U ime obitelji

Prof. Nikčević: Financira se ‘preodgoj’ publike, žele dokazati da je ono što vidite velika umjetnost

Prof. Nikčević: Financira se ‘preodgoj’ publike, žele dokazati da je ono što vidite velika umjetnost

Sanja Nikčević je hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka, redovna profesorica u trajnom zvanju na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, te stalni vanjski predavač na Komunikologiji Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Od 2015. pročelnik Odjela za kazalište i film Matice hrvatske, a od 2018. direktorica novopokrenute izdavačke kuće Citadela libri (Zagreb).

U podcastu 55 minuta kod Željke Markić objasnila je zašto publika bježi iz kazališta i zašto potencijalna publika zazire od gledanja predstava, čitanja knjiga i miče se od umjetnosti. Objasnila je kako kanon upravlja trendovima u kazališnom svijetu, što je mračno doba i kako svjetonazor manipulira publikom. Objašnjava dio mita o Krleži i kako smo došli od europskog kazališta koje je 2500 godina imalo bitnu ulogu u životu ljudi do Rijeke kao prijestolnice kulture.

“Konkretne korake pokrenula sam sa sinom na neki način iz očaja. Postala sam nesretna u kazalištu, koje silno volim, sa glavnom strujom kazališta, s onim što mi se nametalo kao vrijedno i dobro, da više nisam mogla izdržati. Predajući studentima u Osijeku povijest drame i kazališta shvatila sam da je toliko divnih stvari izbačeno iz kanona, da je toliko divnih stvari izbrisano jer se ne uklapa u vladajući svjetonazor, vladajuću priču i da mi te stvari nedostaju, da imam pravo na njih. Zato sam pokrenula izdavačku kuću, da bi to učinila vidljivim”, opisala je svoju priču.

“Europsko izdavaštvo od početka se temelji na ljudima koji objavljuju knjige u koje vjeruju i s kojima žele promijeniti svijet. Ono nije profitno, ono je izdavaštvo poruke i ideje. I mi smo izdavačka kuća koja vjeruje u ono što objavljuje i cilj nam je doprijeti do onih koje to zanima”, pojasnila je.

“Publika od 80-tih godina intenzivno bježi iz europskog kazališta, ne iz hrvatskog. Zato se daju sad veliki novci za preodgoj publike. Žele vam dokazati da ono što vidite je velika umjetnost”, priča.

“Umjetnost glavne struje slijedi vladajući svjetonazor i to je tako u svim epohama”, zaključuje Ninčević.

O kršćanskom svjetonazoru

“Svjetonazor je nadosobna kategorija definiranja identiteta – svijeta, društva, nas samih, to je nadosobno. Mi to usvajamo kao obrazac ponašanja, mišljenja. Postoji antički svjetonazor i nakon antike kršćanski, i to vlada do 1945. u Europi. Nakon toga kreće sekularistički svjetonazor.

U kršćanskom svjetonazoru svijet je stvorio Bog, svijet je dio Božjeg nauma. Osnovna karakteristika je smisao, jer je svijet stvoren po namisli Božjoj. Predstavnik toga je Isus Krist, jer je to Bog koji je došao na zemlju. Osnovna vrijednost je ljubav jer je Bog iz ljubavi stvorio svijet, Krist je iz ljubavi otkupio svijet. Ta razina prikaza svijeta se u umjetnosti viđala u srednjem vijeku. Druga razina je odnos prema onome oko nas, to je u kršćanskom svjetonazoru država – što stabilnija, to bolja. Predstavnik je kralj, koji vlada. Ili mu daješ lojalnost ili ga napadaš, ali znaš tko je odgovoran. Osnovna vrijednost te razine je služenje, jer taj kralj treba služiti onima oko nas. Svi moramo služiti prema talentima koji su nam dani.

Kako definiram svoj identitet? Kroz obitelj, ona je moja identitetska paradigma. Postoji neka vrijednost te obitelji. Predstavnik je otac, onaj koji te štiti. Bez obzira koja se razina prikazuje u svim dramama postoji nešto što se zove kršćanska poruka”, pojasnila je.

O kršćanskoj predstavi

“Kršćanska predstava ima četiri karakteristike. Prvo je – svijetom vlada milosrdni Bog. To je strašno velika razlika u odnosu na antiku. Drugo, postoji jasno dobro i zlo i svi znaju što je što. I onaj koji čini zlo zna da čini zlo i opravdava se. Treće, postoji sloboda izbora svakog junaka jer je Krist donio slobodu izbora. Četvrto, ako junak pogriješi ima mogućnost izbora jer svijetom vlada milosrdni Bog. Postoji nekakav izlaz iz tog zla. Ta četiri elementa znače da je to kršćansko kazalište. Da li je kvalitetno ili nije, to je druga priča. S promjenom smo učinili da je ta poruka nakon 1945. izbačena u cijeloj Europi u svim segmentima, vrijednost ljubav, služenje, poslušnost su nepristojne riječi, a kamoli da se afirmiraju u umjetnosti “, dodala je.

“Istina, kritika, pobuna su temeljne vrijednosti koje se danas guraju u Europi na svim razinama naših života. Ljubav, poslušnost i služenje postale su strašne riječi. Umjetnost, mediji i obrazovanje uvijek mijenjaju svijest ljudi”, rekla je, između ostaloga, u emisiji.

O čistkama na temelju ‘kolaboracionizma’

“Nakon 1945. godine dogodila se jedna čistka intelektualaca, profesora, javnih ljudi, na temelju ‘kolaboracionizma’ jer je on bio definiran kao rad u svom poslu za vrijeme nacističkog režima. Takva definicija znači da možeš izbaciti bilo koga. Ali nisu izbacili baš sve. Postojao je kriteriji – tko je prihvatio novi svjetonazor taj je ostao, tko nije taj je izbačen”, opisala je.

Emisiju u cijelosti pogledajte OVDJE.

Izvor: narod.hr