Što je istina o jumbo plakatu postavljenom u Rijeci od Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja, a koji je izazvao medijsku hajku, ograđivanje političara i napade SDSS-a i Milorada Pupovca?
> Starešina: U sljedećoj fazi preslagivanja poretka na europskom tlu bit će RPC i SPC
> Dijanović: Velikosrpski desant na crnogorsko Cetinje – to je opomena i Hrvatskoj
> Dr.sc. Vujović: ‘Srušiti Cetinje znači otvoriti put integriranju Crne Gore u Veliku Srbiju’
Nedavno je postavljen jumbo plakat koji je izazvao dosta bure u javnosti, a osobito su se na noge digli časopis Novosti koji se obilato financira iz džepova hrvatskih poreznih obveznika, Milorad Pupovac i SDSS. Na tom plakatu postavljenom u riječkom kvartu ispod naslova “Popis stanovništva 2021.” stoje tri navoda – Hrvat, pravoslavac, Hrvatska pravoslavna crkva – koja su u kvadratićima ispred njih označeni kvačicom.
Na plakatu s desne strane piše “Udruga hrvatskih pravoslavnih branitelja.”
Predstavnici vijeća srpske manjine grada Rijeke i SDSS-a oštro su osudili plakat. Dragana Jeckov saborska zastupnica srpske manjine u emisiji ‘Prizma’ na HRT-u koja se emitirala u subotu izjavila je: ‘Osvanuo je plakat, jumbo plakat nepostojeće i neregistrirane udruge kojim se poziva Srbe da se izjave kao Hrvati i pripadnici nepriznate i fantomske hrvatske pravoslavne crkve. Na internetskoj stranici hrvatske pravoslavne crkve, dakle nepostojeće i neregistrirane hrvatske pravoslavne crkve stoji da će biti postavljeno 80 ovakvih plakata. Rijeka je prva, Rijeka koja važi, svi ćete se složiti za jedan od najdemokratskijih i najliberalnijih gradova u našoj zemlji. Sigurna sam da će ovakvo i slično plakatiranje biti i u drugim gradovima.’, ustvrdila je Jeckov.
Članovi vijeća zatražili su od gradske uprave da provjere tko je dopustio i tko je platio postavljanje toga plakata.
Hrvatska pravoslavna crkva – što je istina?
Informaciju o tom plakatu možete vidjeti na stranicama Hrvatske pravoslavne crkve
Na Web stranici Hrvatska pravoslavna crkva objavljen je POZIV NA POPIS i uz njega informacija da je diljem Hrvatske postavljen veći broj takvih plakata. Neslužbeno, planira ih se postaviti oko 80 na prometnim mjestima i u krajevima koja su nastanjena Srbima
Na web stranici Hrvatske pravoslavne crkve stoji ova slika:
Mediji i političari ne shvaćaju da u Hrvatskoj živi veliki broj Hrvata pravoslavaca
Dobar dio medijske i političke javnosti se odmah podigao na sve četiri noge i objavio da je ovo čin kojim se vrši pritisak na Srbe da se na popisu stanovništva izjasne kao Hrvati.
Pri tome su zanemarena dva vrlo bitna čimbenika:
- Na posljednjem popisu stanovništva 2011. čak 16.647 građana se izjasnilo etničkim Hrvatima i vjerski pravoslavcima, dakle kao Hrvati pravoslavci. Etničkim Srbima i vjerskim pravoslavcima izjasnilo se 159.000 osoba.
Treba dodati i da se gotovo 10.000 osoba na popisu izjasnilo i kao Hrvati muslimani, a 28.000 kao Bošnjaci muslimani, što znači da među muslimanskim stanovništvom ima gotovo 20% Hrvata Jednako tako i 16.000 pravoslavnih Hrvata čine 10% pravoslavaca jer Srba pravoslavaca ima 159.000, prema popisu iz 2011. godine
Ovo su vrlo značajne brojke nepoznate javnosti da se vidi veliki udio Hrvata pravoslavaca i Hrvata muslimana u vjerskom udjelu tog stanovništva. A ti građani nemaju nikakvog udjela u javnom, a posebno ne političkom životu, koji je očito zagaranitan nekim ‘vječnim etnobiznismenima’.
2. Veliki broj građana pravoslavne vjere, bilo Srba ili Hrvata pravoslavne vjere sudjelovao je u Domovinskom ratu na strani svoje domovine protiv neprijateljske i okupatorske Srbije. I vrlo veliki broj muslimana sudjelovao je 1991. godine, u najteže vrijeme u obrani naše napaćene i okupirane Hrvatske.
Sada se postavlja opravdano pitanje: zašto već 30 godina ovi ljudi nemaju nikakvo mjesto u javnosti? Zašto hrvatska javnost ne poznaje naše hrabre branitelje pravoslavne (i muslimanske) vjeroispovjesti koji su bili često pravi junaci naših bitaka? Zašto ti ljudi nemaju pravo mjesto u političkom i medijskom životu, a umjesto njih su tu vječni ‘etnobiznismeni’ koji bi na tim mjestima ostali još 100 godina da mogu toliko doživjeti?
Hrvatska pravoslavna crkva
Malo je poznato da u Hrvatskoj djeluje Hrvatska pravoslavna crkva, bez autokefalnosti, gotovo na isti način kao i Crnogorska pravoslavna crkva i Makedonska pravoslavna crkva. Njima Srpska pravoslavna crkva ne želi priznati autokefalnost i jurisdikciju nad svojim vjernicima.
Godine 1922. stvaranjem Jugoslavije, političkim igrama i dogovorima s carigradskom patrijaršijom stvorena je Srpska pravoslavna crkva kao nadležna za sve pravoslavne u cijeloj Jugoslaviji.
Zbog toga i danas, stotinu godina kasnije, Crnogorci i Makedonci traže svoje pravo na autokefalnu crkvu i ne žele biti dio Srpske pravoslavne crkve.
A posljedice stavljanja svih pravoslavaca u Jugoslaviji pod kapu kontroverzne i često nacionalističke SPC se jako dobro vide ovih dana u Crnoj Gori.
U Hrvatskoj ovih 16.647 Hrvata pravoslavne crkve traži svoje mjesto pod nebom, pa se pokušavaju organizirati oko nepriznate Hrvatske pravoslavne crkve koja još uvijek nije službeno registrirana vjerska zajednica. Ali ima svoje svećenstvo i ustroj, vrši vjerske obrede i ukope, na čelu joj je arhiepiskop Aleksandar, a o svemu tome možete pročitati na njenim stranicama:
Hrvatska pravoslavna crkva – službena stranica
Novinar i publicist Igor Vukić, koji danas slovi kao najpoznatiji istražitelj komunističkih pretjerivanja o logoru Jasenovac, govorio je često o obnovljenoj Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi za vrijeme NDH. On smatra da je naročito važno pročitati članak Miloša Obrkneževića “Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva”, u kojoj se mogu naći dokazi da je HPC osnovana još u 19. stoljeću, a ne da je prvi put osnovana u NDH. Članak je objavljen u Hrvatskoj reviji (Munchen.Barcelona, 29/179., br. 2 (114)).
> Patrijarh Germogen i masovna ubojstva nakon članova Hrvatske pravoslavne crkve od partizana
Udruga hrvatskih pravoslavnih branitelja
Na plakatu u Rijeci piše da je ovu akciju pokrenula Udruga hrvatskih pravoslavnih branitelja. To je još uvijek neformalna udruga građana koja ne postoji u registru udruga koja tek namjerava proširiti svoje djelovanje.
Njezin osnivač je Goran Macura, ratnik iz slavne 113. Brigade HV-a iz Šibenika.
On je prije dva mjeseca gostovao u Bujici gdje je iznio svoje zamisli o potrebi okupljanja hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, kao i izlaska u javnost tisuća ljudi Hrvata pravoslavne vjere koji sada nemaju apsolutno nikakvog udjela u javnosti, a posebno ne u političkom životu Hrvatske.
U Bujici je Macura rekao: “Rekao sam ‘NE’ Martiću i pristupio Hrvatskoj vojsci! Sada kažem ‘NE’ i Pupovcu – njegov glavni grad je Beograd, a moj Zagreb!.
„Rekao sam ‘NE’ Mili Martiću kada su mi šibenski Srbi krajem 80-ih nudili oružje i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci, imam tisuću dana bojišta, a zbog Srpske pravoslavne crkve nemam pravo čak niti na pogreb uz počasni plotun, moje dijete, kako sada stvari stoje, neće dobiti ni hrvatsku zastavu kada odem s ovoga svijeta“, izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, Goran Macura, ratni veteran 113. šibenske brigade HV-a i osnivač Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja: „Kada smo se zbog takvog odnosa prema hrvatskim braniteljima pravoslavne vjeroispovijesti žalili nadležnim institucijama, rekli su nam da im je žao i da smo ostali nigdje!“
Komentirajući konačni prijedlog Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, Macura se prisjetio svojedobnog dopisivanja s uredom resornog ministra Medveda:
„U mom rodnom selu, u Skradinskom zaleđu, jedino moja kuća nije obnovljena, a sve druge jesu! Njihovi vlasnici su bili izbjeglice, a sada su povratnici i daje im se još više prava. Hrvatsko pravoslavno življe, ljudi koji su branili Hrvatsku od velikosrpske agresije, žive u zarobljeništvu Pupovčeve politike!“
“Medved je tvrdio da su i članovi SDSS-a branili Hrvatsku, a ja sam mu na to odgovorio da su mu oni pucali u brata, a ja nisam,“ poručio je Plenkovićevom zamjeniku Goran Macura: “Srpska pravoslavna crkva je instrument velikosrpske politike. Hrvatska neće biti u potpunosti samostalna država, dok se ne obnovi Hrvatska pravoslavna crkva!“
Bujica je emitirala prilog s Banovine, gdje je Goran Macura, zajedno s arhiepiskopom Hrvatske pravoslavne crkve Aleksandrom i sisačkim biskupom Vladom Košićem bio na blagoslovu novoizgrađene kuće hrvatskog branitelja pravoslavene vjere Đure Plavljanića, u Jošavici kod Petrinje. Stara kuća do temelja je srušena u potresu, a novu su donacijama financirali australski Hrvati:
„Nama Hrvatska država ni stožer, ni u nijednom trenutku nisu pomogli! Đuro je čekao kontejner 42 dana i jedva ga je dobio, a do tada je spavao u staji s kozama! Sada s ponosom možemo reći da ima novi dom i da nije bilo dobrih ljudi, tko zna bi li ga ikada imao…“, rekao je ovaj hrvatski branitelj pravoslavne vjeroispovjesti.
Na pitanje zašto se čovjek morao smrzavati više od mjesec dana i gdje su bili kontejneri, Macura je odgovorio: „To pitajte Pupovca! Njegov glavni grad je Beograd, a moj je Zagreb!“
I za kraj, prema podatcima inicijativnog odbora za osnivanje Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja, u Hrvatskoj nas danas ima najmanje 12.600 – tvrdi Goran Macura, uz napomenu: – To vam je tri pune brigade ljudi!, objavio je novinar Z1Tv Velimir Bujanec na svom facebooku.
Ostaje pitanje: kada će hrvatski branitelji pravoslavne vjeroispovjesti dobiti dostojno mjesto i čast u javnosti? Njima je bilo i teže otići u rat nego Hrvatima, jer su možda doživljavali nepovjerenje na obadvije strane, bar ponekad.
Danas su ovi heroji ostali sa strane, te umjesto da oni imaju prva i počasna mjesta u javnosti, njihova su mjesta zauzeli profesionalni političari ‘etnobiznismeni’ koji su bili – daleko od rata.
Izvor: narod.hr/Facebook
