Zahuktala se posljednjih dana ponovno rasprava o abortusu. Američki predsjednik Joe Biden izjavio je u utorak da ne zna je li nacrt odluke Vrhovnog suda koji je izašao u javnost i kojim se ukida ustavno pravo na abortus točan i konačan, ali je istaknuo da je njegova administracija, kada se odluka suda objavi, spremna zaštititi pravo na abortus. „Vjerujem da je pravo žena na izbor fundamentalno“, piše Davor Dijanović za HKV.

> Dijanović: Pravi izraz za današnje stanje je – protukršćanska Europa

Levi Strauss & Co objavio je u srijedu da će nadoknaditi putne troškove svojim zaposlenicima na određeno i neodređeno vrijeme koji moraju putovati u drugu državu radi zdravstvenih usluga, uključujući pobačaje. Za ovu kompaniju ubijanje nerođene djece predstavlja tek „zdravstvenu uslugu“, jednako kao i za one koji su u Europskom parlamentu glasovali za rezoluciju Predraga Matića Freda.

Perverzija kulture smrti

Dok najava o američkom ukidanju ustavnog prava na abortus, kojom bi se poništila odluka Roe protiv Wadea, kojom je 1973. godine Vrhovni sud zajamčio saveznu, ustavnu zaštitu pobačaja u SAD-u, može ohrabriti pro-life pokret, treba reći da bi to značilo da se zakoni o pobačaju prepuštaju saveznim državama. A dokle može ići perverzija kulture smrti svjedoči Kalifornija gdje njezini jurišnici žele dekriminalizirati čedomorstvo do prvoga života mjeseca bebe izvan majčine utrobe.

Ta bi se odredba tobože trebala primjenjivati samo u slučajevima žena koje su fizički nesposobne brinuti se za novorođenčad koja umiru zbog takvog zanemarivanja, no jasno je kako se iza nje skriva bolestan i izopačen um kojemu nije dovoljno ubijanje nerođene djece, nego bi sada legalizirali i ubijanje već rođene djece.

Slične je prijedloge o tzv. postnatalnom abortusu svojedobno iznijela „etičarka“ i „filozofkinja“ s Oxforda Francesca Minerva. U članku objavljenom u British Medical Journalu, Francesca piše kako bi doktori trebali imati pravo ubiti novorođenče u slučaju ako je ono invalid, ili ga pak majka ne želi ili jednostavno roditelji nemaju novaca da ga uzdržavaju.

U starome Rimu je vrijedilo pravo: nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur – začeto, a nerođeno dijete, smatra se rođenim ako se radi o njegovim pravima. Današnja pozicija sve dekadentnijeg Zapada daleko je i od pozicije poganskoga Rima.

Abortus se brani tobožnjim „pravom na izbor“ žene

Abortus se brani tobožnjim „pravom na izbor“ žene. „Dalje ruke od moga tijela“, kaže pro-choice vokabular. Međutim, postavlja se pitanje kakav izbor ima nerođeno dijete u slučaju abortusa? Nikakav, ono je objekt nečije samovolje. Je li moralno zaustaviti život bespomoćnome biću? Zdrav razum kaže da nije, no veliki progresivci se čak oštro protive i tome da se žena prije abortusa mora savjetovati.

K tome, ne radi se o ženinu dijelu, nego o drugome ljudskom biću u njezinu tijelu. Jeste li ikada pitali trudnu ženu: „Kako je vaše tijelo, raste li?“. Ne, nitko o bebi o trbuhu ne govori kao o ženinu tijelu, nego kao o drugome ljudskom biću.

Čini se da i životinje imaju veća prava od nerođene djece

Na današnjem Zapadu čini se da i životinje imaju veća prava od nerođene djece. Zagovornici ubijanja nerođene djece tako govore kako fetus nije osoba. Čak i da prihvatimo tu neistinu (fetus je nerazvijeno, ali ljudsko biće), znači li to da fetus nema nikakva prava? Životinje nisu osobe, pa svejedno imaju svoja prava. Ako bi netko mučio ili ubio psa ili mačku k dobio bi opravdano visoku kaznu iako ovi nisu ljudska bića. No ubiti fetus za progresivoide – koji su obično i veliki borci za prava životinja – je opravdano, zar ne?

Sumrak zdravog razuma Zapad vodi u provaliju nakon koje više ne će biti povratka…

Davor Dijanović/HKV

O Autoru

* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. U Zagrebu je završio studij međunarodnih odnosa. Od 2008. do danas objavio više od tisuću novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, energetika i globalna sigurnost. Stihovi su mu uvršteni u knjigu “Hrvatsko pjesničko biserje – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva 2006. – 2016.”.

Moderirao je i izlagao na velikom broju tribina, predavanja i književnih večeri. Član je Matice hrvatske, Hrvatskih novinara i publicista, Hrvatskoga kulturnog vijeća, Udruge “Obnova” i Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije. Voditelj je uredništva znanstvenog časopisa za kulturu, društvo i politiku “Obnova” te autor knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.). Oženjen, otac dvoje djece.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr