Neki onu Isusovu o okretanju drugog obraza baš shvaćaju previše doslovno. U ovoj su zemlji katolici postali vreća za napucavanje. Ne, stvarno, kad je dosta?! Koliko puta treba ponuditi i drugi obraz?! Čudno zvuči da većina može biti diskriminirana, šutirana, vrijeđana na svakom koraku? Pa eto, platili ste (glasali ste) – gledajte.

Ona je mlada umjetnica. Ona se bori protiv križeva u školama (!), izbornog predmeta (Vjeronauka naravno, ne Njemačkog ili Informatike), a što joj je najvažnije protiv tih grozomornih katolika koji ispred (!) bolnica drže napise da je svako dijete dragocjeno.

I mole. I nude pomoć svakoj trudnici.

Govore joj da ima izbor.

Izbor da rodi svoje dijete. Pa i ono začeto u okolnostima daleko od idealnih. Pa i ono začeto u silovanju ako ćemo mak na konac. Jer jedno zlo neće biti poništeno drugim zlom.

Personifikacija mržnje prema Crkvi

Njeno ime uopće ovdje nije bitno. Ona je personifikacija nevjerojatne mržnje pojedinih skupina i pojedinaca prema Kristovoj Crkvi.

Mlada umjetnica, bla bla… Njoj su dojadili ti koji govore kako je svako začeto dijete ima pravo živjeti, oni koji trudnicama u naizgled bezazlenoj situaciji nude izlaz. Izlaz koji ne uključuje masakr nerođenog djeteta.

Mjesto radnje: Kapelice u Istri.

Gdje drugdje golotinjom pokazati svoj stav o ‘reproduktivnim pravima’ nego u sakralnom prostoru.

Kakva jeftina provokacija.

I ziheraška.

Golotinja pred oltarom

Zna da su vjernici šutljiva većina. Zna da kod katolika nema fetvi. Zna i to dobro, da se njenom ‘umjetničkom’ činu skrnavljena kapelica neće nitko previše čuditi. Dapače, dobit će prostor u medijima. Aplauz. Kakvu nagradu…

Neće se javiti pravobraniteljica za ovo i ono. Neće se dići saborski zastupnici. Zbog te jeftine sablazni neće se pobuniti niti porečka javna ustanova u čijem je okrilju prikazana izložba fotografija mlade umjetnice.

Goli ljudi pred oltarima s porukama kakve drže oni koji pred bolnicama nude ženama izbor.

zbor da rode. Da se odluče ZA život.

No, kod mlade umjetnice (27) transparent s fotografijom bebe uz poruku ‘Za mene se vrijedi boriti’ predstavlja nešto protiv čega se ona bori.

Sveta mjesta za svoju golotinju odabrala je jer, kaže, i bolnice su sveta mjesta pa u njih ‘provaljuju’ molitelji.

Prvi glas…

Pridjev sveto teško da može ići uz prizore za koje se ona zalaže.

Neka malo pogleda kako se izvode i kako izgledaju pobačaji.

Masakr…

”Groteskne slike mrtvih fetusa”

Kaže mlada umjetnica da joj smetaju molitelji koji pred bolnicama drže, pazite, ”groteskne slike mrtvih fetusa”.

Nije joj dobro niti kad drže slike onih koji nisu pobačeni.

Što je tu groteskno? Kad ekipa kojoj su prava životinja na prvom mjestu na glavnim trgovima prikazuje klanje krava i svinja, to nije groteskno?!

Ej, pričamo o ljudima.

Jesu li groteskne fotografije hrpe leševa iz konc logora?! Jedina veza toga i groteske je korijen te riječi grotta…Jama…Tama…

Jedni završavaju kao medicinski otpad zajedno s amputiranim nogama, izvađenim mandulama i starim gazama, drugi su spaljeni u pećima.

Pa to je pravi feminizam!

Mlada umjetnica dobila je svojih pet minuta slave. Oni koji mole pred bolnicama u tišini se raduju svakom spašenom ‘fetusu’.

Onome koji nije raskomadan. Za onog koji ipak je, kao i za njegovu majku, oni će moliti.

Raduju se svakoj trudnici koja je bila jača od poruka ovog svijeta. Svakoj koja je rodila, kojoj su u ‘Betlehemu’ dali dom, opremu za bebu, pomogli da sama stane na svoje noge, našli posao…Pa to je pravi feminizam!

Ne ovo...Odi, obavi, riješi se toga i nastavi dalje po starom…Ako nisi spremna biti majkom, ako nisi sprema roditi treće…Ako će dijete možda imati Downov sindrom…

Pa kada to žene nisu bile dovoljno snažne za ono što ih najviše čini ženama!? Ono što ih uzdiže daleko iznad muškaraca? Upravo je taj stav pljuska feminizmu. Upravo tim stavom feministice zatiru ono što ženu najviše čini ženom – snaga da devet mjeseci pod srcem nosi novi život i da ga u neizrecivoj boli donese na svijet.

Drugi obraz? Sedamdeset puta sedam puta okrenuti obraz ako treba

Skromne, srednjovjekovne istarske crkvice i kapelice u kojima je mlada umjetnica slala svoju poruku, ponovno su posvećene.

Tom je prigodom porečko pulski biskup Ivan Štironja pozvao na molitvu i praštanje.

Uz naglasak na ovo drugo.

Pa neka izvode svoje jeftine performanse koliko god hoće. Pastiri će blagosloviti prostor svaki puta nanovo.

Katolici će svoj obraz okrenuti i drugi, treći, peti put.

I četiristo devedeseti put (Mt 18,21-35)

”Iz dubine srca molimo da Bog primi našu zadovoljštinu, naše kajanje i molitve, neka oprosti svima onima koji nanose povrede i nepravde braći i sestrama s kojima žive i dijele ovaj prostor koji je zajednički svima, bez obzira na uvjerenja i životne stavove.

Čovjek u svojoj povrijeđenosti, pa taman bio i vjernik, može reći: Znaju oni dobro što rade. Razumijem te, povrijeđen si, i to s pravom. No, ipak, skupi snage, oprosti radi sebe, ako ne radi onoga koji te vrijeđa. To je osobina kršćana, pravih Kristovih vjernika. Budimo sigurni da će to biti snaga novoga zamaha kršćanske vjere. Ne zaboravimo istinu koja je pratila mučenike prvih stoljeća u vrijeme teškoga progonstva kršćana: Krv kršćana, sjeme je kršćanstva”, kazao je pulski biskup kao najbolji odgovor na ovaj i sve slične performanse i sablazni.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr. 

Izvor: Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE