Koliko će porazni rezultati popisa stanovništva utjecati na hrvatsko gospodarstvo? Što Hrvatska može učiniti da smanji depopulaciju i je li ideja uvoza stranih radnika dobro rješenje za hrvatsko gospodarstvo? Na ta pitanja za Narod.hr odgovara dr. sc. Monika Balija, poslijedoktorandica na Odjelu za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu.
Poslijedoktorandica na Fakultetu hrvatskih studija
Dr. sc. Monika Balija rođena je 5. studenoga 1993. godine u Koprivnici. Nakon završetka osnovne i srednje škole u rodnom kraju, 2012. godine upisala je Integrirani preddiplomski i diplomski studij povijesti i geografije na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Integrirani preddiplomski i diplomski studij završila je 29. rujna 2017. godine, diplomiravši na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temom Historijsko-demografski razvoj Koprivnice i stekla akademsko zvanje magistre edukacije povijesti i geografije (mag. educ. hist. et geogr.). Iste godine, 2017., na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je poslijediplomski sveučilišni Doktorski studij geografije: prostor, regija, okoliš, pejzaž, gdje je sukladno primarnom području znanstvenoga interesa, demogeografiji, pohađala modul Studiji stanovništva.
Doktorat Nova hrvatska iseljenička paradigma
Vlastiti znanstveni interes u okviru poslijediplomskoga sveučilišnoga doktorskoga studija usmjerila je k migracijama stanovništva, odnosno iseljavanju iz Republike Hrvatske. Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij uspješno je završila 22. prosinca 2020. godine obranom doktorske disertacije pod naslovom Nova hrvatska iseljenička paradigma te stekla akademski stupanj doktorica znanosti iz interdisciplinarnih područja znanosti, znanstvenoga polja geografije.
> Popis 2021.: Hrvatska ima 3,88 milijuna stanovnika, čak 396.360 manje od 2011.!
> Demograf Pokos upozorava: ‘Niz godina imamo više birača nego punoljetnih stanovnika’
Odlukom Fakultetskoga vijeća Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 26. svibnja 2021. godine, izabrana je u suradničko zvanje i na radno mjesto poslijedoktoranda u području društvenih znanosti, polju demografije, na Odsjeku za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom i nakon poslijediplomskoga studija objavila je nekoliko znanstvenih radova i održala izlaganja na domaćim i međunarodnim znanstvenim konferencijama.
Narod.hr: Nedavno su objavljeni rezultati prošlogodišnjeg popisa stanovništva. Oni su poprilično zabrinjavajući budući da pokazuju da u Hrvatskoj ima 396.360 stanovnika manje nego 2011. Možete li nam reći kakve će učinke na hrvatsko gospodarstvo imati ovakva depopulacija?
Dr. sc. Monika Balija: U razdoblju između popisa stanovništva 2011. i 2021. godine Hrvatska je u svim godinama bilježila veći broj umrlih od živorođenih, ali i veći broj odseljenih nego doseljenih, stoga je smanjenje ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske i više no očekivano. Iako su prvi rezultati popisa provedenog 2021. godine pokazali kako Republika Hrvatska ima 3.888.529 stanovnika, najmanje još od sredine 20. stoljeća, broj stanovnika vjerojatno je i manji od spomenutoga. No, i službeni gubitak od gotovo 400.000, odnosno 10 posto stanovništva, u samo deset godina, upućuje na činjenicu kako Hrvatska hrabro korača k demografskoj kataklizmi. Posebno su alarmantni podatci za pojedine dijelove Hrvatske u kojima je zabilježeno smanjenje ukupnog broja stanovnika od gotovo 20 %.
Učinci spomenutog nepovoljnog prirodnog i prostornog kretanja stanovništva Hrvatske mahom su negativni i izravno vidljivi u obliku smanjenja broja i udjela mladih, koji tek trebaju postati dionicima tržišta rada i nositeljima gospodarskoga razvoja; smanjenja broja i udjela radnoga kontingenta, koji u najvećoj mjeri puni proračun (uz istovremeno njegovo starenje); te povećanja broja i udjela starijih od 65 godina, koji opterećuju mirovinski i zdravstveni sustav. Smanjenje broja i udjela potencijalnoga radnoga i radnoga kontingenta te povećanje broja i udjela stanovništva u dobi iznad 65 godina, posljedično prate i negativnosti u okviru kretanja nataliteta i fertiliteta te ekonomske aktivnosti stanovništva, a time i ukupne gospodarske razvijenosti zemlje.
Narod.hr: Što bi trebalo učiniti da se takvo stanje popravi?
Dr. sc. Monika Balija: Gledano iz aspekta struke, dva su moguća revitalizacijska modela – prvi je usmjeren prema stanovništvu u zemlji i odnosi se na klasičnu populacijsku politiku, odnosno poticanje nataliteta, i drugi – usmjeren prema populaciji izvan zemlje, odnosno selektivna imigracija. Pri potonjem bismo slučaju prije svega trebali iskoristiti činjenicu kako izvan zemlje imamo nekoliko milijuna stanovnika s hrvatskim identitetom. Uzmemo li u obzir kako u najvećoj mjeri iseljava mlado, radno sposobno, potencijalno reproduktivno, a u znatnoj mjeri i obrazovano stanovništvo, jasno je o kakvom je potencijalu riječ.
Porast kvalitete života potaknut će iseljenike na povratak
Prema demografskim smo obilježjima među najstarijim nacijama, stoga su Hrvatskoj potrebne jasno definirana i korelirana gospodarska i populacijska politika, odnosno mjere koje će mladima, ujedno i nositeljima ukupnoga razvoja, prije svega osigurati siguran posao i stambeno pitanje. Porast kvalitete života u domovini već će i sam po sebi potaknuti određeni broj iseljenika na povratak. Dodamo li tome i izravne mjere usmjerene k njima, a koje su već potvrđene kao uspješni modeli u drugim zemljama, dolazimo do odgovora kako rješenje zasigurno postoji, međutim, ono nije jednostavno poput nedavno predstavljenih novčanih poticaja.
> Slavonski Brod izgubio više od 9000 stanovnika: Može li Vlada poticajima vratiti ljude?
> Dr. sc. Tado Jurić 31. siječnja drži predavanje o demografiji i popisu stanovništva
> Demograf Strmota: Ugrožen je mirovinski sustav, trebamo cjelokupnu populacijsku politiku
Hrvatskoj je potreban sveobuhvatni paket mjera iz domena svih javnih politika, ne samo s ciljem povećanja nataliteta i usporavanja iseljavanja, već i privlačenja odseljenih na povratak u domovinu te novog stanovništva na useljavanje u Hrvatsku, ali i zbog ravnomjernijeg regionalnog razvoja zemlje. Kao najizravniji sustav pri usmjeravanju spomenute problematike mogli bismo izdvojiti porezni, koji bi nužno trebalo usuglasiti s ciljevima demografske revitalizacije.
Narod.hr: Možete li nam ocijeniti ideju uvoza stranih radnika? Koliko je skupo uvoziti ih i što to znači za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo i za mirovinski sustav?
Dr. sc. Monika Balija: Radni kontingent Republike Hrvatske prema posljednjim podatcima Državnog zavoda za statistiku za 2020. godinu broji 2,6 milijuna ljudi, dok je prema podatcima popisa stanovništva 2011. godine iznosio 2,8 milijuna ljudi. Spomenuti podatci ukazuju kako se u manje od deset godina radni kontingent Republike Hrvatske smanjio za oko 200.000, a s obzirom na dugotrajni prirodni pad stanovništva te iseljavanje, za očekivati je kako će se idućih nekoliko desetljeća smanjiti za još nekoliko stotina tisuća. Istovremeno, uz smanjenje broja i udjela mladih i stanovništva u radnoj dobi, broj i udio stanovništva starijeg od 65 godina će rasti te destabilizirati sve javne sustave koji ovise o demografskim obilježjima stanovništva.
Jedan je od njih i mirovinski sustav čija je održivost, uvjetovana smanjivanjem aktivnosti stanovništva i gotovo jednakim brojem zaposlenih i umirovljenika, izrazito upitna. Neodrživost sustava temeljenih na međugeneracijskoj solidarnosti zorno prikazuje padajuća stopa ovisnosti, odnosno omjer broja korisnika mirovina i broja osiguranika, odnosno zaposlenih. Dok je 1980. godine spomenuti omjer iznosio 1:4,04, u prosincu 2021. godine prema podatcima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na 1,2 milijuna umirovljenika bilo je 1,5 milijuna zaposlenika, odnosno uplatitelja doprinosa. Omjer korisnika mirovina i osiguranika bio je 1:1,28.
Hrvatska se ne bi trebala oslanjati na strane radnike
Prethodno spomenuti podatci i deficit radne snage na hrvatskom tržištu rada jasno ukazuju na potrebu uvoza radne snage. Hrvatska se pritom, s obzirom na vlastito iseljeničko bogatstvo, prvenstveno mora usmjeriti prema privlačenju vlastitoga iseljeništva na povratak u domovinu. Razmotrimo li prednosti i nedostatke između poticanja povratka i useljavanja Hrvata izvan domovine te useljavanja i integracije strane radne snage, strana je radna snaga znatno skuplja; posebno kada je riječ o strancima izvan europskog civilizacijskog kruga i njihovoj integraciji. Pritom, Hrvatska se nikako ne bi trebala oslanjati isključivo na strane radnike jer će se veliki dio njih zbog privlačnijih zapadnoeuropskih tržišta rada u Hrvatskoj zadržati tek privremeno. Posebnu je pažnju potrebno usmjeriti na postojeću radnu snagu u zemlji te njihovo zadržavanje, putem povećanja plaća i poboljšanja uvjeta rada. U suprotnome, nastavak će dosadašnjih demografskih kretanja imati restriktivan utjecaj na rast BDP-a, odnosno na ukupni razvoj zemlje.
Izvor: narod.hr
