Slobodna Dalmacija u svom je jučerašnjem tiskanom izdanju objavila otvoreno pismo Splićanina Tea Klarića u kojem poziva gradonačelnika Splita Ivu Baldasara da dopusti primjeren broj mjesta izjašnjavanja građana o potrebi raspisivanja referenduma. Pismo možete pročitati u cijelosti:
Zar Buja i Sirubuja nisu ravnopravna s Gradom?
Poštovani gospodine gradonačelniče grada Splita, pišem Vam ovo pismo sa sviješću da adresa u Splitu nije jedino što nas povezuje. Jer ako i nisam Vaš birač, Vi ste moj Gradonačelnik mojega Grada Splita. U Vašem nedavnom priopćenju riječ “javni” u sintagmi “javni poslovi” tumači se na jedan neobičan način. Naime, u ime Vašeg (ali i mog, našeg) Grada Splita priopćujete da je milostivim Vašim dopuštenjem (“procjenjujući da bi veći broj javnih gradskih površina u ovakvim slučajevima uveo nepotrebnu gužvu i politizaciju”) dano “na privremeno korištenje i bez naknade četiri gradske površine za postavljanje štandova” za prikupljanje potpisa za referendum. Prema tome proizlazi da ste uveli nekakve standarde, “procjenjujući da bi veći broj javnih gradskih površina u ovakvim slučajevima uveo nepotrebnu gužvu i politizaciju”. Zar se kod zadnjeg referenduma o braku potpisi nisu prikupljali na osamdesetak lokacija u gradu i nitko nije spominjao nepotrebnu gužvu? Baš obrnuto, Vaša odluka će stvoriti gužvu, kao i u situaciji da Hajduk igra derbi i od 80 ulaza za utakmicu organizator zatvori 76 i sve gledatelje pošalje na preostala četiri. Zamislite smo kakav bi se metež i gužva stvorili.
Sva četiri dozvoljena štanda za prikupljanje potpisa nalaze se samo u gradskom kotaru Grad. Koliko znam, oprostite ako nije točno, Grad ima 27 kotareva. Zar ljudi iz ostalih 26 kotareva moraju dolaziti u grad da bi svojim potpisom ostvarili svoje demokratsko pravo ili im Grad kao servis u tome treba pomoći osiguravajući im potpisno mjesto u neposrednoj blizini stanovanja (čitajte “kotaru”)?
Možda ćete reći, pa eto, mogu se potpisati i ispred crkava, ali dopustit ćete, to nije rezultat Vaše odluke, nego mjesnog biskupa. Uostalom, mogao je i ne dopustiti. Zar naši sugrađani koji su ateisti ili jednostavno ne žele stupiti u crkvu, a žele poduprijeti referendum za razliku od vjernika, time nisu diskriminirani. Zar zaista netko treba svoje demokratsko pravo ostvariti dolaskom do palače iz rubnih kotareva Brda, Mejaša, Sirobuje ili još dalje, iz drugih naselja koja pripadaju gradu Splitu kao što su Stobreč ili Žrnovnica?
Možemo samo zamisliti kakav bi se bunt stvorio da, na primjer zagrebački gradonačelnik donese odluku da stanovnici grada Zagreba iz svih gradskih četvrti izvole tramvajima, automobilima, biciklima, pješke ili čime god doći u Gornji grad jer se samo ondje mogu prikupljati potpisi. Jedan moj poznanik, pravnik, tumači mi da prema Zakonu o referendumu, Grad ionako nema pravo naplaćivati korištenje javnog prostora kad je posrijedi skupljanje potpisa za referendum. U tom zakonu uopće nema spomena o nekakvom “davanju na korištenje”: naprosto inicijatori referenduma imaju zakonsko pravo koristiti javni prostor za svoju aktivnost, uz jedini uvjet da unaprijed prijave nadležnoj policijskoj upravi gdje će prikupljati potpise. To vam uredno piše u čl. 8.c Zakona o referendumu.
Jedino ograničenje koje Grad Split može postavljati takvom sakupljanju nije Vaša milostiva odluka, nego odluka predstavničkog tijela, čitajte Gradskog vijeća, kojom bi to bilo uređeno. U ime svega navedenoga, pozivam Vas, izmijenite svoju odluku i dopustite primjeren broj štandova za prikupljanje potpisa na javnim površinama grada Splita te bar po jedan u Stobreču i Žrnovnici. Svoji smo. Dopustite i onima od kojih ne očekujete da vas podrže na izborima da u ovom gradu budu – na svome.
Teo Klarić, Split
Izvor: Slobodna Dalmacija
