Nevolja sa suvremenim “spasimoklimu” pokretom nije u tome što je postao neka vrsta nove religije, već što je riječ o vrlo agresivnoj religiji, isprepletenoj sa sumnjivim političkim i ekonomskim interesima i sa sve očitijim totalitarnim pretenzijama, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernji list, koju djelomice prenosimo.

Iako se vole pozivati na znanost, njeni pobornici postupaju kao dogmatici. Oko vrlo složenog pitanja klimatskih promjena, a napose toga utječe li uopće na njih ljudska djelatnost, u znanstvenoj zajednici nema apsolutnog konsenzusa. Mješavinom političkih i akademskih pritisaka, medijskog odstrjela i autocenzure, postigli su da je većina znanstvenika koji se javno oglašavaju striktno na liniji proglašenog pravovjerja.

U Italiji se nedavno sedam znanstvenika usudilo napisati tekst peticije pod naslovom “Europska deklaracija: nema klimatskog izvanrednog stanja”. Vrlo brzo su skupili više od 500 potpisa znanstvenika iz svijeta, pa se kao nastavak te inicijative sprema konferencija u Oslu, 18. i 19. listopada. U deklaraciji iznose podatke da je povećanje temperature manje od onoga što je predviđao IPCC, organizacija UN-a koja proučava “klimatske promjene”. Između ostalog, primjećuju “kako je antropično porijeklo globalnog zatopljenja nedokazana hipoteza, izvedena samo iz nekih klimatskih modela, odnosno složenih računalnih programa, nazvanih Opći cirkulacijski modeli te da “znanstvena literatura sve više naglašava postojanje prirodne klimatske varijabilnosti koju modeli nisu u stanju reproducirati”. Tvrda kako “ta prirodna varijabilnost objašnjava značajan dio globalnog zagrijavanja od 1850. godine.

Ljudska odgovornost za klimatske promjene, uočena u prošlom stoljeću, stoga je neopravdano pretjerana i katastrofalna predviđanja nisu realna”. Postoje dakle drugačiji glasovi, ali se nasilno ušutkuju i onemogućuje se argumentirana akademska rasprava. Stara i ugledna rimska Accademia dei Lincei organizira kongres o klimatskim promjenama 12. studenog, na koji je pozvan i jedan od pokretača navedene peticije, prof. Franco Battaglia. U znak prosvjeda zbog njegovog pozivanja član organizacijskog odbora Guido Visconti odmah je dao ostavku. Uslijedila je haranga na prof. Battagliu u oligarhijskim mainstream medijima, gdje ga se naziva “negacionistom”. Isti izraz se uobičajeno koristi za one koji negiraju holokaust. Dakle, na djelu je stari postupak “reductio ad Hitlerium”.

Vrhunac bešćutnosti je korištenje bolesnog djeteta kao glasnogovornika za političku agendu. Greta Thunberg, švedska srednjoškolka kojoj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, autizam i opsesivno-kompulzivni poremećaj, nekim je čudom od sjedenja petkom ispred švedskog ministarstva umjesto da ide u školu (što je kao recept za spas klime onda agresivno gurano školarcima cijelog svijeta), dospjela za govornicu UN-a kao vrhovni autoritet na svjetskom summitu o klimi. Tamo govori banalnosti, bjesni, optužuje svjetske lidere i odrasle općenito da su njoj kao tobožnjoj predstavnici mladih “ukrali snove” te kao vrhunac brizne u histeričan plač.

Zašto je globalna oligarhija na pijedestal istaknula Gretu? Radi se o moralnoj ucjeni – ako se usudiš reći nešto protiv toga što s najistaknutije svjetske govornice propovijeda apsolutno neupućen i nekompetentan subjekt ti se iživljavaš nad jadnim djetetom i bešćutan si prema autističnoj curici.

Greta poručuje da učiti, ići u školu nije najvažnija stvar, već je djeci preči klimatski aktivizam. Pri tome ne krije pubertetski prezir prema starijima, u njenom svijetu odrasli su krivci i ne valjaju, a mladi su sve skužili. Koristeći je kao maskotu, mainstream mediji na Zapadu pumpaju osjećaj nadolazeće katastrofe, najavljuju apokalipsu, tjeraju na obraćenje na novu religiju, pokajanje, post i žrtvu, naravno pod njihovom palicom. Greta je zbog svojih fiksacija natjerala roditelje na vegansku prehranu, špijunira majku i osuđuje je jer noću tajno pojede malo sira, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernji list.

Ona je suvremeni Pavlik Morozov, pa da već postoji eko-policija sigurno bi joj prijavila roditelje i otjerala ih na robiju jer su pojeli po krišku gaude. Između ostalog, natjerala je majku i da se odrekne karijere operne pjevačice jer to uključuje putovanje zrakoplovom, koji, znamo emitira CO₂. Greta roditeljima nije dala jesti i putovati, a sad bi maltretirala cijeli svijet, uvjerena da je apsolutno u pravu nakon što je u trenutku prosvjetljenja sve mistično shvatila. Bilo bi žalosno, da nije smiješno.

Ogroman novac je u igri, a znamo već odavno kako se mafija svugdje sjatila oko otpada, eko-biznis je danas unosniji od kocke, droge, oružja ili građevine. Klimatski katastrofizam je najbolji način da se izvuku ogromna javna sredstva kojima će onda odabrani menadžerirati za spas planeta. Primjerice, Angela Merkel je, iako je Njemačka u zaštiti okoliša već po mnogo čemu uzorna, žurno donijela paket mjera vrijednih 100 milijardi eura koji će se potrošiti do 2030. No Greta i greteni lupaju na krivoj adresi.

Europa najviše čini po tom pitanju, pa zašto eko-fanatici nju najviše tlače i nabijaju joj osjećaj krivnje? Isključivo zato što riječ o taktici u sklopu šire strategije lijevo-progresivnih politika, hoće kontrolu, a ne pali više dovoljno pozivanje na gladne proletere, obespravljene žene ili ugrožene seksualne manjine, potreban je novi fiktivni izvor neupitne moralne legitimacije u njihovoj borbi za vlast i kontrolu nad društvom. Klima je tu idealna. Pogotovo kad se u prve redove isturi bolesno dijete.

Pubertetsko histeriziranje i agresivno obraćanje odraslim ljudima već je viđeno i prije Grete u UN-u. U knjizi U memoarima Gretine majke Malene Erman, operne pjevačice i svojedobne švedske predstavnice na Eurosongu, opisano je kako joj se obraća mlađa kćer Beata “’Vi se brinete samo o Greti. Nikada o meni. Mrzim te, mama. Ti si najgora mama na cijelom svijetu, ti glupa, fucking glupačo’, dere se ona, kad me Pingu pogodi ravno u glavu”.

To je odgoj djevojaka u Švedskoj čije bismo posljedice sad trebali trpjeti globalno. Uz njega je vezano i hiper dijagnosticiranje, zbog čega uskoro nitko više neće biti normalan, dakle i imati obvezu pristojnosti, poštovanja zakona, propisa, bontona.

Greteni lažu da prema IPCC-u imamo manje od 12 godina do katastrofe te da moramo preko noći smanjiti emisiju CO₂ za 50%. Sve da i jeste tako tko je mora smanjiti? Trebaju li se zemlje u razvoju odreći industrije? Ide li to u korist zemljama koje će prodavati naprednu zelenu tehnologiju? Kako će natjerati Kinu? Kako to napraviti pravedno. Je li izlaz u nuklearnoj energiji? Ako nećemo pesticide, treba li više GMO-a koji su otporni na nametnike? Je li možda i kanibalizam rješenje za klimatske promjene i održivo življenje kako je nedavno iznio švedski znanstvenik Magnus Söderlund?

Ako već švedska socijalna služba nije reagirala na vrijeme, imamo se pravo zapitati zašto se nije oglasila naša pravobraniteljica za djecu kad se, na valu gretenizma, poticalo našu djecu na neodlazak petkom u školu u ideološke svrhe. U svemu tome su najkomičnije naše lijeve medijske perjanice, koje godinama cmizdre zbog deindustrijalizacije Hrvatske, i pate za socijalističkom teškom industrijom, posebno kemijskom u Dalmaciji, a istovremeno sline na Gretu. Generacija izmanipuliranih gretena na Zapadu se žrtvuje tako što petkom ne ide u školi i misli da će time spasiti planet. Suvislije bi bilo da se naoružaju i krenu na Kinu i Indiju u nekoj vrsti dječjeg križarskog rata nove religije. Ali neće. Izgleda da se ipak zadovoljavaju maltretiranjem “ukućana”, zaključuje Nino Raspudić u kolumni za Večernji list.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.

Izvor: narod.hr/Večernji list

Foto: snimka zaslona, fah Fotomontaža: narod.hr