U ime obitelji

Industrija pobačaja postaje sve unosnija

Industrija pobačaja postaje sve unosnija

Pojavom tableta za pobačaj i širenjem njihove dostupnosti, pobačaj je postao još unosnija industrija. Nedavno američko istraživanje pokazuje da se prodajom tableta za pobačaj godišnje zarađuje oko 300 milijuna dolara, a kirurški pobačaji u prvom tromjesečju zarade gotovo 200 milijuna dolara godišnje. Pobačaji izvršeni u drugom tromjesečju ili kasnije, godišnje donose profiterima od pobačaja minimalno 100 milijuna dolara, donosi Live action.

Te informacije se temelje na srednjim troškovima pobačaja objavljenima u istraživanju koje je financirala udruga za pobačaj Advancing New Standards in Reproductive Health (ANSIRH), pod naslovom „Trendovi u samofinanciranju troškova i prihvaćanju osiguranja za pobačaj u Sjedinjenim Američkim Državama, 2017. – 2020.” U izvješću ANSIRH-a utvrđeno je da su se između 2017. i 2020. godine “srednji troškovi pacijenata povećali za pobačaj uz pomoć lijekova [kemijski pobačaj] (sa 495 $ na 560 $) i proceduralni [kirurški] pobačaj u prvom tromjesečju (sa 475 $ na 575 $), ali ne i za pobačaj u drugom tromjesečju (od 935 $ do 895 $).”

ANSIRH su 2002. osnovale Tracy Weitz i aktivistica za pobačaj Felicia H. Stewart. Udruga objavljuje priručnike o obuci za pobačaj, koje nazivaju “sveobuhvatni kurikul s alatima za obuku novih pružatelja usluga pobačaja”. ANSIRH ne samo da iznajmljuje prostor Udruzi stručnjaka za reproduktivno zdravlje (ARHP) i udruzi Reproduktivno zdravlje ibis oni su također dio Bixby centra za globalno reproduktivno zdravlje (u sklopu Medicinskog centra Sveučilišta San Francisco, Kalifornija), koji obučava pružatelje usluga pobačaja kroz svoj poseban program nazvan Ryan Residency Training Program.

Industrija tableta za pobačaj zarađuje gotovo 300 milijuna dolara godišnje

Godine 2017. ukupno 862.320 pobačaja u SAD-u prijavio je bivši “posebni partner” i istraživački ogranak Planned Parenthooda – Institut Guttmacher. Od tog ukupnog broja portal Live Action News procjenjuje 761.428 izvršenih pobačaja u prvom tromjesečju, uključujući 339.640 (39 %) kemijskih pobačaja (uz pomoć tablete za pobačaj) i 421.788 kirurških zahvata. Guttmacher je nedavno objavio preliminarne podatke za 2020. kojima pokazuju da je postotak kemijskih pobačaja porastao na 54 % svih pobačaja.

Dok ukupni brojevi pobačaja tek trebaju biti objavljeni za 2020., Live Action News procjenjuje bruto zaradu na pobačajima na temelju ukupnih iznosa za 2017., s gotovo 300 milijuna dolara godišnje od prodaje tableta za pobačaj i gotovo 200 milijuna dolara godišnje za kirurške pobačaje u prvom tromjesečju.

Kemijski pobačaj (uz pomoć pilule za pobačaj): 465.650 procijenjeno u 2020. po 560 dolara svaki = 260 000 dolara.
Kirurški pobačaji u prvom tromjesečju: 421.788 procijenjeno u 2017. (475 $) i 295.778 u 2020. (575 $) = 170.000 do 200.000 $.

„Srednja cijena pobačaja uz pomoć lijekova u 2020. uvelike se razlikovala ovisno o regiji, pri čemu je najniža bila 490 $ u južnoatlantskog regiji SAD-a, a najviša 730 $ u centralnoj sjeverno-zapadnoj regiji SAD-a. Prosječni troškovi porasli su u većini regija između 2017. i 2020.”, navodi se u izvješću.

Industrija pobačaja u drugom tromjesečju zarađivala 100 milijuna dolara godišnje

Posljednje procjene za pobačaje u drugom tromjesečju ili kasnije pokazuju da je u 2017. godini izvršeno više od 100.000 (100.891) pobačaja, od kojih više od 11.000 u 21. tjednu trudnoće ili kasnije. Iako Guttmacher najavljuje objavljivanje aktualnijih podataka ove godine, ne analizira statistiku pobačaja nakon 21. tjedna. Koristeći se procjenom od 100.891 pobačaja pomnoženih s troškom od 895 dolara, vidimo da industrija na kasnijim pobačajima zarađuje najmanje 100 milijuna dolara (90.297.445 dolara) godišnje.

Ovo bi mogla biti niska procjena, kao što je autorica istraživanja Ushma Upadhyay izjavila za portal 19thNews.org, rekavši: “Za kasniji pobačaj [u drugom tromjesečju] trošak bi mogao iznositi čak 4000 dolara.” Priznala je da istraživanje “vjerojatno jako podcjenjuje raspon mogućih troškova”.

Metodologija studija

Istraživači ANSIRH-a koristili su se podacima iz svoje baze podataka ustanova za pobačaj, koja uključuje podatke o javnom oglašavanju ustanova za pobačaj, ažurirane svakog ljeta između 2017. i 2020. „Baza podataka uključuje širok raspon objekata kao što su liječničke ordinacije, centri javnog zdravlja i bolničke ustanove. Tajni su pozivatelji postavljali opća pitanja o uslugama ustanove, a kada se osoblje raspitivalo o njihovim osobnim podacima, pozivatelji su odgovarali da imaju dvadeset godina i da žive u istom gradu gdje je i ustanova te dali datum posljednje menstruacije koji bi ih smjestio u grupu prvog tromjesečja. Kako bi izbjegli davanje više osobnih podataka, pozivatelji bi rekli i da zovu u ime trudne prijateljice ili člana obitelji. Tajni pozivatelji nisu dogovarali termine”, izjavili su.

„U 2017. i 2018. prikupljanje podataka o samofinanciranju ponajprije je odražavalo cijene navedene na web-stranicama objekata. Tijekom 2019. i 2020. više smo se oslanjali na pozive tajnih pozivatelja da bismo prikupili cijene pobačaja u prvom tromjesečju kada one nisu bile navedene na web-stranicama. Svih godina cijene pobačaja u drugom tromjesečju gotovo su isključivo dobivene s web-stranica ustanova, a ne putem poziva tajnih pozivatelja, što je pridonijelo većem nedostatku podataka jer mnoge web-stranice nisu navodile cijene”, navodi se u izvješću.

ANSIRH je također “identificirao između 751 i 776 objekata koji javno oglašavaju pobačaj u   SAD-u: 776 u 2017., 751 u 2018., 751 u 2019. i 760 u 2020.”.

Motiv istraživanja: Povećana plaćanja poreznih obveznika i privatno osiguranje

Prema istraživanju, većina klijenata pobačaj plaća iz svog džepa. „U jednom istraživanju koje je ispitivalo pacijente u šest ustanova za pobačaje diljem zemlje, čak 69 posto ih je platilo na taj način, uključujući pacijente s privatnim zdravstvenim osiguranjem”, navodi se u istraživanju.

ANSIRH tvrdi da, unatoč tome što većina klijenata plaća punu cijenu vlastitih pobačaja, stope nadoknade iz programa osiguranja i poreznih obveznika nisu dovoljne. „Kako se administrativni troškovi za ustanove povećavaju, postaje sve manje izvedivo da ustanove prežive na niskim stopama nadoknade osiguranja. Ključno je da planovi osiguranja procjenjuju svoje stope nadoknade i davateljima usluga plaćaju iznos koji je razmjeran njihovim stvarnim troškovima pružanja usluge pobačaja.”

Prema izvješću ANSIRH-a, “srednji troškovi pacijenata” za kemijske pobačaje porasli su za 13 % od 2017. do 2020., unatoč činjenici da je industrija pobačaja troškove smanjila otprilike u isto vrijeme.

Drugim riječima, istraživanje nije uspjelo objasniti zašto većina pobačaja — koji se vrše uz pomoć tableta za pobačaj (mifepriston uz misoprostol) i koštaju znatno ispod 100 dolara svaki — raste. Na taj način industrija povećava profit.

Izostavljajući ovaj vrlo važan detalj i usredotočujući se isključivo na povećane troškove za potrošače, ANSIRH i njihovi plaćeni autori plasiraju lažnu priču da bi američki porezni obveznici i privatna osiguravajuća društva trebali financirati račune za pobačaje i pozivaju na ukidanje saveznog Hydeova amandmana, koji zabranjuje financiranje pobačaja dolarima državnih poreznih obveznika. A kada porezni obveznici subvencioniraju pobačaj, ANSIRH zna da će to rezultirati s više, ne manje pobačaja.

Prevela/uredila: Ornela Findrik/narod.hr