U ime obitelji

Kako je homoseksualni par – u zemlji u kojoj su se građani izjasnili da je brak zajednica muškarca i žene – udomio djecu?

Kako je homoseksualni par – u zemlji u kojoj su se građani izjasnili da je brak zajednica muškarca i žene – udomio djecu?

Vijest kako je homoseksualni par Ivo Šegota i Mladen Kožić dobio dvoje djece na udomljavanje ovih je dana zauzela znatan dio medijskog prostora.

Liberalni mediji predstavili su udomljavanje od strane istospolnih parova kao ‘sretan kraj nakon dugotrajne i iscrpljujuće sudske borbe’. Tako su većinu naslovnica portala i tiskanih medija zauzeli naslovi poput: “Istospolni partneri Ivo i Mladen napokon udomili dvoje djece” (24 sata)Sretan kraj dugotrajne sudske borbe: Istospolni partneri Ivo i Mladen udomili su dvoje djece (Jutarnji list), Hrvatski istospolni par okončao pravnu bitku (Večernji list).

U cijelom slučaju oko homoseksualnog para i udomiteljstva, najmanje se govorilo o važnosti majke i oca za odgoj i razvoj djece, ali i izigranim građanima. Nametnuti su partikularni političko-lobistički interesi, putem Ustavnog suda, a koji su suprotni i volji građana koji su se na referendumu izjasnili za zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca.

HDZ/SDP-ov Ustavni sud zloupotrebljen za postizanje političko-lobističkih ciljeva

Po zakonu, istospolni parovi nemaju pravo na udomljavanje/posvajanje djece, no takvu je odluku, koja je interes LGBT aktivista, omogućio Ustavni sud Republike Hrvatske. Suce Ustavnog suda Republike Hrvatske bira Sabor, a za njihov je izbor potrebna dvotrećinska većina što zahtjeva dogovor, uglavnom dviju najvećih stranaka, SDP i HDZ, a to znači i potencijalnu opasnost politizacije Ustavnog suda.

Životni partneri u Zakonu o udomiteljstvu nisu izrijekom navedeni kao mogući udomitelji, no Ustavni je sud nakon žalbe istospolnog para Šegota/Kožić prekoračio svoje ovlasti i naložio drugim sudovima i ostalim državnim tijelima da homoseksualnim parovima omoguće stjecanje statusa udomitelja.

Ustavni sud je po primljenoj tužbi trebao ocijeniti ustavnost Zakona o udomiteljstvu, no istovremeno je početkom veljače ove godine potvrdio da je navedeni zakon u skladu s Ustavom i dao nalog da ga se tumači suprotno onome što u njemu stoji, izašavši tako iz svojih okvira, točnije preuzimajući ulogu zakonodavca. Odluka Ustavnog suda nije donesena jednoglasno (četiri su suca, od njih trinaest, bila protiv) te je dio ustavnih sudaca u izdvojenom mišljenju kritizirao nepotrebni zakonodavni aktivizam Ustavnog suda.

“Ustavni sud se upustio u nepotrebni zakonodavni aktivizam, a da o tome nije proveo barem široku stručnu i javnu raspravu, koja bi bila nužna u demokratskom društvu oko ovako značajnih svjetonazorskih pitanja, što je svakako u domeni nadležnosti zakonodavca, a nikako Ustavnog suda”, ističe u svom izdvojenom mišljenju sudac Ustavnog suda Branko Brkić.

>Dr. Markić: ‘Ustavni sud je prekoračio svoje ovlasti i donio odluku štetnu za djecu bez roditelja i za demokraciju u Hrvatskoj’

> Tko su Ivo Šegota i Mladen Kožić i koje udruge i stranke stoje iza njih?

> Plenkovićev ministar dvoje djece dao na udomljavanje/posvajanje homoseksualnom paru: Kako su nas mediji izlagali LGBT propagandi?

> Raspudić: ‘Odluka Ustavnog suda pokazuje da referendum o braku nije bio konzervativna histerija, već je pokušao spriječiti društveni eksperiment na djeci’

> Sudac Šumanović: ‘Ustavni sud odlukom samoinicijativno uvodi u hrvatski pravni sustav ‘pravo’ istospolnih partnera na zajedničko udomljavanje djeteta’

Preko Ustavnog se suda tako nametnula odluka o kojoj nije provedena javna rasprava, a sud je zloupotrebljen za postizanje partikularnih političko-lobističkih ciljeva.

Pogažena i volja građana koji su se izjasnili za ustavnu zaštitu braka 

Ovakvom je odlukom Ustavnog suda pogažena i volja građana, točnije 66 posto birača (946.433 glasača) koji su se 2013. godine izjasnili ZA ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca.

“Sad je potpuno jasno da referendum kojim je prije šest godina definicija braka kao zajednice žene i muškarca unesena u Ustav, tj. spriječeno da je mimo narodne volje može promijeniti neki briselski ćato po nalogu izvana ili Ustavni sud istom linijom, nije bio puhanje na hladno ili neka nepotrebna konzervativna histerija već jedini način da se spriječi vršenje dubinskih antropoloških i društvenih eksperimenata bez dovoljnog demokratskog legitimiteta da se to čini”, objavio je Raspudić u kolumni nakon odluke Ustavnog suda.

Zašto LGBT aktivisti postaju sve važniji politički akter?

U kampanji za omogućavanje udomljavanja, mediji su homoseksualni par, Ivu Šegotu i Mladena Kožića, javnosti predstavili kao školovani par, uspješan u poslu te žrtve sustava koji im ne dozvoljava udomljavanje. Ujedno su prešutjeli njihovu pozadinu LGBT aktivista, mrežu udruga koje ih podupiru – a velikim su dijelom te udruge bile dio platforme koja je glasala protiv braka kao zajednice žene i muškarca, na referendumu o braku. Članovi su ‘Dugine obitelji’ koja se zalaže za redefiniciju braka, omogućavanje posvajanja djece homoseksualnim parovima, legalizaciju surogatstva te promociju LGBT ideologije u odgojno-obrazovnom sustavu.

Šegota i Kožić održali su u prosincu prošle godine konferenciju za medije na kojoj su izrazili svoje želje za udomiteljstvom te su istaknuli želju za udomljavanje dvoje ili troje djece:

“Nemamo unaprijed definirane kriterije savršenog djeteta”, izjavio je Kožić; “hoće li to biti jedno, dvoje ili troje djece, potpuno savršenog zdravlja ili sa nekim zdravstvenim poteškoćama…to nama zaista nije važno”.

Obzirom da su u medijskim istupima navodili mogućnost za udomljavanje dvoje djece, postavlja se pitanje je li postojao dogovor s nekom od institucija koja odlučuje o tome?

“Riječ je čistoj političkoj odluci, koju podupiru dvije stranke koje su taj sud iskrojile. Sve je podmazano medijskom mašinerijom, koja nas zasipa orvelovskim novogovorom, ovaj put je to sentimentalni kič o “duginim” obiteljima (za razliku od običnih, koje su valjda mračne ili monotone), koje se pozivaju na svoje pravo na dijete, pri čemu se u drugi plan stavljaju interesi djece bez roditeljske skrbi.”, napisao je Nino Raspudić u svojoj kolumni o odluci Ustavnog suda.

Ovoj odluci koja nema demokratski legitimitet pridonio je predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković, koji se nije usprotivio LGBT agendi, odnosno politici koju je izvorno htjela provesti Socijaldemokratska partija.

SDP smatra kako treba omogućiti ne samo udomljavanje, već i posvajanje djece homoseksualnim parovima. Nekadašnji SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk, pokretač hrvatskog Zakona o životnom partnerstvu, 2015. godine priznao je kako je Kukuriku vlada status homoseksualnih parova htjela regulirati putem Obiteljskog zakona, ali ih je u tome spriječio referendum, pa su morali ići na Zakon o životnom partnerstvu.

“Izjednačili smo sve što smo mogli osim samog naziva brak i prava na posvajanje djece u istospolnim zajednicama… Zbog građanske inicijative, referenduma o braku i toga što je u Ustavu brak definiran kao zajednica muškarca i žene, nismo imali mogućnost životno partnerstvo uključiti u Obiteljski zakon, ali smo donijeli Zakon o životnom partnerstvu”, javno je priznao Bauk.

Ova je odluka o udomljavanju (koju je omogućio Ustavni sud, a sada provele institucije pod nadležnosti Plenkovićevog ministra obitelji Josipa Aladrovića), pravni put do toga da se homoseksualnim parovima dodijele sva bračna prava, suprotno volji građana izraženoj na referendumu.

Izvor: narod.hr