Prepoznajte vrstu nasilja kojem je Vaše dijete možda izloženo među svojim vršnjacima.

Nasilje među vršnjacima (engl. bullying) definira se kao opetovano zlobno ponašanje sa svrhom da se drugoga povrijedi u odnosima u kojima postoji neravnoteža moći. Pojavljuje se u mnogo oblika – verbalno, fizičko, relacijsko ili nasilje preko interneta. Iako škole sve više nastoje suzbiti nasilje među vršnjacima, roditelji još uvijek imaju ključnu ulogu u tome da ohrabre svoju djecu da spriječe i zaustave nasilje. Evo savjeta o tome kako se nositi s četiri česta oblika nasilja među vršnjacima.

Verbalno nasilje

Verbalno nasilje, ili nasilje izgovaranjem okrutnih riječi, uključuje opetovano vrijeđanje, prijetnje ili omalovažavajuće komentare o nečijem izgledu, vjeri, etničkom podrijetlu, tjelesnom nedostatku, seksualnoj orijentaciji, itd.

Primjer: Kada jedno dijete kaže drugome: „Baš si jako, jako debela, a takva ti je i mama.”

Kako prepoznati znakove: Dijete se može povući u sebe, postati razdražljivo ili pokazati promjenu apetita. Moglo bi Vam reći da mu je netko rekao nešto uvredljivo i pitati vas je li to istina.

Što učiniti: Ponajprije, poučite svoje dijete o poštovanju. Vlastitim ponašanjem potkrijepite svoju poruku da svatko zaslužuje da se prema njemu lijepo ponašamo – zahvalite nastavnicima, pohvalite prijatelje, budite ljubazni prema zaposlenicima u trgovini. Naglasite samopoštovanje i pomozite svojoj djeci da cijene svoje kvalitete. „Najbolja zaštita koju roditelji mogu pružiti svojoj djeci jest da njeguju njihovo samopouzdanje i neovisnost i da budu spremni djelovati kada je to potrebno,” kaže dr. sc. Shane Jimerson, školska psihologica i profesorica na Sveučilištu Kalifornije u Santa Barbari. Razgovarajte o sigurnim, konstruktivnim načinima da Vaše dijete odgovori nasilniku i provodite ih u djelo. Smislite zajedno ključne fraze koje dijete može reći odlučnim, ali ne neprijateljskim tonom, na primjer: „To nije bilo lijepo,” „Pusti me na miru” ili „Odbij.”

Fizičko zlostavljanje

Tjelesno nasilje ili nasilje agresivnim fizičkim zastrašivanjem događa se kada dijete netko opetovano udara šakama ili nogama, podmeće mu nogu, priječi mu put, gura ga ili ga dira na neželjene i neprikladne načine.

Primjer: Djetetu za vrijeme ručka skidaju hlače na igralištu.

Kako primijetiti znakove: Mnoga djeca ne kažu svojim roditeljima da su to doživjela, zato pazite na potencijalne znakove upozorenja, kao što su neobjašnjene porezotine, ogrebotine ili modrice, izgubljena ili oštećena odjeća ili često žaljenje na glavobolje i bol u trbuhu.

Što učiniti: Ako sumnjate da netko fizički zlostavlja Vaše dijete, opušteno započnite razgovor. Upitajte dijete što se događa u školi, tijekom ručka ili odmora ili na putu kući. Na temelju odgovora, upitajte je li netko prema njemu/njoj bio zločest. Pokušajte kontrolirati svoje emocije. Naglasite koliko je važno da otvoreno i redovito razgovara s Vama i s nastavnicima i školskim savjetnicima. Zabilježite datume i vrijeme kada se nasilje dogodilo, odgovore uključenih ljudi i koje su mjere poduzete. Nemojte kontaktirati roditelje nasilnika kako biste sami rješavali stvari. Ako Vaše dijete i dalje trpi fizičko nasilje i potrebna Vam je dodatna pomoć izvan škole, kontaktirajte lokalnu policiju. Postoje zakoni protiv nasilja među vršnjacima i zastrašivanja koji zahtijevaju da se odmah poduzmu korektivne mjere.

Relacijsko nasilje

Relacijsko nasilje ili nasilje metodom isključivanja uključuje namjerno sprečavanje nekoga da se pridruži ostalima ili bude dio grupe, bilo za stolom u vrijeme ručka, u igri, sportu ili društvenoj aktivnosti.

Primjer: Skupina djevojčica na satu plesa dogovara se kako će za vikend prespavati kod jedne od njih i dijeli fotografije, ponašajući se prema jednoj djevojčici koja nije pozvana kao da je nevidljiva.

Kako primijetiti znakove: Pazite na promjene raspoloženja, povlačenje iz skupina vršnjaka ili veću sklonost samoći nego što je uobičajeno. Za djevojčice je vjerojatnije nego za dječake da dožive društveno isključivanje, neverbalno ili emocionalno zastrašivanje. Bol može biti jednako jaka kao kod fizičkog nasilja i trajati čak i duže.

Što učiniti: Neka Vam postane rutina da svake večeri razgovarate sa svojom djecom o tome kako im je prošao dan, savjetuje Jennifer Cannon, obiteljska psihijatrica iz Newport Beacha u Kaliforniji. Pomozite im da nađu stvari koje ih usrećuju, ističite njihove pozitivne kvalitete i pobrinite se da znaju da postoje ljudi koji ih vole i kojima je stalo do njih. Usredotočite se na razvoj njihovih talenata i interesa za glazbu, umjetnosti, atletiku, čitanje ili izvanškolske aktivnosti kako bi Vaša djeca razvila odnose i izvan škole.

Nasilje preko interneta

Nasilje preko interneta ili cyber nasilje (engl. cyberbullying) uključuje maltretiranje širenjem zlobnih riječi, laži ili lažnih glasina o nekome putem e-mailova, SMS poruka ili objava na društvenim medijima. Uvrede na račun spola, vjere, etničke pripadnosti ili seksualne orijentacije stvaraju neprijateljsku atmosferu, čak i kada nisu izravno usmjerene protiv Vašeg djeteta.

Primjer: Kada netko na Twitteru ili Facebooku objavi: „Hrvoje je takav jadnik. Zašto se itko druži s njim? Koji homić.”

Kako primijetiti znakove: Pazite provodi li Vaše dijete više vremena na internetu (posjećujući stranice društvenih medija ili šaljući poruke), ali se čini da je poslije žalosno i uplašeno. Iako čita bolne stvari na svom računalu, tabletu ili telefonu, to joj je možda jedini izvor društvenih kontakata. Također obratite pažnju ima li problema sa spavanjem, moli li Vas da ne ide u školu ili se povlači iz aktivnosti koje je prije voljela.

Što učiniti: Zlobne poruke mogu se prenositi anonimno i brzo, što dovodi do danonoćnog zlostavljanja, stoga prvo utvrdite kućna pravila za sigurnost na internetu. Dogovorite se oko vremenskih granica prikladnih za dob Vašeg djeteta. Budite upoznati s popularnim stranicama gdje bi dijete moglo doživjeti nasilje, s aplikacijama i uređajima prije nego što dopustite da ih Vaše dijete koristi. Neka Vaša djeca znaju da ćete pratiti njihove aktivnosti na internetu. Ako dožive nasilje preko interneta, recite im da se ne upuštaju u raspravu, ne odgovaraju niti prosljeđuju poruke. Neka radije obavijeste Vas kako biste mogli isprintati uvredljive poruke, uključujući datum i vrijeme kada su primljene. Prijavite nasilje preko interneta školi ili pružatelju internetskih usluga. Ako nasilje na internetu naraste do takvih razmjera da uključuje prijetnje ili seksualno eksplicitne poruke, kontaktirajte i lokalnu policiju.

Ako Vam dijete povjeri da je netko zlostavlja ili da nekoga zlostavljaju na internetu, iskažite potporu, pohvalite hrabost koju je pokazalo kad Vam je to reklo i prikupite informacije (bez ljutnje ili optužbi). Naglasite razliku između tužibabe koja samo želi nekoga dovesti u nevolju i traženja pomoći od odraslih. Uvijek poduzmite korake kada je nasilje u pitanju, pogotovo ako postane ozbiljno ili ako se uporno ponavlja,tako da se prvo obratite nastavniku ili ravnateljici škole kako bi oni nadzirali situaciju dok ona ne prestane.

O autorici: Suzanne Peck je filmašica i autorica filma STAND TALL: Lessons That Teach Respect and Prevent Bullying, www.corwin.com/standtall. Ima desetljeća iskustva kao nastavnica, trenerica i majka.

Za više informacija pročitajte brošuru „Cyberbullying – Nasilje preko interneta” Savjetovališta Luka Ritz; potražite članke o zlostavljanju među vršnjacima i nasilju preko interneta na web stranici Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba www.poliklinika-djeca.hr ili nazovite Hrabri telefon na 0800 0800.