U ime obitelji

Ivica Šola: ‘Kako su homoseksualni lobiji podvalili papi?’

Ivica Šola: ‘Kako su homoseksualni lobiji podvalili papi?’

Upravo prikazani dokumentarni film u Rimu o papi Franji doticao se mnogih tema, od problema u Crkvi i svijetu, pa usput, i pitanja homoseksualaca. No ovo potonje, dužinom, s obzirom na druge teme sasvim mizerno, odjeknulo je kao bomba svjetskim medijima, posebno ove dvije izjave, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.

Prva: “Homoseksualci imaju pravo na obitelj. Oni su Božja djeca i imaju pravo na obitelj. Nitko ne bi trebao biti diskriminiran ili izbačen radi toga.”

Druga: “Ono što trebamo napraviti je zakon o civilnoj uniji. To je način da budu pravno pokriveni. Ja sam se zalagao za to.”

Bez dvosmislenosti, ovdje se radi o čistom podmetanju i dekontekstualizaciji.

Kada čitate prvu izjavu, ovako na prvu uistinu se zbunite, no u filmu se propušta reći o kojem kontekstu se radi. Naime, Papu su više puta pitali “što biste rekli ocu ili majci da otkriju da im je dijete homoseksualac”, a on stalno ponavlja isti odgovor.

Prvi put, kao u dekontekstualiziranoj izjavi u dokumentarcu, novinari su 26. kolovoza 2018., u avionu na povratku iz Dublina, gdje je održan Svjetski susret obitelji, papi Franji postavili to pitanje, a papa je jasno odgovorio. Donosim, za razliku od filma, cjelovitu Franjinu izjavu: “Što bih rekao ocu koji vidi da njegov sin ili kći imaju takvu sklonost? Rekao bih mu prije svega da moli, moli. Ne osuđujte… Dajte mu da se izrazi.”

(…)

Za razliku od medijske manipulacije jasno je u kojem kontekstu Papa misli da “homoseksualci imaju pravo na obitelj”, da ih zaštiti od odbacivanja od strane obitelji, od majke i oca.

Papa Franjo je na mnoštvu mjesta, pa i pobudnici Amoris Letitiae (br. 250), također više nego jasan: “Prije svega želimo ponoviti da se svaka osoba, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, mora poštovati u svom dostojanstvu i primati s poštovanjem, vodeći računa o izbjegavanju bilo kakvih tragova nepravedne diskriminacije”. U istom odlomku poziva Crkvu da prati homoseksualce kako bi “mogli imati potrebnu pomoć da u potpunosti razumiju i ostvare Božju volju u svom životu”. Dakle, papa Franjo, u skladu s Evanđeljem, svoj pristup, ne samo u pristupu homoseksualnim osobama, gradi počevši od stava milosrđa, a ne osude ljudi.

Jednako tako, ne treba zaboraviti da se u sljedećem paragrafu Papa distancira od bilo kakvog rizika brkanja braka kao zajednice muškarca i žene i civilnih zajednica, naglašavajući kako “nema osnove za izjednačavanje ili uspostavljanje analogija, čak ni onih udaljenih, između homoseksualnih zajednica i Božjeg plana o braku i obitelji” (AL 251).

Koncept koji papa Franjo ponavlja već na desetine puta, ali očito, “nekima” to ne sjeda pa stalno bezočno izvrću i manipuliraju. Na primjer, 28. prosinca 2014., razgovarajući s Udrugom velikih obitelji, govori o “majčinstvu i očinstvu kao Božjem daru”, kako bi naglasio da dobrodošlica i poštovanje homoseksualaca ni na koji način ne mogu utjecati na središnje mjesto obitelji utemeljene na braku između muškarca i žene niti da bi se stav poštovanja dostojanstva i milosrđe trebao i smio tumačiti kao “implicitna želja za promjenom nauka o braku i obitelji”.

Što se pak tiče Papine izjave o “civilnim zajednicama” koje je redatelj dokumentarca izvukao iz intervjua meksičkoj novinarki Valentini Alazraki, te izjave u autoriziranoj verziji – nema! Nema je ni u transkriptu koji je objavljen potom na službenim stranicama Vatikana. No Papa ju je u tom intervjuu izgovorio pa povukao baš zbog mogućih nesporazuma. No američkom redatelju ruskog podrijetla, netko tko je želio naštetiti Papi iz redova vatikanskih gay lobija, dostavio je i taj isječeni dio koji je u filmu opet dekontekstualiziran.

Naime, kao nadbiskup Buenos Airesa kardinal Bergoglio žestoko se usprotivio predsjednici Cristini Kirchner koja je donosila zakon u kojem se izjednačavaju homo i hetero brak i obitelj. Bergoglio je tada pokušao ishoditi da se homoseksualne osobe zakonski zaštite, da im se da status neke vrste civilne zajednice (u intervjuu koji je bio na španjolskom se kaže “ley de convivencia civil”), ali ne status braka i obitelji. No većina članova biskupske konferencije bila je protiv toga (convivencia civil) i Bergoglio se povukao, ali je postao zaštitno lice prosvjeda koji su buknuli u Argentini, govoreći “želimo mamu i tatu”, zalažući se za pravo da djeca odrastaju u “prirodnom bračnom okruženju”.

No autor dokumentarca ne citira Franjinu rečenicu iz intervjua da će “uvijek braniti crkveni nauk” i da “ne odobrava homoseksualne čine”. Očito je da tim lobijima, pa i u Vatikanu, kojima Franjo (naivno?) pruža ruku i traži način reguliranja njihovog statusa u društvu na svima prihvatljiv način, djeci na prvom mjestu, nije do svojih prava, već do revolucionarne promjene društvene paradigme po pitanju braka i obitelji. I trećih, po društvo opasnih ciljeva. O tome, uskoro…

Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija