet. Tko, dakle, klekne na ovakvu agendu koja svađa i dijeli ljude po boji kože i drugim sekundarnim svojstvima, ili je korisni idiot ili pristaje na njihovu agendu i uvlači ideologiju i politiku u sport.
Zato: No to racism! I to uspravno!
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
