Znameniti govornik iz doba antičke Grčke po imenu Demosten često je upozoravao na korumpiranost tadašnje vlasti, no njegova upozorenja uglavnom nisu nailazila na željeni odjek u javnosti. Štoviše, počeo je dosađivati svojim sugrađanima kojima je bilo dosta njegove priče. Jednom prilikom kada se popeo na govornicu kako bi održao govor, građani su već unaprijed počeli negodovati, no on ih je umirio riječima da neće govoriti o državnim problemima, nego će samo ispričati jednu zabavnu pričicu, koja je glasila ovako:
“Mladić je jednog vrućeg dana unajmio magarca da bi na njemu jahao od Atene do Megare. Na putu se umorio, sjahao i legao u magarčevu sjenu. Tome se suprotstavio magarčev gospodar jer je smatrao da je putniku iznajmio samo magarca, a ne i njegovu sjenu.”
Nakon što je završio, napustio je govornicu, a svi su na njega počeli najavljivati: „Reci nam kako se prepirka završila“, na što je on razočarano ustvrdio: “Kako to, da se tako živo zanimate za magarčevu sjenu, a ono što bih želio reći za dobrobit našega grada nećete slušati?”
Ova priča značajna je i u današnje vrijeme. Pokazuje nam da zainteresiranost za nebitno u usporedbi s onime što je od važnosti za društvo nije nastala u moderno doba, nego je riječ o nečemu s daleko dužom poviješću, možda jednako dugačkom kao i civilizacija. Unatoč svom napretku u brojnim drugim civilizacijskim aspektima, u ovom pogledu nismo pretjerano napredovali, i nas kao društvo često više zanimaju banalnosti od društveno važnih stvari.
Letimičnim pogledom po naslovima najčitanijih članaka na većini portala, lako je utvrditi da su čitateljima nerijetko najzanimljivije one vijesti koje su značajne koliko i magareća sjena Demostenovim slušateljima. Ako je u tijeku neki reality show, vrlo je vjerojatno da će namještene intrige unutar njega biti među najčitanijim člancima, ako je u Meksiku određeni gospodin u 3 mjeseca smršavio 40 kg, zasigurno ćete htjeti taj dan donijeti neki nepopularan zakon jer znate da će vijest biti čitanija od vijesti o zakonu, a ako planirate prekršiti neko predizborno obećanje ciljat ćete da to bude u doba kad neka filmska zvijezda posjećuje hrvatsku obalu jer tu vijest nikakvo kršenje obećanja neće moći nadmašiti. No ipak, postoji jedan bitan vid priče o Demostenu koji nam govori kako ne samo da nismo napredovali u odnosu na njegove sugrađane, nego smo značajno nazadovali, a na njega ću ukazati malo kasnije.
Onima koji negoduju na veliku količinu žutila u medijima, urednici će slegnutih ramena odvratiti „Mi samo dajemo narodu ono što narod želi, da se ne ponašamo tako propali bismo. Naša zarada ovisi o broju pročitanih članaka, ne možemo mi kontrolirati što ljudi odabiru čitati.“ No vrlo je upitno je li to sva istina o ovom pitanju, jer vjerojatno jedan od ključnih razloga zašto ljudi u tolikoj mjeri čitaju žutilo leži i u popriličnom gubitku povjerenja čitateljstva u istinitost onoga što mediji prenose vezano za bitne teme. Prema provedenim istraživanjima o povjerenju građana, samo oko 21% Hrvata vjeruje medijima. Nije dakle pretjerano čudno što se barem neki vode mišlju „ako ionako nećemo saznati istinu, barem se možemo zabaviti čitajući nebitno, barem se nećemo trovati lažima.“
Podaci o tako malom povjerenju u medije bi zasigurno mnoge trebali zabrinuti, no budući da smo došli do trenutka kada kriterij povjerenja nije od prevelike važnosti, nego je jedino bitno povećati broj klikova, došli smo i do toga da su se portali bez ikakvog sustezanja počeli hvaliti čak i podacima da su njihovi najčitaniji članci ujedno i najbesmisleniji. Tako se jučer jedan dalmatinski portal pohvalio kako je oborio sve vlastite rekorde čitanosti time što je objavio fotografije s neke zabave, za koje oni koji su bili na njima nisu htjeli da budu objavljene. Nećemo ovdje detaljizirati o ovome slučaju koji je uistinu sraman, ali ono što je zanimljivo jest da je prošlo vrijeme kad bi informacija kako je upravo taj članak značajno čitaniji od bilo kojeg drugog uredniku bila neugodna. Jedino što se broji je koliko je ljudi otvorilo članak, a jedino čega se treba sramiti je ako broj otvaranja nije pretjerano velik. Drugim riječima, razlika između nas i drevnih Grka je u tome što je njih Demosten mogao posramiti i šokirati osvješćivanjem činjenice da se više bave glupostima negoli bitnim stvarima. Današnji urednici se toga ne srame. Znaju da je priča o magarećoj sjeni njihova priča i njome se busaju o prsa.
Izvor: narod.hr
Foto: narod.hr
