U ime obitelji

Pravomoćna presuda: Pavićev Telegram mora dr. Željki Markić platiti 18.500 kuna

Pravomoćna presuda: Pavićev Telegram mora dr. Željki Markić platiti 18.500 kuna

Županijski sud u Vukovaru, donio je 29. listopada 2021. pravomoćnu presudu po kojoj Telegram Media Grupa d.o.o. (osnivači Telegram media grupe su Vjeran i Miran Pavić, sinovi Ninoslava Pavića koji je bio vlasnik Europapress Holdinga) iz Zagreba mora dr. Željki Markić, izvršnoj direktorici udruge U ime obitelji, platiti iznos od 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 13. travnja 2018. do isplate, kao i da naknadi tužiteljici trošak postupka u iznosu 3.500,00 kuna zbog teksta objavljenog na www.net.hr.

Dr. Markić: “Važno je znati razlikovati poštene od nepoštenih novinara i sudaca”

Za komentar pravomoćne presude zamolili smo dr. Željku Markić, izvršnu direktoricu udruge U ime obitelji.

Zahvaljujem odvjetniku Krešimiru Matekoviću i njegovom timu mladih i posvećenih odvjetnika. Svojim predanim radom omogućuju razlikovanje poštenih od nepoštenih novinara i medija. Isto tako, smatram važnim da mi kao građani tražimo zaštitu suda od laži i blaćenja. Da, ima korumpiranih i ideološki instruiranih sudaca. Ali isto tako, ima i sudaca koji donose poštene presude na temelju činjenica, tražeći istinu i poštujući zakone. Važno je znati razlikovati jedne od drugih“, poručila je dr. Markić za Narod.hr.

> Telegram i Index opet lažima huškaju svoje čitatelje na dr. Markić

> Telegram media obitelji Pavić portal net.hr prodala RTL-u?

Sud: “Nastala šteta očituje se u mnogim neugodnostima”

Naime, 14. siječnja 2018. net.hr objavio je članak pod naslovom “Pljušte reakcije, portal Željke Markić nam poručuje da kućni ljubimci nisu dio obitelji: ekipa na društvenim mrežama uzvratila na najbolji način” a koji članak sadrži netočne, neistinite i štetne informacije čime je dr. Markić povrijeđeno pravo na ugled, čast i dostojanstvo, navodi se u presudi.

U tome članku net.hr objavio je komentare s društvenih mreža koji su za dr. Markić omalovažavajući, podrugljivi i pogrdni.

Sud je utvrdio da je Telegram Media Grupa dr. Markić “objavom predmetnog članka 14. siječnja 2018. prouzročio štetu, koja se sastoji od povrede prava osobnosti i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a da iz članka proizlazi da je njime tužiteljica, čija je slika i objavljena uz članak, prikazana kao osoba koja ne odobrava držanje kućnih ljubimaca, osobito pasa, te ostvarivanja bliskog kontakta s njima, a pri tome da su kao sastavni dio članka objavljeni komentari koji su neistiniti i opće poznati kao da tužiteljica nije babaroga jer babaroge ne postoje, dok ostali objavljeni komentari niti ne sadrže informacije već vrijednosne sudove upućene tužiteljici, ali da su podrugljivi i pogrdne naravi te nisu dani u dobroj vjeri niti je njihovo objavljivanje u javnom interesu”.

Sud je istaknuo da je ista informacija objavljena i u drugim medijima, a nastala šteta očituje se u mnogim neugodnostima koje je dr. Markić doživljavala u svakodnevnom životu “budući da su je mnogi ljudi doživljavali kao nekoga kome psi smetaju, pa joj dovikuju i rugaju se, a činjenica medijske objave komentara u kojem se nekoga naziva babarogom, govori mu se “spits”, “bite me” i navodi da je njegov život pun jala i malodušnosti, takve je naravi da po svome sadržaju vrijeđa dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice i kod nje je to moralo izazvati duševne boli koje opravdavaju priznanje satisfakcije u vidu novčane naknade”.

Sud je napomenuo da članak i dalje stoji objavljen na portalu tuženika, Telegram Medija Grupe.

Dr. Željku Markić zastupao je zagrebački odvjetnik Krešimir Mateković, a Telegram Media Grupa d.o.o. zastupala je zagrebačka odvjetnica Vesna Alaburić.

Kako je tekst gđe Anele Todorić, kolumnistice Narod.hr-a, privukao pozornost

Podsjetimo, portal Telegram u vlasništvu obitelji Ninoslava Pavića, nekadašnjeg vlasnika Jutarnjeg lista, kojemu su vlade SDP-a, a i Ive Sanadera, na brojne načine financijski pogodovale – pokrenuo je, služeći se iskrivljavanjima, lažima i poluistinama, 2018. još jedan val huškanja svojih čitatelja na dr. Željku Markić. Promišljanja Anele Todorić u njezinoj kolumni o odnosu prema kućnim ljubimcima iskrivili su do karikaturnih razmjera.

Nepotpisani uradak objavljen tada na net.hr-u koristi kolumnu Anele Todorić kako bi lagao svojim čitateljima da ljude s kućnim ljubimcima Anela Todorić, odnosno, Željka Markić, izvršna direktorica udruge U ime obitelji koja je vlasnik portala Narod.hr – smatraju neprijateljima.

Prisjetimo se originalne kolumne gđe Todorić:

> Anela Todorić: Osim istospolnih zajednica, muškarac, žena i pas u krevetu, slike su koje sve češće gledamo na našim televizorima

Izišla poražavajuća statistika. Svake godine sve gora. Umiru stari, a ne rađaju se novi.

Ne tako davno naša su sela diljem Hrvatske bila krcata što ljudima, što životinjama.
Iako naizgled fasadom sirotinjska, bogata je bila svaka kuća, onim jedinim istinskim bogatstvom, brojnom djecom. Iz nje se uvijek slušao njihov smijeh i plač. Žamor roditelja i onih starijih se neprestano miješao s dječjim i stvarao na ulicama jedan divan osjećaj pripadnosti božjem svijetu.

Onda se nekako raznese direktiva iz dalekog svijeta, da ćemo svi pomrijeti od gladi zbog prenapučenosti svijeta, nastavimo li se ovako razmnožavati. Valjalo je ograničiti porode, pod hitno. Kina je svojima već zaprijetila rigoroznim mjerama – slušali smo. Nećemo čekati da se to i nama dogodi. Sirotinja ionako nema budućnosti.

U velike gradove nam je bilo svima ići za boljim životom.

Koliko sam samo puta u svom djetinjstvu čula rečenicu: Ovdje kruha više nema.

Ovome strahu je trebalo svega nekoliko godina da ostavi stare same na ognjištima, kuće prazne, štale srušene. Polja neobrađena, a čisti zrak da ga udišu mrtvi po grobljima. Na plodnost se, valja priznati, toliko udaralo da smo evo malo po malo, na dobrom putu postati i sterilan narod.

Vratimo se kratko, ponovo u ono vrijeme. Kuće nisu bile velike, ali nikad tijesne da se kalkulira s nerođenim djetetom. Grijala se samo jedna prostorija u kojoj se uvijek razgovaralo. Znali smo uvijek sve o svima u kući. Dakako, da je bilo u ljubavi i razmirica.

No, sve se događalo i rješavalo u istoj prostoriji. Molila se krunica zimi za stolom u kući, ljeti ispred kuće. Susjedi bi prolazili, dolazili. Svi smo bili jedne uz druge, u nekoliko metara u kućama s gornje strane ceste.

S donje strane ceste rastao je drugi svijet, onaj životinjski. Štale su bile pune blaga, raznovrsnog. Kad bi tele dolazilo na svijet, svi bi ga iz gornje kuće budni dočekali, smijući mu se dok onako nespretno pada po sijenu pokušavajaći se osloniti na svoje noge. Malo kozle, definitivno je najljepša životinja na svijetu. Onako bijelo kao snijeg, čini te da se ne odvajaš od njega dok malo ne stasa. Tele ima najumiljatije oči, a magarac – ne spominje se bez veze toliko puta u Sv.Pismu.

Pas, mačka, svinja…

Svaka životinja je imala svoj zadatak – služiti ljudima.

Iako smo živjeli u istom domaćinstvu i bili u zajedništvu, veselili se jedni drugima, nikad nijedna životinja nije bila član naše obitelji. Na sijenu iznad štale nekad bi koji čovjek i spavao, ali uvijek samo iz nevolje, kad dođe koji gost, zbog nedostatnog prostora u gornjoj kući. Ljudi su živjeli s ljudima, a životinje sa životinjama, a sve u božjoj prirodi.

I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«

Osvrnula bih se na reklame današnjeg ‘boljeg’ svijeta kojem smo masovno pribjegli. Reklamirajući svoje proizvode, uvode sve agresivniju ideologiju mijenjanja čovjekove naravi i božjeg nauma s njim. Osim istospolnih zajednica, muškarac, žena i pas u krevetu, slike su koje sve češće gledamo na našim televizorima.

Jesu li ovo slike moderne obitelji? Jesu li ovo slike naše budućnosti?

Popularne floskule današnjice naučile su nas zaboravljati važno, da obitelj čine ljudi, ne životinje.

Vratimo se još natrag, na sam početak, stvaranje čovjeka.
Bog je stvorio muško i žensko. I životinje, stabla, vodu…i podredio ih ljudima. I rekao im: Plodite se i množite…

U čovjekovoj je, dakle naravi suživot s prirodom i životinjskim svijetom. No, ispada da Bog nekako uvijek zamisli suprotno od čovjekove zamisli. Pa čovjek bježi od Njega, ali ga dah božji uvijek vraća na svoje postojanje u njemu.

Uistinu je Bog zamislio čovjeka okruženog životinjama, ali je čovjek bježeći od siromaštva pobjegao i od prirode. Čovjeka Bog nije stvorio da bude sam, dao mu je da rađa, ali se čovjek u svojoj sebičnosti osamio.

Čovjekova tvrdnja da je životinja bolja od nekih ljudi, zapravo nam potvrđuje i jasno pokazuje koliko se suvremeni čovjek odmakao od Boga i čovjeka, te stvorio neku vlastitu duhovnost po kojoj životinja ima vrijednosti čovjeka.

Svjedok sam vremena u kojem se više ne čudi, što životinje spavaju s ljudima, voze se u autosjedalicama, nose ljudsku odjeću i odazivaju se na ljudska imena, a nerođenu djecu se ubija.

Moram se pitati: Zašto sve rjeđe viđam očeve i majke s kolicima za djecu, a sve češće naljepnice na autima: Psi u autu?

Floskule: Pas je član moje obitelji i prije će ti pomoći pas nego čovjek…su medikamenti za savjest. Isto kao i ono čime se autore ovakvih tekstova proglašava mrziteljima životinja. Krivo odgojena savjest nikad ne prigovara.

Možda bi na koncu, demografska slika bila drugačija i ove godine, da se broji sve što se naziva bebama, ali eto hvala Bogu, još uvijek u našoj domovini, broje se samo ljudi.

Izvor: narod.hr