Dok se tužbe gomilaju, a mnoge zemlje mijenjaju svoju politiku prema “promjenama spola” za djecu, američka liječnička udruženja pojačavaju svoju podršku takozvanoj rodno afirmiranoj skrbi za djecu. Javni obračun sa štetama koje djeci nanosi pedijatrijska rodna medicina svakim je danom sve bliže, a nekoliko studija objavljenih u posljednje vrijeme pokazuje njene tragične i duboke rizike.
Studija koju je vodio finski istraživač Riittakerttu Kaltiala ispituje psihijatrijske potrebe osoba s rodnom disforijom u Finskoj. Istraživači primjećuju da je disforična populacija znatno vjerojatnije nego vršnjaci iste dobi imala psihijatrijski kontakt na specijalističkoj razini prije prvog posjeta klinici za rodna pitanja. Ono što je zabrinjavajuće je da se potrebe za skrbi mentalnog zdravlja pojačavaju nakon što započnu proces medicinske tranzicije. Također se pokazuje da je 15 posto pacijenata, podvrgnutih intervencijama promjene spola, primilo psihijatrijski tretman prije posjeta rodnoj klinici, a 53 posto je imalo psihijatrijski kontakt nakon prvog posjeta.
“Stručnjaci” su uvjereni da “rodno afirmirana skrb” ublažava duševne probleme. Do ovog su zaključka došli oslanjajući se na pogrešne studije koje se baziraju na samoprocjene mentalnog zdravlja pacijenata. Ali drugi klinički pokazatelji upućuju na to da medicinska tranzicija zapravo pogoršava duševne probleme. Tako je studija iz 2021. pokazala da se broj recepata za psihotropne lijekove povećao nakon što su djeca započela medicinski prijelaz. Studija iz 2011. u Švedskoj je u međuvremenu otkrila da su oni koji su bili podvrgnuti operaciji promjene spola imali osjetno niži očekivani životni vijek od opće populacije. Dijelom je to zbog povećanog broja samoubojstava kod takve djece, piše National Review.
Što skraćuje životni vijek ‘transosoba’?
Kraći očekivani životni vijek među onima koji su prošli medicinsku tranziciju također se može pripisati i režimu unakrsnih spolnih hormona. Prethodno je istraživanje dokumentiralo da je terapija unakrsnih spolnih hormona povezana s povećanim rizikom od srčanih bolesti i pretilosti. Nova studija koju je objavilo kalifornijsko sveučilište Davis također ukazuje na veći rizik od raka kod osoba koje su prošle tranziciju. Konkretno, istraživači primjećuju da muški veterani kojima je dijagnosticirana rodna disforija i/ili propisan estrogen ili estradiol imaju gotovo dvostruko veću incidenciju raka štitnjače u usporedbi s drugim muškim veteranima. Istraživači primjećuju da “estrogen vjerojatno ima ulogu u patogenezi raka štitnjače”, što je dobar pokazatelj da veća učestalost nije samo korelacijska ili slučajna, već izravna posljedica hormonske terapije.
Nejasno je savjetuju li liječnici tinejdžerima da međuspolni hormoni potencijalno povećavaju rizik od raka štitnjače. Drugi problem je jesu li tinejdžeri uopće mentalno zreli da daju informirani pristanak na tako teške medicinske odluke.
Iskustva detranzicionih osoba dokazuju puno toga
Dvije druge studije naglašavaju goleme rizike za djecu koja se podvrgnu medicinskim intervencijama “afirmiranja spola”. Studija u PLOS One sadrži intervjue s kanadskim detranzicionistima. Kanada, poput Sjedinjenih Država, pruža minimalnu
zaštitu djece kad je u pitanju “rodno afirmirane skrbi”. Intervjui s 28 detranzicionih osoba otkrivaju dosljednost u tome da nisu bili pravilno informirani o rizicima, komplikacijama i ograničenjima liječenja.
>Potresno pismo djevojke koja je požalila ‘promjenu spola’: Poštovana liječnice…
“Osjećali su da im nedostaju uvidi poput toga u kojoj su se mjeri njihova seksualna orijentacija, mentalna bolest ili neurodivergencija možda presijecali s disforijom ili željom za tranzicijom, a mnogi su rekli da bi im dobro došla ‘neutralna’ terapija”, navodi se.
S druge strane, uznemirujuće je da Američka akademija pedijatara savjetuje da je budno čekanje “zastarjelo” i da bi roditelji i liječnici trebali odmah potvrditi “rodne raznolikosti” kod djece. Iskustva ovih detranzicionih osoba dokazuju zašto su budno čekanje i diferencijalna dijagnoza zapravo ključni za zaštitu djeteta.
‘Trans djeca’ su ranjiva i zbunjena
U drugoj studiji, Lisa Littman i koautori preispituju temu “brze pojave rodne disforije”. Littman je skovala taj izraz kako bi opisala fenomen u kojem djeca iznenada dođu do “trans identiteta” zbog traume, mentalnih zdravstvenih problema ili društvene zaraze, a ne zbog postojanih osjećaja rodne disforije. Transaktivisti poriču fenomen koji se brzo javlja, ali nova studija pruža dobre dokaze o njegovom postojanju. U studiji su Littman i kolege intervjuirali 78 Amerikanaca koji su se ranije identificirali kao “transrodni”, ali su odustali od tog. Istraživači su otkrili da je retrospektivnim izvješćivanjem manje od 17 posto sudionika zadovoljilo kliničke dijagnostičke kriterije za rodnu disforiju u djetinjstvu. Štoviše, 53 posto sudionika odgovorilo je potvrdno na pitanje je li im se disforija pojavila “iznenada” tijekom ili nakon puberteta.
Aktivisti inzistiraju na tome da djeca koja se identificiraju kao “trans” jednostavno “znaju tko su” i da je medikalizacija njihovih izraza disforije razumna i suosjećajna intervencija. Nova studija Littman i kolega pokazuje suprotno: mnoga djeca koja se identificiraju kao “transrodna” su ranjiva i zbunjena. Gurati ih na nepovratne medicinske intervencije je iracionalno i okrutno.
Izvor: Narod.hr
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
