Razgovarali smo i s Hrvojem Alilovićem, koordinatorom za Brodsko posavsku županiju izjašnjavanja građana za referendum o promjenama izbornog zakona ‘Birajmo zastupnike imenom i prezimenom’, diplomirani informatičarem, koji je uz rad u osnovnoj školi, pronašao vrijeme za sudjelovanje u referendumskoj inIcijativi. Također, sudjelovao je na prošloj referendumskoj inicijativi.

„Jedan od koordinator za Brodsko-posavsku županiju prve referendumske inicijative, Saša Kovačec, nazvao me preko ljeta i pitao da li bi ga mogao zamijeniti na njegovom mjestu, bez trenutka dvoumljenja sam prihvatio taj izazov i mogu vam reći nije bilo lako, ali zbog cilja koji smo imali preskočili smo sve prepreke. Bio sam odgovoran za područje od Nove Gradiške preko Slavonskog Broda do Vrpolja, i bez prekrasnih ljudi koji su dali svoje vrijeme i svoje srce, ovo ne bi bilo moguće napraviti“, rekao je Hrvoje za narod.hr.

Napravili ste veliki posao iako nije bilo nimalo lako, jeste li umorni, kakvi su vaši dojmovi?

Prošlo je tjedan dana od završetka tog cijelog procesa prikupljanja i brojanja potpisa, i sada sam se tek malo odmorio od svih tih informacija, silnih razgovora, putovanja, prikupljanja potpisa,raspravljanja…. Bilo je teško, pogotovo biti na štandovima satima i slušati različite uvrede, odbijanja i nerazumijevanje ljudi. Zbog nedovoljne informiranosti građana, puno se vremena moralo trošiti na objašnjavanja zbog čega mi uopće skupljamo potpise, tko skuplja potpise i što mi želimo s tim napraviti.

Sjećam se nakon tjedana dana svi su bili malo potišteni, jer svi smo davali sve od sebe, a nismo bili zadovoljni sa rezultatima, naišli smo na tvrdi neočekivani zid neinformiranosti, razočarenja, beznađa.Vidio sam da je volonterima ovaj put bilo jako teško jer je bilo manje volontera nego prošli put, i svi su morali davati duplo više vremena i imati puno više snage. Ali ono što nam je vraćalo snagu i vjeru su bile dvije stvari – sveta misa i razgovori s ljudima koji su došli potpisati i usput bi nam ispričali svoju životnu priču, mnogi su nam rekli hvala, mnogi su nam donijeli sokove i kekse, ljudi su pričali o boljoj budućnosti… Mnogi ti razgovori su nam pomogli, sjećam se posebno jednog razgovora na tržnici kada je čovjek plačući potpisao za inicijativu dok mi je pričao kako godinama radi na svojoj farmi i jedva prehranjuje ženu i troje djece, možda zvuči kao klišej ili da želim uljepšati intervju ali vjerujte mi, zbog takvih susreta i zbog takvih ljudi, i zbog svih nas smo mi bili tamo na ulici i davali sve od sebe.

Što vas se najviše dojmilo u ovom izjašnjavanju birača o promjenama izbornog sustava?

Ljudi nisu bili informirani, zbog medijske blokade puno ljudi nije znalo za ovu referendumsku inicijativu. Mnogi su rekli da im je dosta više referenduma, jer se samo troši novac i ništa se ne mijenja. Neki nisu željeli potpisati zato što ideja dolazi od Željke Markić. U narodu vlada apatija, razočaranost i beznađe. Kod nas ljudi nisu naviknuli da mogu nešto promijeniti, vjerojatno jer su morali šutjeti zadnjih 70 godina pa je to toliko duboku ušlo u njih da drugačije ne mogu gledati stvari. Trebamo proći školu demokracije, to će biti pravi odgoj naroda, a znamo da je za to potrebno vremena. Pravo pitanje je kako vratiti nadu ljudima? Kako pokazati ljubav? Vratiti vjeru i nadu u bolje sutra. Trebati će godine da se mi naviknemo na demokraciju, da se naviknemo da smo slobodni i da će Hrvatskom jednog dana upravljati ljudi koji žele dobro narodu a ne sebi.  Hrvatska je kao mala dijete koje je odraslo bez roditelja, zapravo dijete odraslo u divljini, među vukovima.

Kako ste se organizirali? Koliko je ljudi koordiniralo Brodsko-posavsku županiju?

Fantastični ljudi su se okupili da pomognu donijeti ovo pitanje pred ljude, ne bi želio nikoga izdvajati ali mogu vam reći da mi je čast što sam sa ovim ljudima radio dva tjedna. Takvo srce i ljubav za domovinu nisam viđao često. Dosta ljudi koji su sudjelovali i na prošloj inicijativi su sudjelovali i na ovoj, neki župnici su nam pomogli, HSS se uključio sa svojim volonterima, ljudi su se javljali preko internet stranice “U ime obitelji”. Ukupno je bilo oko 70 volontera, nas 6 iz Slavonskog Broda i Nove Gradiške je koordiniralo, ali zapravo je svaka općina, svako selo i svaki grad imao svoje ljude koji su preuzeli materijale i organizirali se onako kako su mislili da je najbolje.

Je li Vas nešto posebno iznenadilo tijekom prikupljanja potpisa? Što očekujete dalje što se tiče ove inicijative?  

Drago mi je što se počelo pričati o preferencijalnom glasovanju, drago mi je što je javnost mogla vidjeti tko je tko u politici, drago mi je što se opet narod udružio i prepoznao važnu stvar koja će sigurno donijeti pozitivne promjene. Nadam se da će se raspisati referendum, i da će biti uklopljen u predsjedničke izbore i da će naravno što više ljudi izaći na referendum i glasati za ono što misle da je korak naprijed u demokraciji. Nadam se da će doći do promjena, i da će polako na vodeća mjesta u Hrvatskoj doći ljudi koji imaju prave ideje, prave vrijednosti, koji ne grabe sebi, koji će uvesti prave promjene i da će Hrvatska procvjetati kako svi znamo da može jer imamo jednu od najljepših zemalja na svijetu, imamo jako sposobne ljude na svim područjima, imamo more, imamo polja … trebamo samo iskoristiti te potencijale.

Izvor: narod.hr