Nakon što je u Hrvatskoj krenula virtualna nastava zbog pandemije koronavirusa javilo nam se nekoliko čitatelja s upitima o učenicima koji nemaju računala i internet te zbog toga imaju problema sa sudjelovanjem u takvom obliku nastave.
Poslali smo upit Ministarstvu znanosti i obrazovanja, zanimalo nas je koliko djece prema njihovim procjenama nema računalo niti internet i kad će se osigurati računala i internet za onu djecu koja ih nemaju.
Evo što su nam odgovorili:
“Ministarstvo je dalo vrlo detaljne upute koje se redovito komuniciraju javnosti, a dodatno, svi odgovori nalaze se na stranicama Škole za život i Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Učenici razredne nastave koji prate nastave preko televizije trebaju samo TV prijemnik.
Svi učenici 5. i 7. razreda osnovne škole imaju tablete koje je nabavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a škola ih treba dati na raspolaganje i za rad od kuće. Teleoperateri su dostavili SIM kartice u osnovne škole, ali ako u određenim školama nema dovoljno kartica, MZO je dogovorio s teleoperaterima da se ravnatelji jave MZO-u (kurikulum@mzo.hr) i navedu broj učenika kojima treba SIM kartica te će dobiti upute o postupanju. Ako tableti nisu stavljeni u funkciju i podijeljeni učenicima, ravnatelj to mora hitno učiniti.
Škola bi trebala procijeniti koji učenici 6. i 8. razreda su slabijega socijalno-ekonomskog statusa, odnosno nemaju kod kuće osiguran uređaj ili pristup Internetu. Ako bude potrebno izvođenje nastave na daljinu, tim učenicima škola može podijeliti na korištenje tablete koji su školi dostavljeni za korištenje u razrednoj nastavi.
Srednje škole koje su upisale učenike čije obitelji su korisnici zajamčene minimalne naknade dobile su od MZO-a sredstva za nabavu tableta za učenike slabijega socijalno-ekonomskog statusa, odnosno za koje škola procijeni da nemaju kod kuće osigurano računalo ili pristup Internetu. Uz nabavu tableta za navedene učenike, ravnatelji se trebaju javiti MZO-u (kurikulum@mzo.hr) i navesti broj učenika kojima treba SIM kartica te će dobiti upute o postupanju.”
Podsjetimo, osim zbog opreme, brojne žalbe na ovaj oblik nastave dolaze i zbog prevelike količine zadataka.
“Šestaš, petaš, trećaš, predškolac i ja. Kakvi su nam dojmovi? Imamo vlastitu kraticu za prethodna dva tjedna – KUM. K kao kaos, U kao umor i M kao malo vremena za odmor. Imam potrebu naglasiti kako nisam nekakva “mama helikopter”, nisam niti ona koja ima nerealne ciljeve. Nisam mama koja liječi svoje nerealizirane snove i želje kroz vlastitu djecu. Djeca su mi iznimno odgovorna, vrijedna i uspješna u školi. Zašto to naglašavam? Zato što se redovito susrećem s predrasudama kad kritiziram bilo što vezano uz školu i sustav obrazovanja. Kod nas postoji nekakav uvriježen stav kako takove stvari kritiziraju isključivo neobrazovani roditelji koji su i sami bili neuspješni đaci, pa im se samo iz toga razloga baš sada sve čini preteškim”, poručila je jedna čitateljica za Narod.hr.
“Imam djecu u 3., 5., 7. i 8. razredu osnovne škole. Za treći razred se gradivo na TV-u ne poklapa s onim sto su djeca radila u školi ,tj. većinom je već obrađeno.
Učiteljica šalje putem Whatsapp grupe zadatke za taj dan po rasporedu i to dosta dobro funkcionira s time da dijete to ne može samo”, kaže nam druga majka.
Izvor: narod.hr
