Krešimir Miletić: Strategije napada na brak i obitelj kojima je izložena Hrvatska
6. veljače 2018.

Pomislite li katkad – dok pratite medijske napade na ljude koji se u civilnom društva zalažu za brak i obitelj ili iznose argumente protiv ratifikacije Istanbulske konvencije – da se radi o organiziranim napadima, često blaćenjima koja su dio neke šire strategije? Pa onda kažete sami sebi: “Ma ne, pretjerujem…“. Ne, na žalost – ne pretjerujete.

Sigurno ste primijetili još nešto – da su mete najbrutalnijih medijskih hajki, huškanja i napada u Hrvatskoj- žene (Željka Markić, Judith Reisman, Karolina Vidović Krišto, Marijana Petir, sestre Husar, Blanka Vlašić, Nina Badrić, Sanja Orešković, Jaga Stojak, Anela Todorić, …).

Da bi se lakše razumjelo zašto je tome tako vrijedi pročitati izvrsnu analizu koju je napravio Paul E. Rondeau u svom radu ‘Selling Homosexuality To America‘, u kojem autor u potpunosti razotkriva i analizira strategiju gay lobija koju su prvi javno objavili daleke 1988. Marshall Kirk i Hunter Madsen u  tzv. homoseksualnom manifestu ‘The overhauling of straight America‘. Ovaj rad razotkriva da su mnogi događaji u civilnom društvu i medijima dio već prokušanih taktika redefiniranja kulture koje svoje korijene nemaju riesmna ovim prostorima.

Ovu temu odabrao sam i zato što je ovaj homoseksualni manifest objavljen nakon tzv. ‘ratne konferencije‘ na kojoj su prije točno 30 godina, upravo u veljači 1988., u Warrentonu, Virginia, vodeći gay aktivisti utemeljili program u 4 točke, koji su nešto kasnije Marshall Kirk i Hunter Madsen razradili u konkretne strategije u navedenom manifestu. Te strategije i taktike iznesene u njemu lako su prepoznatljive danas u djelovanju promotora rodne ideologije u Hrvatskoj.

Važno je razumjeti da je strategija nametanja i infiltracije rodne ideologije u pravni i obrazovni sustav država planiran i dugoročan proces u kojem se koriste različite metode psiholoških i marketinških strategija i manipulacija.

Prvi korak: desenzibilizacija građana

Prvi korak strategije, prema autorima, je postići desenzibilizaciju građana. Ovaj korak autori opisuju kao što češći i glasniji govor u javnosti o homoseksualnosti. Kontinuiranom poplavom homoseksualnih promotivnih sadržaja upakiranih u što je moguće manje odbojnom obliku (filmovi, serije, prikazivanje poznatih povijesnih osoba kao homoseksualaca itd.) planirano je postizanje efekta kojeg najbolje opisuju sami autori u rečenici: ‘Ako Amerikanci neće moći zatvoriti tuš, s vremenom će se naviknuti biti mokri’.

Plan je ‘bombardirati’ javnost homoseksualnim temama sve dok se ne postigne efekt zamora, dok prosječan građanin umjesto početnog otpora ne počne jednostavno slijegati ramenima, kao da se radi o ‘tek još jednoj stvari’. Autori opisuju cilj koji žele ostvariti ovim „bombardiranjem“, smanjenjem osjetljivosti građana: da ljudi o homoseksualnom životnom stilu razgovaraju „na isti način kao što pričaju o razlici između dvije vrste okusa sladoleda“, ne primjećujući više da se radi o bilo kakvim drugim, bitnim razlikama.

Ovaj efekt moguće je prepoznati i u rečenicama u javnom i političkom prostoru koje su se pojavile nakon ‘tuširanja’ provedenog u Hrvatskoj, poput ‘Nemojmo više o svjetonazoru’ i slično, kako ne trebamo argumentirano razgovarati o temama koje je prethodno netko nametnuo cijelom društvu, jer se, kako kažu, na taj način „ skreće s ‘pravih’ problema“. Autori detaljno tumače na koji će se način pomoću serija, ‘sapunica’, filmova i TV programa lako prodrijeti u ‘straight’ domaćinstva.

Organizirani napadi na Katoličku Crkvu, svećenike, vjernike

Autori navode i strategiju kako se suprotstaviti ‘konzervativnim crkvama’, koje radi njihovog utjecaja na vjernike identificiraju kao glavnu smetnju provođenju svojih strategija. ‘Postoje samo dvije stvari koje možemo učiniti kako bi se zbunjivala homofobija istinskih vjernika.

Prvo, možemo koristiti razgovor u ‘zamućenim vodama’. To znači objavljivanje podrške homoseksualcima umjerenijih crkava, podizanje vlastitih teoloških primjedbi o konzervativnim tumačenjima biblijskih učenja i otkrivanje mržnje i nedosljednosti.

Drugo, možemo potkopati moralni autoritet homofobnih crkava tako da ih prikazujemo kao staromodne rukavce, izvan koraka s vremenom i najnovijim psihološkim istraživanjima. Protiv moćne poluge institucionalne religije moramo postaviti moćniji koncept znanosti i javnog mišljenja.

Ovdje nije potrebno posebno napominjati otkud su se pojavile brojne etikete koje mediji, gay aktivisti i lijevo-liberalne udruge i političke stranke lijepe svakom tko iznosi i argumentira stavove drugačije od njihovih: poput ‘homofob’, ‘iz srednjeg vijeka’, ‘nazadni’, ‘neznanstveni’, ‘katolibani’ i sl. Prepoznat ćete i kako nam mediji u posljednje vrijeme predstavljaju tzv.“normalne katolike“, „katolike koji se ne slažu sa naukom Katoličke crkve“ .

Prepoznat ćete i „tumačenja“ što je zapravo ispravno učenje i tumačenje Svetog Pisma od strane naglašeno lijevo-liberalnih političara, portala i medija koji promiču rodnu ideologiju. Također, jasno je i zašto se o Crkvi, svećenicima, vjernicima u dijelu medija koji promiče rodnu ideologiju piše na naglašeno negativan način, ističući ili izmišljajući uvijek nove afere, a namjerno prešućujući bilo kakav pozitivan doprinos društvu.

Drugi korak: Prikazivati osobe koje odabiru homoseksualni životni stil kao žrtve

Drugi korak strategije je portretirati homoseksualce kao žrtve. Autori navode kako u bilo kojoj kampanji za osvajanje javnosti, osobe koje žive homoseksualnim životnim stilom moraju biti prikazane kao žrtve kojima je potrebna zaštita, tako da će heteroseksualci biti skloni refleksima da preuzmu ulogu zaštitnika.

Homoseksulace se sustavno prikazuje kao ranjivu manjinu koju se napada, diskriminira, kojoj ‘jača većina‘ ne dopušta da ostvari svoja ‘ljudska prava‘.

Autori eksplicitno nude i glavne poruke za kampanju, koje podupiru ideju žrtve i težište sa izabranog homoseksualnog ponašanja i stila života premještaju u stanje koje je zatečeno i determinirano rođenjem. Evo kako je to potrebno prikazati u javnosti: “Što se tiče homoseksualaca, oni su rođeni homoseksualci, baš kao što ste rođeni heteroseksualni ili bijeli ili crni (…) nitko ih nikada nije prevario niti ih zavodio, nikad nisu napravili izbor i nisu nemoralni. Ono što oni rade je njima prirodno. To se lako moglo dogoditi i vama!

Treći korak: Dati ljudima razlog da štite osobe koje odabiru homoseksualno ponašanje

Treći korak strategije je dati zaštitnicima ‘pravedan razlog’. Medijska kampanja koja prikazuje gay osobe kao žrtve društva i potiče građane da budu njihovi zaštitnici treba olakšati ljudima da objasne svoju novu poziciju i ulogu zaštitnika. I ovdje autori nude objašnjenje kako je teško očekivati da će većina ljudi braniti homoseksualno ponašanje kao takvo, ali da upravo radi toga treba kampanju prebaciti na područje anti-diskriminacije. ‘Naša kampanja ne bi trebala zahtijevati izravnu podršku homoseksualnom ponašanju, već bi trebala zauzeti antidiskriminaciju kao svoju temu.

Prvi zakonodavni koraci i u Hrvatskoj su bili izglasavanje antidiskriminacijskog zakona (svibanj 2008.), nakon čega je uslijedila i prva tužba protiv vjeroučiteljice Jelene Mudrovčić, što je s druge strane moguće tumačiti i kao namjeru da se kroz ovakav zakonodavni okvir započne obračun sa legitimnim i ustavom zajamčenim pravom na slobodu vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj. Tužba protiv prof. Mudrovčić odbačena je nakon medijskog linča kojem je bila izložena, a imao je za cilj – spriječiti građane da pristojno i argumentirano iznose neslaganje s homoseksualnim životnim stilom.

Četvrti korak: Prikazivati osobe koje odabiru homoseksualni životi stil u dobrom svjetlu

Četvrti korak je ‘učiniti da gay osobe izgledaju dobro, prikazivati ih u dobrom svjetlu‘. Autori naglašavaju kako je iznimno važno prikazati gay osobe na način da se svatko može s njima identificirati. Kako bi se nadoknadio loš imidž koji su prošla vremena donijela gay muškarcima i ženama, kampanja bi trebala prikazati gay osobe kao vrhunske stupove društva. Autor čak navodi kako je ovaj trik jako star i kako su ga druge manjine koristile u svoju korist.

Na primjer, za nekog velikana iz prošlosti jednostavno pitate: “Jeste li znali da je ovaj veliki čovjek (ili žena) bio gay?“. Važna poluga u ostvarenju ovog cilja bila je filmska industrija, koja je od 1989. do danas producirala više stotina različitih filmova, serija, sapunica i dokumentaraca koji promoviraju homoseksualnost ili se bave temom homoseksulanosti. Na slijedećim linkovima možete pronaći: sapunice, animirane filmove, komedije, filmove u kojima se bilo kao tema, bilo kroz glavne ili sporedne likove, promovira homoseksualizam, a likove se prikazuje u skladu sa korakom broj četiri.

Peti korak: Prikazati neistomišljenke ili protivnike – u lošem svjetlu

Peti korak strategije koju su razvili gay aktivisti prije čak 30 godina je učiniti da protivnici izgledaju loše, odnosno neistomišljenike prikazivati u negativnom svjetlu. Autor doslovno navodi kako u kasnijoj fazi medijske kampanje za promicanje homoseksualnosti – dolazi vrijeme da se bude žestok s preostalim protivnicima.

Autor upozorava da će se do tada nepopustljivi protivnici organizirati i da je cilj dvostruk: ‘Prvo, želimo zamijeniti samopravedni ponos glavne struje sa sramom i krivnjom. Drugo, namjeravamo učiniti da protivnici izgledaju tako gadno da se prosječni Amerikanci žele distancirati od takvih tipova.‘ Autori navode kako bi se javnosti trebala njihovi neistomišljenci prikazivati kao homofobi čije „ osobine i uvjerenja ugrožavaju Ameriku. Ove slike mogu uključivati: Ku Klux Klan (…), poveznice s fašizmom, nacizmom, obilazak nacističkih koncentracijskih logora gdje su gay osobe bile mučene i ubijane u plinskim komorama itd.“ Očita je namjera povezivanja protivnika sa negativnim i odbojnim pokretima i događajima koji lako izazivaju gađenje kod ljudi.

Trenutak u Hrvatskom saboru kada Nenad Stazić stavlja Željku Markić i referendumsku inicijativu ‘U ime obitelji’ u kontekst koncentracijskog logora u Jasenovcu, napad SDP-ovca Nikše Spremića u EU parlamentu na Željku Markić uspoređujući ju s nacističkim zločincem Eichmannom, optuživanje Zlatka Hasanbegovića da je fašist ili tretman koji je prolazila Judith Reisman u Hrvatskoj (optužbe da Židovkad relativizira holokaust) potvrđuju da je ova strategija postala dio marketinške taktike lijevo-liberalnih promotora rodne ideologije u Hrvatskoj.

Oduzimanje ljudskosti neistomišljenicima

Najnovija predstava ‘Šest likova traži autora‘ u kojoj autor konkretnim osobama s čijim se stavovima, svjetonazorom ili vjeroispovijesti ne slaže – u predstavi oduzima ljudskost – prikazujući ih kao životinje koje se na kraju – ubija, pokazuje kako je za ove iste potrebe kao sredstvo upotrijebljena dehumanizacija neistomišljenika.

Psihološki fenomen negiranja ljudskosti pojedincima i grupama odavno je prepoznat te je privlačio zanimanje mnogih autora, a najčešće se označavao terminom dehumanizacija. Istraživači su se pitali kako su ljudska bića kroz povijest mogla počiniti grozna zlodjela protiv ljudi koji su do jučer živjeli kraj njih.

Veliki dio znanstvenika slaže se da odgovor leži u određenom psihološkom procesu kojim ljudi opravdavaju prelaženje uobičajenih moralnih granica. Lišavanjem pripadnika vanjske grupe ljudskih karakteristika isključuje se samocenzura, što obustavlja emocionalne reakcije empatije prema njima i čini jednostavnijim činjenje nemoralnih djela. Kontinuiranim blaćenjem, ponižavanjem, difamacijom i izrugivanjem neistomišljenika, a na kraju i dehumanizacijom, želi se postići distanciranje ljudi od žrtve takvih napada, ali i pružiti opravdanje napadačima za nemilosrdna postupanja i iživljavanje.

„Evo kako ćeš proći ako nam se suprotstaviš…!“

Slijedom svega navedenog u ovom prikazu vjerujem da je lakše prepoznati i razumjeti zašto se događaju toliki napadi na osobe, političare i udruge koje promiču kulturu života i koje se suprotstavljaju nametanju rodne ideologije, s jasnim konačnim ciljem ‘da se prosječni građani žele distancirati od njih’.

Količina napada na pojedine osobe najbolje svjedoči koga su promotori rodne ideologije ‘naciljali’ kao osobe koje im najviše smetaju i ometaju planove. Ovakav pokušaj društvene eutanazije neistomišljenika i njihovog isključivanja iz društvenog i javnog života, kao i pokušaj postizanja preventivnog efekta obeshrabrivanja svih onih koji drugačije misle odašiljanjem poruke u stilu ‘Evo kako ćeš proći ako nam se suprotstaviš!’, u Hrvatskoj je ipak doživio i doživljava neuspjeh.

Neuspjeh osmišljenih i odlično financiranih strategija

Neuspjeh ovih osmišljenih i jako dobro financiranih strategija redefiniranja kulture i društva posljedica su upravo onoga čega su se dizajneri manifesta, Marshall Kirk i Hunter Madsen, najviše bojali – da će se ‘druga strana’ organizirati. U Hrvatskoj je uspješno organiziran, koristeći najdemokratskiju moguću metodu, prvi građanski referendum kojim je brak u Ustavu RH zaštićen kao životna zajednica žene i muškarca.

Na taj su način sami građani spriječili političke kaste da samovoljno redefiniraju najvažnije institucije svakog društva – brak i obitelji. Zato ne čudi da su upravo političke stranke i udruge koje su se zajedno borile protiv referenduma o braku – pokretači brojnih inicijativa za ograničavanje referendumskog izjašnjavanja građana – izmjene zakona kojim se definira referendumsko izjašnjavanje sa ciljem, u praksi, onemogućavanja organiziranja bilo kojeg sljedećeg referenduma, jer je ovaj demokratski instrument prepoznat kao velika prijetnja i metoda kojom birači na demokratski način mogu zaustavljati nasilne pokušaje dizajniranja političkog i društvenog prostora protivno volji samih birača.

* Krešimir Miletić, univ. spec. act. soc. diplomirani je socijalni radnik. Magistrirao je na poslijediplomskom specijalističkom studiju ‘Management neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje’. Trenutno priprema završni rad na poslijediplomskom specijalističkom studiju ‘Priprema i provedba EU projekata’. Završio je niz edukacija i stekao nekoliko certifikata iz područja građanskog odgoja, psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, psihosocijalnog tretmana maloljetnih počinitelja nasilja, rada s djecom koja imaju rizično ponašanje i dr. Trenutno je zaposlen u Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Oženjen je i otac petero djece.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala Narod.hr

Izvor: narod.hr

Udruga u ime obitelji

Rad udruge “U ime obitelji” možete podržati svojom donacijom.

Udruga U ime obitelji okuplja aktivne građane u promicanju i obrani ljudskih prava, demokracije i temeljnih vrijednosti naše civilizacije. Svojim djelovanjem – zagovaranjem, zahtjevima, peticijama potičemo one koji su na vlasti da poštuju ljudsko dostojanstvo i prava pojedinca.

Udruga U ime obitelji osnovana je u svibnju 2013. tijekom referendumskog procesa prikupljanja potpisa za ustavnu zaštitu braka. Od svog osnutka, kontinuirano djeluje u svrhu osnaživanja braka i obitelji, civilnog društva, zaštite života od začeća do prirodne smrti, zaštite najboljeg interesa djeteta, zagovara neradnu nedjelju, slobodu medija, borbu protiv korupcije te demokratizaciju izbornog sustava u Hrvatskoj. Naša misija je društvenim zagovaranjem aktivno sudjelovati u osnaživanju braka i obitelji te izgradnji demokratskog društva.

 

Pratite nas

#Prethodni članak
Sljedeći članak$

Damir Fekeža