Gost 55 minuta kod Željke Markić je dr. sc. Vlatka Vukelić, docentica na odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija i voditeljica doktorskog studija.

Prošle godine je u suradnji s kolegom Vladimirom Šumanovićem objavila knjigu pod nazivom „Četničke postrojbe u službi Nezavisne Države Hrvatske“. Dr. Vukelić objasnila je na koji način laži koje je iskonstruirala komunistička partija Jugoslavije prikazujući ih kao povijesnu istinu i danas utječu na sve nas te kako se koriste za blaćenje Hrvatske.

> Objavljena knjiga povjesničara dr. sc. Vukelić i dr. sc. Šumanovića ‘Četničke postrojbe u službi NDH’

Vlatka Vukelić: Istraživanje istine o NDH nije popularno

U suvremenoj historiografiji se kao nulta točka postavlja sva problematika vezana uz NDH. U tom smislu jedan od gorućih, neistraženih tema je odnos sustava NDH vlasti i svih ostalih elemenata države. Svega što je djelovalo na području NDH, bilo legalno bilo ilegalno. I historiografija i službene politike komunističke partije u Jugoslaviji prikazivali su NDH kao ilegalnu tvorevinu. Kao da se nije radilo o državi. Zato se nije niti otvaralo pitanje što se događalo “na terenu”, kako je funkcionirala NDH kao država. Kroz cijeli civilni sektor. Stječe se dojam da toga nije ni bilo. Jedan dio povjesničara je na neki način pobjegao u konformizam. Odlučili su se baviti temama koje nužno nisu kontroverzne. I radi kojih neće biti napadnuti. Istraživanje istine o NDH nije popularno. Teme iz tog vremena javnost i struka će promatrati drugačije.

Ova tema četničkih postrojbi izronila je kada smo se počeli baviti problemom kozaračke djece. Shvatili smo da je to čvor koji treba raspetljati. Jer je bilo jako puno neistinitih informacija. Koje se danas koristi za napad na Katoličku Crkvu. I onda smo, vraćajući se izvorima i rušenju laži o tome da je u Sisku postojao koncentracijski logor za djecu, pronašli nepoznate informacije o četnicima u službi NDH. Kada sam se počela baviti istraživanjem kozaračke djece i NDH, javilo mi se više kolega. Upozorili su me da ću, nastavim li se baviti ovom tematikom, biti izložena napadima iz medija i iz struke. I bili su u pravu.

U Jugoslaviji su krivotvoreni događaji za vrijeme NDH

Cijeli komunistički, jugoslavenski režim je dogmatski sustav. Program politike i gospodarstva je bio isprogramiran od strane vlasti. Isto kao i program obrazovanja. Povijesna problematika NDH bila je ili krivotvorena ili ignorirana ili zabranjena. Kozaračka djeca još uvijek čekaju za cjelovitu monografsku obradu.

Istraživanja smo provodili po arhivima u Zagrebu, ali i van njega. Istražujući razne teme nailazili smo na velik dio nesortirane građe koja je sadržavala podatke vezane za razne teme i događaje.Jedna je npr. prikaz NDH tijekom 45 godina komunizma kao nesamostalne “tvorevine”, a radilo se o državi koja je imala određeni stupanj samostalnosti u odlučivanju.

Vlatka Vukelić: O knjizi “Četničke postrojbe u službi NDH”

Središnji bosanski prostor je bio važan za NDH radi prometne povezanosti. Vodstvo NDH shvatilo je da je glavni problem države opskrba, komunikacija te zadržavanja cjelovitog teritorija NDH u komunikaciji. Vodstvo NDH smatralo je tu prometnu povezanost izuzetno važnom. U tom smislu su se postavili kao državnici i zahtijevali stavljanje dijela četničkih postrojbi na području BIH u službu svoje države. Četničke postrojbe su za to dobivale određene naknade, imali su povlastice. Istovremeno, četnici su u tom dijelu NDH postali direktni podupiratelji istog tog režima. Četnički velikodostojnici na tom području vršili su važne civilne službe. Na primjer, bili su ravnatelji škola. Država im je ukazivala puno povjerenje. I taj dio četničkih postrojbi priznao je legitimitet NDH. A NDH je bilo važno održati komunikacijsku liniju otvorenom, radi dostave namirnica muslimanskom i hrvatskom stanovništvu na širem području BiH. Od ljeta 1941. dolazi do pojave gladi i velikih migracija stanovništva. U tom smislu je trebalo osigurati prometne koridore.

Partizansko-komunistički mitovi o kozaračkoj djeci

Dr.sc. Vlatka Vukelić objasnila je kako je za vrijeme Jugoslavije konstruirana laž o logorima i ubijanju kozaračke djece. To je vidljivo već iz činjenice da ima puno “svjedoka” koji su opisivali događaje tijekom kojih su imali tek 2 godine. Njihovi iskazi su uzimani kao relevantni. Dali su im historiografsku težinu. U povijesnim istraživanjima, svjedočenja bi se trebala nadovezati na dokumente. Drugi primjer, liječnik dr. Anton Najžar, koji je vodio prihvatilište za kozaračku djecu je u svojim svjedočenjima istražiteljima objasnio jedan dio stvari koje su mu komunističke vlasti stavljale na teret. Između ostalog, tu je i famozna priča o “injekcijama vode” koje su djeca primala. U optužnici protiv dr. Najžara stajalo je da je on na taj način djecu trovao. Liječnik je objasnio da im je davao fiziološku otopinu, jer su bila dehidrirana. Cijeli niz svjedoka potvrdio je da su djeca u svom dolasku bila u strašnom stanju.
Što se tiče “objektivnih svjedoka” u komunističkom procesu – dio su bile žene koje su pružale prvu pomoć. To su bile zatvorenice iz gradskog zatvora. Bile su zatvorene zbog komunističkog djelovanja.Iz zatvora u kojem su bile na izvršenju kazne povuklo ih se da idu na ispomoć u prihvatilište. Svakako je to trebalo naglasiti i uzeti u obzir kod prihvaćanja njihovih svjedočanstava.

Vlatka Vukelić: Laž je da u Sisku bio koncentracijski logor za djecu, jedini u Europi!

Prehrana koju je doktor prepisao djeci bila je dijetalna zbog zaštite dječjeg organizma koji je trpio. Situacija je bila grozna. U prihvatilište su djeca došla bolesna i iscrpljena.
Postavila sam konkretno pitanje o Sisku:„Zašto se taj grad stigmatizira? Zašto se u javnoj politici danas govori da je u Sisku postojao jedan jedini koncentracijski logor za djecu u Europi.?“ To je laž! Drago mi je da je nakon objave naših istraživanja i znanstvenih radova edan dio političara ipak promijenio mišljenje i narativ. Zbog takvih situacija mislim da se ova naša borba za otkrivanje i dokazivanje istine, koja često sliči na borbu s vjetrenjačama, ipak isplati.

Zbrinjavanje srpske djece u hrvatskim obiteljima

Cilj s kozaračkom djecom je bio da ih se zbrine u udomiteljskim obiteljima. Kako bi se što prije oporavila i ozdravila. U potrazi za pouzdanim, brižnim obiteljima tražilo se upravo vjerničke, katoličke obitelj. Jer, se računalo da će se one o toj djeci brinuti na dobar način.Svaki od udomitelja je morao potpisati da neće djecu, sukladno tadašnjem načinu života, koristiti kao sluge.

Postoji priča i o časnim sestrama koje su brinule o više kozaračke djece. Otac jednog dječaka, partizan, Srbin, po završetku rata došao je kod časnih. Ali, nije želio odvesti svoje dijete već govori da mu je bolje s njima. Časne se pravdaju kako više nemaju novca da brinu o djeci. Jer su im komunističke vlasti već mnogo toga otele. Dječak je kod njih ostao još dvije godine.Za to postoje dokumenti, prepiska između časnih sestara i dječakova oca.

U priči o kozaračkoj djeci postoji puno laži. Govorilo se da je na tom području namjerno usmrćeno 10 000 djece. U više dokumenata koji su pouzdani pronašli smo brojku koja tvrdi da je umrlo, a ne ubijeno oko 1154 djece. Sva djeca su preminula uslijed gladi i bolesti – tifusa, difterije. Jedan dio liječnika koji su primali tu djecu svjedočili su o strašnim prizorima koje su vidjeli kad su dolazili na vlak po tu djecu. Djeca su bila u takvom stanju da se mnogima nije moglo pomoći.

dr.sc. Vlatka Vukelić: Nadbiskup Stepinac na isti je način pomagao hrvatsku i srpsku djecu

Crkva je brinula o prihvatu djece. Caritas Zagrebačke nadbiskupije je financirao i pomagao udomitelja koji su pristali brinuti o toj djeci. Kardinal Stepinac organizirao je akciju pomoći koja je bila usmjerena ne samo na središnju Hrvatsku već i na pasivne krajeve. Namirnice su se slale i na dalmatinske otoke koji su bili pod talijanskom opsadom. Vladala je velika glad, a talijanska vlast često nije propuštala pakete s hranom. Stepinac je bio uporan u organizaciji sredstava i vršio je pritisak preko vlade NDH da se osigura transport na neki drugi način ili da se “pritisne” Talijane kako bi propustili  namirnice na otoke. Kardinal Stepinac dogovarao je tzv. zimsku prehranu djece i iz tih krajeva na način da ih se odvede u privremene udomiteljske obitelji. Cijela ta akcija je bila vezana i za hrvatsku i za srpsku djecu. Crkva je pomagala i hrvatske i srpske migrante koji su bili protjerani, a nisu imali gdje.

Cijeli iznimno zanimljiv razgovor pogledajte u cijelosti:

Želite se pretplatiti (besplatno) na kanal?

Ako želite pratiti podcast “55 minuta kod Željke Markić” i dobivati obavijesti o novim objavama možete se pretplatiti na kanal.

Koraci za aktiviranje (besplatne) pretplate:

1. Prijavite se na YouTube na računalu.
2. Otvorite videozapis na kanalu na koji se želite pretplatiti.
3. Ispod playera videozapisa kliknite Pretplati me(Subscribe)

Kad se pretplatite na kanal, svi novi videozapisi koje taj kanal objavi prikazat će se u vašem feedu Pretplate i dobivat ćete obavijesti kad kanal na koji ste pretplaćeni objavi novi sadržaj.

Svaka pretplata na kanalu na Youtubeu je automatski besplatna.

>(VIDEO) Pogledajte premijeru podcasta Željke Markić i predbilježite se za nove emisije

Na feedu pretplata koji je dostupan na mobilnim uređajima i računalima prikazuju se svi videozapisi nedavno preneseni na kanale na koje ste pretplaćeni.

Ako želite dobivati sve obavijesti s kanala na koji ste pretplaćeni, dodirnite zvonce za obavijest

Zvonce će se tada promijeniti u zvonce koje zvonii tako pokazati da ste odabrali sve obavijesti.

Izvor: Narod.hr
Photo: Narod.hr