Woke ideologija i pokret pod akronimom LGBTQ pod krinkom snošljivosti, ljudskih prava i “normalizacije” zadiru u temeljna pitanja ljudske egzistencije, upozorava Branko Malić u tekstu “Normalizacija” na blogu kalitribune.com.

Autor detaljno razlaže, u izravnom i prenesenom smislu, woke ideologiju i njezin već sveprisutni pojavni oblik LGBTQ… ukazujući da on u sebi krije svojevrsnu šizmu, budući sami akronim predstavlja kontradikciju, podjelu na dva nepomirljiva dijela.

LGBTIQ nameće anomaliju kao društveno dominantnu pojavu

Malićev tekst, koji se oslanja na jednu drugu analizu objavljenu u SAD-u, upućuje na bit toga ideološkog pokreta, sadržan prvenstveno u nastojanju da se anomalija, u ovom slučaju seksualno motivirana, nametne kao društveno dominantna pojava.

Pripadnici toga pokreta vješto se koriste pojmovljem, koristeći se njime kao ideološkim topništvom, s ciljem ovladavanja cijelim područjem ljudske egzistencije, što međutim ni fizički ni teoretski nije moguće.

Tekst Branka Malića, uz redakcijske intervencije, prenosimo u cijelosti:

Oni koji prate što se zbiva u razvijenijim društvima nešto Zapadnije od našeg dijela Europe i preko Atlantika, sigurno su primijetili naoko neobičnu promjenu u procesu navodno neproblematične, neminovne i neizbježne normalizacije i prihvaćanja “LGBTIQ osoba”.

Naime, otkako je transgender opcija, odnosno skup manjinskih identiteta i njihovih političkih zahtijeva okupljenih pod slovom T skraćenice, došla na red za potpuno ostvarenje njezinih prava, cijeli LGBTIQ sustav našao se u svojevrsnoj šizmi.

>LGBTIQ: Ne slažemo se s definicijom obitelji u koju ne ulazi životno partnerstvo homoseksualaca

Raskol unutar naziva LGBTIQ

Lijeva strana, odnosno ono što je pokriveno LGB polovicom akronima, došla je u sukob s dojučerašnjim drugaricama i drugovima s desna, za sad utjelovljenim uglavnom u transgender pokretu, koji, poput nekoć njihovog vlastitog pokreta za “gej prava”, mediji i relevantne institucije maksimalno podržavaju.

Međutim to nije sve: premda bi čovjek očekivao kako će konzervativci LGBTIQ šizmu i njezin značaj, ako već ne dokučiti – kako ćemo mi to pokušati u recima koji slijede – onda barem pozdraviti, sve je više na djelu naoko bizaran savez LGB aktivista i konzervativaca.

Posrijedi je iznimno važan pokazatelj, ne samo trendova razvoja najvažnijeg transformativnog društvenog procesa današnjice, nego i ključne značajke LGBTIQ ideje uopće.

Premda bi nas zagovaratelji normalizacije galimatijasa “manjinskih identiteta” htjeli uvjeriti kako je zemaljski raj, u kojem će svaka anomalija od prirodne ljudske spolnosti naći svoje ravnopravno mjesto, pred vratima, stvarnost pokazuje upravo suprotno: niti jedna posebna grupa označena pojedinim slovom akronima, ne samo da ne može postojati ravnopravno s onim što sve zajedno imenuju “patrijarhatom”, nego one ne mogu, ni logički ni politički, otrpjeti niti jedna drugu.

Patrijarhat u suknji

U nastavku ćemo, na osnovi jednog članka s američkog konzervativnog portala “Breitbart”, koji je uplakanim lezbijkama iz udruge za zagovaranje gej prava, Gays Against Groomers ponudio maramicu, pokazati što LGBTIQ šizma znači i naznačiti kamo bi ona u budućnosti mogla voditi.

Okosnicu članka čine misli Jaimee Michell, osnivačice Gays Against Groomers. Kako bih čitateljstvo unaprijed upozorio na to da će Breitbart maramica slabo pomoći, započet ću od kraja; zaključna je rečenica članka citat u kojem Jaimee sažima sav užas  svojih lezbijskih supatnica: “Patrijarhat se vratio i obučen je kao žena, i on je strašan!”

>Proglas tzv. Povorke ponosa: Najavili zauzimanje ulica; traže za ‘trans’ osobe pravo na roditeljstvo i ‘promjenu spola’ preko HZZO-a

Jaimee je Michell, dakle, uvjerena da je patrijarhat obukao žensku odjeću, samo kako bi nju i njezine sestre zaskočio u mraku, i rekao: “Bu!” No, u članku ne nalazimo ni natruhe pokušaja da se dokuči, zašto se to dogodilo. To pitanje ne pada na pamet Jaimee, ali ni konzervativcima iz “Breitbarta”.

Novo definiranje patrijarhata

Također, ovi drugi ili se prave da ne znaju ili doista ne znaju kako je izraz “patrijarhat” danas sinonim za onaj oblik ljudske spolnosti i iz nje nastalih institucija koje oni, tobože, nastoje zaštiti, dok, kako vidimo, predmetnoj aktivistici i tobožnjoj saveznici isti maltene izaziva noćno mokrenje.

No, precizirajmo ipak kontekst: patrijarhat u suknji koji je Jamiee toliko prepao, da je osnovala udrugu i ne libi se razgovarati s konzervativcima je, naravno, transgender pokret – političko ostvarenje prvog slova desne strane LGBTIQ akronima. Kako ćemo vidjeti, taj, kao i niti jedan, drugi pokret unutar LGBTIQ nema i ne može imati nikakve veze s onim što svi unisono nazivaju “patrijarhat”.

Unatoč tomu, “Breitbart” se uplašenoj lezbijki obratio za mišljenje o “transgender maniji”, jer njezina udruga pripada “dobroj strani” LGBTIQ: ona je insider, ali “dobar insider”; naime, Gays Against Groomers osnovani su kako bi “denuncirali seksualiziranje djece” od strane “loših indsidera”.

LGBTIQ s mnoštvom nastavaka i varijacija

Zanimljivo je u tom smislu obratiti pozornost na to kako i gdje Jaimee, tako zabrinuta za dobrobit djece, prikuplja podatke o transdžender “groomerima”: “Jako je tužno vidjeti kako se žene briše … vidjela sam mnogo slika uzetih s lezbijskih dejting aplikacija, i, ono, svaki neki swipe je muškarac“.

Jaimee Mitchell je osnivačica “Gays Against Groomers”, gej udruge za zagovaranje osnovane kako bi se denunciralo targetiranje i seksualizaciju djece od strane “LGBTQQIP2SAA” aktivista. Jaimee je započela organizaciju u naporu da odvoji homoseksualce od “džender ideološkog” pokreta, njezinim vlastitim riječima:”kako bismo ponovo osvojili ugled u društvu koji smo postigli ne tako davno.”

>Dijanović: Ispiranje mozga transgenderističkom ideologijom na HRT-u

Jaimee je za “Breitbart” izjavila kako, uslijed pritiska da se ‘prizna’ transgender tvrdnju da su biološki muškarci “žene”, lezbijke bivaju marginalizirane i prisiljene su zanemariti ili prigušiti njihovu urođenu seksualnu preferenciju koja ovisi o poklapanju i nepromjenjivosti roda i biološkog spola – ne bi li tako primirile aktiviste.

Programirani kaos u pojmovlju

Kad lezbijke međusobno razgovaraju o tome kako žele imati veze samo s biološkim ženama aktivisti i mediji nazivaju “transfobnim” i “nasilnim”. Lezbijske se dejting aplikacije sada diče “inkluzijom” “queer”, “non-binary”, gender-fluidnih i transgender ljudi” – proširujući asortiman korisnika s homoseksualnih žena na ljude koji se ne “identificiraju” kao žene, ili onih koji uopće nisu žene. (kurziv, KT)”

Odlomak nam otkriva par stvari o motivaciji Jaimee Michell i, imam pravo pretpostaviti, njezine udruge, koje nisu potpuno u skladu s njihovim deklariranim ciljem, odnosno borbom za zaštitu djece.  Za “Breitbart” ona izdvaja tri indikatora invazije transgender nasilnika u “ženski prostor”, međutim niti jedan od njih ne odnosi se na nasilje spram djece.

Indikator 1): “Jako je tužno vidjeti kako se žene briše … vidjela sam mnogo slika uzetih s lezbijskih dejting aplikacija, i, ono, svaki neki swipe je muškarac”. Obratimo pažnju na riječ “swipe”. Nisam žena, nisam lezbijka, ne “dejtam” lezbijke i ne koristim dejting aplikacije, ali prilično mi je jasno da lezbijka pod “swipe” misli na potencijalnu seksualnu suradnicu, koju simbolizira potez prstom preko zaslona digitalnog gadgeta.

Problem je da oni koji pokušavaju identitetski ovladati sami ne znaju tko su

Prvi je indikator, dakle, nelagoda lezbijki koje više ne mogu na miru dogovoriti razmjenu fluida s nasumičnim poznanicama, jer svako malo “nasvajpaju” na lezbijku muškog spola. Nezgodno. No posrijedi su problemi pri provođenju otuđene seksualne transakcije, a ne briga za djecu.

>LGBT indoktrinacija javnim novcem: Kostrenskoj djeci knjiga ‘Dječak u haljini‘

Indikator 2): “Kad lezbijke međusobno razgovoraju o tome kako žele imati veze samo s biološkim ženama aktivisti i mediji nazivaju ih “transfobnim” i “nasilnim”.

Kao da nije dovoljno što poštena lezbijka ne može naći partnericu za fuk, nju se pored toga proziva i za “transfobiju” i “nasilje”, kad otvoreno kaže da joj je za to prihvatljiva samo “biološka žena”. Stvar je bez sumnje iz njihove perspektive krajnje traumatična, ali nipošto nije jasno kako te prozivke škode djeci.

Indikator 3): “Lezbijske se dejting aplikacije sada diče “inkluzijom” “queer”, “non-binary”, gender-fluidnih i transgender ljudi” – proširujući asortiman korisnika s homoseksualnih žena na ljude koji se ne “identificiraju” kao žene, ili onih koji uopće nisu žene.”

Na aplikacijama za dejtanje propao pazar: inkluzijom “transgender”, “non-binary” i sličnih “svajpova” homoseksualne žene ne mogu više potezom prsta doći do seksa. Međutim, to sa zaštitom djece očigledno nema veze.

Uloga djece u LGBTIQ seksualnoj dezorijentaciji odraslih

U “Breitbart” članku Jaimee Michell je predstavljena kao zaštitnica dječjih prava. No, sudeći po njezinim vlastitim prerogativima, ona je ponajprije zaštitnica vlastite seksualne razmjene koja je, u kratko vrijeme, zbačena s pijedestala vrhunaravnog i ekskluzivnog prava.

Ako bi netko, s punim pravom, prigovorio kako ističem samo kontekst “Breitbart” članka, ja mu, s prepunim pravom, odgovaram da mi briga za djecu lezbijki koje plaču zbog zamora kažiprsta na Iphoneu djeluje uvjerljivo koliko i ljekovita svojstva travarice s mlijekom.

No, što je točno kontekst članka u “Breitbartu”? Očigledno, autorica se obratila “dobroj insiderki” LGBTIQ pokreta, dakle na pomolu mora da je stanovito savezništvo američkih konzervativaca i “poštenih homoseksualaca”. I doista: bete noire su isključivo “transgender osobe”.

Novo dizajniranje društva s nepredviđenim posljedicama

U standardnom “show me the numbers” stilu, breitbartovci ne vide prijetnju u slovu T LGBTIQ akronima, dok iz Excell pite ne pročitaju kvantifikaciju posljedica po “freedom&pursuit of happines” za koje postoje statističke indicije kako ih ono, ili nešto tijesno povezano s njim, izaziva.

>LGBT+ organizacija tvrdi da djeca od dvije godine mogu prepoznati jesu li transrodna

Tako nas se obavještava o porastu stope samoubojstava među mladima koji su poduzeli “tranziciju”, odnosno neki stupanj postupka promjene spola medicinskim sredstvima i drugim kvantificiranim indikatorima da nešto nije u redu otkad je slovo T došlo u žižu pozornosti. Naravno, nema ni naznaka pokušaja razumijevanja što to slovo, već samo po sebi, podrazumijeva. Donekle razumijem: tko bi rekao da neko slovo može napraviti takav kaos?

Međutim, kvantificirani indikatori ne ukazuju na to što je loše ili što će biti loše, u smislu da bi se onda po pitanju toga moglo nešto učiniti – oni ukazuju na ono što je već bilo loše prije negoli je proizvelo ireverzibilne i nepopravljive posljedice.

Kako su rubne društvene pojave izazvale filozofske i ideološke dvojbe

“Breitbart” konzervativci i njihovi saveznici na konzervativnijoj strani LGBTIQ spektra složno pretpostavljaju kako je nešto loše, zbog toga što je štetno, ali nikako da je štetno, zbog toga što je loše: otud potreba za brojkama, studijama, etc. No kad je LGBTIQ u pitanju, naknadna je pamet samo buduća glupost.

Usput, bave li se Gays Against Groomers dobrobiti djece kao takve ili pak sasvim određene skupine djece – one koja bi mogla postati homoseksualci, da ih trans aktivisti ne zavode na promjenu rodnog identiteta? Ovdje ne moramo odgovoriti na to pitanje, ali ga treba imati na umu.

>Dr. Josip Sabol: LGBTQ-pokret u sukobu znanstvene i religiozne spoznaje

Jedino pitanje po kojem je Jaimee Michell kristalno jasna jest pitanje njezine vlastite dobrobiti i onoga na čemu se ista osniva. To je ekskluzivnost i sigurnost njezine “seksualne preferencije” unutar LGBTIQ sustava. Preferencija počiva na pretpostavci da su “rod i biološki spol” korespondentni i nepromjenjivi: “(…)lezbijke bivaju marginalizirane i prisiljene su zanemariti ili prigušiti njihovu urođenu seksualnu preferenciju koja ovisi o poklapanju i nepromjenjivosti roda i biološkog spola(…)”

Nove dogme s ugrađenom greškom

Svi argumenti udruge Gays Against Groomers počivaju na pretpostavci ekskluzivnosti homoseksualne seksualne preferencije i vrhunaravnosti prava da je uživa ekskluzivna društvena grupa – sasvim nalik načinu na koji su nekoć davno konzervativci upravo od njih branili instituciju braka; s tom razlikom, naravno, da se podrazumijevalo kako brak kao takav nije nedostupan homoseksualcima, pod pretpostavkom da nije istospolni brak.

Unatoč tomu, “Breitbartovo” pero ne žali truda potkrijepiti pravo homoseksualaca na njihovu vlastitu “seksualnu preferenciju”, postavljajući je na isti temelj na koji postavlja i heteroseksualnu “seksualnu preferenciju”.

LGB na tvrdoj stini svoju povist piše, reklo bi se na prvi pogled: “Poricanje biološkog spola … briše homoseksualnost, budući da je istospolna privlačnost besmislena bez razlikovanja spolova”, pišu biolozi Colin M. Wright i Emma N. Hilton u uvodniku za “Wall Street Journal”, naslovljenom: “Opasno poricanje spolnosti”.

LGBTIQ aktivisti podrivaju svoje stečevine

Zanemarit ćemo zasad kako autori propuštaju primijetiti kako je “opasno poricanje spolova” već bilo na djelu kad je “seksualna preferencija” bila konstruirana kao nešto odvojeno od prirodne svrhe spolnosti. U svakom je slučaju jasno otkud napad na ekskluzivnost homoseksualnosti dolazi: aktivisti redefiniraju homoseksualnu privlačnost kao “privlačnost prema istom rodnom identitetu” i time podrivaju tek nedavno izborenu normalizaciju ovog napaćenog “spolnog identiteta”, koji se temelji na “spolnoj orijentaciji ili preferenciji”:

“Brojni aktivisti sada definiraju homoseksualnost kao privlačnost prema “istom rodnom identitetu”, radije nego prema istom spolu. To je gledište u suprotnosti sa znanstvenim razumijevanjem ljudske spolnosti. (…) Uspješna normalizacija homoseksualnosti mogla bi se naći podrivena ukoliko bi je se uronilo u neodrživu ideologiju”.

“Normalizacija” isključuje heteroseksualnost

Primijetimo u tom smislu: normalizacija homoseksualnosti ne odnosi se naprosto na prihvaćanje homoseksualnog ponašanja, nego na afirmaciju homoseksualizacije donedavno ekskluzivno heteroseksualnih institucija, ponajprije braka.

U LGBTIQ sustavu, ekskluzivni homoseksualni identitet osniva se na temelju fiksiranog spola i odgovarajućeg roda, ali obrnute “preferencije” ili “orijentacije” u odnosu na heteroseksualni identitet. Na taj je način heteroseksualnost nepovratno isključena iz LGBTIQ spektra.

Temeljno dostignuće lijeve polovice LGBTIQ akronima je istospolni brak, koji je to isključenje stavio na čvrstu osnovu legaliziranog apsurda: osnova ove institucije je “preferencija” ili “orijentacija” koja nije heteroseksualna, ali se shvaća kao heteroseksualnoj jednako vrijedna. Stoga heteroseksualni i istospolni brak moraju biti izjednačeni.

Međutim, heteroseksualni se brak osniva na dualnoj spolnoj prirodi ljudskog bića, a ne na njegovim seksualnim preferencijama. Homoseksualci mogu stupiti u heteroseksualni brak i dosađivati se u njemu, ako im je do toga, pod uvjetom da su različitog spola.

Greške u sustavu

Ono što homoseksualci nikako ne mogu je stupiti u istospolni brak i otrpjeti paralelno postojanje heteroseksualnog braka. Očigledno je zbog čega: prirodna spolnost je osnova i jednom i drugom, ali prvi potpuno isključuje relevantnost seksualne preferencije ili orijentacije i osniva se na prirodnoj svrsi spolnosti, odnosno na potencijalnoj plodnosti.

Kako bi Jaimee i breitbartovci, ne samo bili saveznici, nego uopće živjeli u istom svijetu, ili bi ona odbacila “seksualnu preferenciju” ili oni danost ljudske spolnosti, kao temelj elementarne institucije društva. Kako to nije slučaj, obje strane, stricto sensu, pričaju gluposti.

>Nova faza LGBT aktivizma: Svaki četvrti pripadnik LGBT ne smatra se ni muškarcem ni ženom

Jaimee Michell i Gays Against Groomers van LGBTIQ sistema nisu i ne mogu postati nikakav relevantan faktor, iluzijama i/ili taktici konzervativaca unatoč. No koje je onda točno njihovo mjesto pod dugom? Tek pri odgovoru na to pitanje stvar postaje doista zanimljiva.

Kad glupost vjeruje da mora vladati svijetom

Naime, ako je vjerovati Jaimee, ona i njezini nemaju mjesto ni pod dugom; Jaimee tvrdi kako ona ima više zajedničkog s heteroseksualnom osobom, negoli s “trans osobom” i djetinje naivno navodi neke, u okviru njezinih vlastitih intelektualnih kapaciteta, bjelodano točne argumente tome u prilog: “Jaimee objašnjava kako akronim okuplja ljude koji imaju malo ili ništa zajedničkog, i pritom stavlja homoseksualce u prvi plan bolnog političkog križarskog pohoda trans aktivista. “Mi nemamo ništa zajedničkog; lezbijke nemaju ničeg zajedničkog s trans ljudima, homoseksualci nemaju ništa zajedničko s trans ljudima”, nastavlja ona.

“Imam više zajedničkog s heteroseksualnim muškarcem nego s trans osobom – riječ je o privlačnosti i o tome koga voliš, i ja doista nemam ništa zajedničkog s trans osobom, ništa ne dijelim s njima, ne mogu se uopće postaviti prema njima.”

Jaimee ovdje izgovara jednu neistinu i jednu istinu:
– neistina je da ona ima više zajedničkog s hetero nego s “trans osobom”;
– istina je da ona nema ništa zajedničkog s “trans osobom”

Puna je istina da su Jaimee i njezina LGB ekipa ekskluzivno i vrhunaravno irelevantni.
LGB dio LGBTIQ akronima ne može funkcionirati u patrijarhatu. No jednako tako LGB ne može funkcionirati ni u LGBTIQ sistemu. Podređivanje spolnosti “preferenciji” uzrok je prve, a podređivanje roda spolnosti druge nemogućnosti. No LGB ne može funkcionirati ni samo sa sobom.

Nepomirljiva slova

Gotovo uvijek, kad je LGBTIQ u pitanju, jedno slovo i njemu odgovarajući identitet prolaze ispod radara. To je slovo B koje stoji za “biseksualni identitet”. U svakom je slučaju sasvim sigurno da Jaimee Michell nema blage veze što B u LGB znači za nju i njezine iluzije. Naime slovo B je nespojivo kako s homo- tako i s heteroseksualnim identitetom. U LGBTIQ sistemu to znači da LG identitet mora nestati kako bi B identitet zaživio.

Biseksualni identitet počiva na seksualnoj preferenciji koja nije vezana za spolnu bipolarnost ljudskog bića, nego spolnost razumijeva kao spektar, gdje muško i žensko predstavljaju ekstreme koji ga nedopustivo ograničavaju. Ovaj je oblik seksualnosti nedopustivo ograničen “preferencijom” zbog toga što istu još uvijek determiniraju dva i samo dva spola. Biseksualnost nije preferencija prema oba spola, jer heteroseksualna i homoseksualna preferencija isključuju jedna drugu, ne može se imati obje istodobno.

Selektivna narav LGBTIQ pokreta

U tom smislu, slovo T, odnosno “Transgender”, nužno slijedi iz slova B, odnosno “Bisexual”; TIQ nužno pretpostavlja LGB. Ali i LGB pretpostavlja TIQ kao vlastitu svrhu bez koje je cijeli sklop političkih zahtjeva besmislen: oslobođenje od patrijarhata oslobođenje je od svih inhibicija koje patrijarhat nameće ili od nijedne. LG, kako vidimo na primjeru slova B, to ne postiže.

Sažeto rečeno, LGBTIQ na okupu drži jedna svrha zbog koje cijeli sustav postoji – potpuno uništenje patrijarhata. Od te svrhe niti jedno slovo, odnosno identitetska grupa koju dano slovo zastupa, ne može uzmaći. Zbog toga iz LGBTIQ nema bijega, kako to naivno zamišlja Jaimee Michell.

Udruga Gays Against Groomers okuplja LGB individue u borbi protiv slova T. Ali već slovo B traži ispunjenje vlastitih aspiracija u slovu T. Kako je “preferencija” funkcija nepromjenjive spolne dvojnosti, potrebno je ukinuti preferenciju tako da se ukine spolnost.

Podsjetimo se početka ove priče: Jaimee je ispustila jedno prodorno: “Aimee!!!”, kad joj se ukazao muškarac u suknji. Do sad smo trebali razumjeti zašto je tako užasnuta:
“Patrijarhat se vratio i obučen je kao žena, i on je strašan!”

Kojeg je spola vrag?

Međutim, ona je u svom strahu i drhtanju malo polupala lončiće. Jer, kako je do sad postalo jasno, njoj se možda stvarno ukazao vrag, ali on nipošto nije patrijarhalan. Vrag koji joj se ukazao njezin je vlastiti fantom slobode koji je došao po svoje.

Transgender može nastati samo na osnovi pripremnog rada LGB dijela LGBTIQ akronima; međutim, jednom kad on dođe, LGB mora nestati. U tom smislu, konzervativci bi trebali primijetiti kako njihovi LGB saveznici svoju vlastitu smrtonosnu bebu grčevito žele podmetnuti njima.

“Terfice” i LGB paćenice obaju spolova transgender vide kao kukavičje jaje patrijarhata, zbog toga što više ne mogu zamisliti svijet u kojem su njihovi politički zahtjevi apsurdni. Ali u zbilji on je njihovo vlastito, autonomno izlegnuto, jaje koje one, tražeći ruku podrške onih van LGBTIQ sustava u svojoj borbi protiv vlastitog pilića, žele podmetnuti upravo njima. Njihova je situacija u tom smislu beznadežna.

Hoće li se slova u LGBTIQ emancipirati jedno od drugog?

Zbog toga, ljudi koji stoje van LGBTIQ sistema prema onima koji iz njega ne žele izaći trebaju imati točno onoliko sućuti koliko je ima kršćanin prema dušama u paklu. Sve preko toga je samo postmoderna verzija apokatastaze.

Bilo kakav oblik suživota je potpuno nemoguć, jer LGBTIQ zahtjeva transformaciju čovjeka u nešto drugo od čovjeka; to što neki stanovnici akronima nemaju želuca ići do kraja puta kojim su kročili, ne mijenja ništa i ni na koji ih način ne opravdava – to što oni prihvaćaju i niti u jednom trenutku ne napuštaju onaj dio LGBTIQ procesa koji je njima bio na korist, a danas je postao suvišan, znači samo toliko da će u hijerarhiji ostati na nižem mjestu od radikalnijih grupa koje, samom logikom transformativnog procesa, prema njima nemaju, i ne mogu imati, nikakve milosti.

Što nam ovaj LGBTIQ kontrapunkt govori o trendovima u bliskoj budućnosti? Umjesto zaključka, izložit ću par indicija u tom smislu.

Eskalacija kao vrhunac “normalizacije”

Promotrimo li borbu slova LGB protiv T, vidimo kako su lezbijke i njihove feminističke asistentice izložene napadima koji postaju sve nasilniji, od prijetnji smrću istaknutim predstavnicama pokreta do pokušaja fizičkog rasturanja njihovih javnih nastupa.

Smatram da eskalacija nije slučajna, nego dolazi iz same biti položaja transgender pokreta u razvoju transformativnog procesa, koji je do tog stupnja bio u fizičkom smislu sasvim nenasilan, te je počivao na nastojanju da javnost svojevoljno prihvati apsurdne zahtjeve kao nešto sasvim logično i poželjno.

Naime, već samo po sebi, slovo T je žilet u LGBTIQ jabuci. Jednom kad se svari jabuku, on počinje rezati želudac; transgender u LGBTIQ uvodi nužnost fizičkog nasilja: unakažavanje tijela pri punoj “tranziciji” – koja vodi prema slovu I, ali to je već druga priča – jest jedna za sada samo buduća nužnost, ali ipak nužnost.

Uklanjanje spolovila u kontekstu prijelazne faze

Čin nasilja je djelovanje protiv prirodne inklinacije neke stvari. Ako je, recimo, prirodna inklinacija muškog tijela to da mu izraste penis, onda je konačni čin uklanjanja spola koji tu inklinaciju spontano proizvodi, odrezati penis. Slovo T je prijelazna faza, jer za promjenu rodnog identiteta nije nužno ukloniti spolne karakteristike.

>Zagreb: Prosvjednici s Klisovićem ometali muškarce koji mole krunicu, još jedan performans Lekić Fridrih

Međutim, ne treba imati iluzija da će to biti dovoljno za uništenje patrijarhata. Trn u tijelu, koji zauvijek podsjeća na nedostatnost legaliziranog identiteta, neće se dovijeka tolerirati i nema sumnje kako će uskoro i “trans osobe” zaplakati. No, kako još ne možemo jasno vidjeti na koji će način do toga doći, pogledajmo zbog čega “transžene” žele tući “ponosne lezbijke” i “terfice”?

Tkogod prati LGBTIQ tematiku u zapadnim medijima, ako ne zna bolje, steći će utisak kako je posrijedi isključivo sukob između dvije vrste žena – onih koje piške iz čučnja i onih koje piške stojećki.

Kao i sve LGBTIQ teme, tako je i ova na prvi pogled apsurdno komična: sukob je započeo invazijom “transžena” na ženske toalete što je, recimo, u Velikoj Britaniji izazvalo pravi “Toiletenstreit”, jer se savez lezbijki, terfica i poštenih konzervativaca tomu usprotivio. No, kao i uvijek kad je LGBTIQ u pitanju, komičnost je brzo otpala i ostao je samo apsurd.

Savez LGB polovice LGBTIQ akronima i konzervativaca, kako smo se osvjedočili kroz priču o Gays Against Groomers i “Breitbartu”, osuđen je na propast, a transgender u anglofonim zemljama u kojima je sukob najjači, ima punu podršku institucija. Stoga nije jasno, zbog čega su “transžene” toliko nervozne pa da svako malo žele prebiti pokoju ponosnu lezbijku ili terficu?

Buka u pravilu nije saveznik zbilje

Razlog leži u tome što aktivistice, navikle postizati svoje ciljeve dizanjem dovoljne količine buke, konstantno podsjećaju svoje protivnike, jezikom koji ovi jako dobro razumiju, na to da su oni u sukobu sa zbiljom; a biti u sukobu sa zbiljom, osobito sa zbiljom vlastite neotuđive osobne imovine poput tijela, spola i naslijeđenih karakternih i inih crta, izaziva popriličnu nervozu.

Ako je sukob nepomirljiv, kako je to kod “transosoba” slučaj, nervoza postaje nešto mnogo gore: “transosoba” vidi zbilju neovisnu o vlastitom izboru kao aktivno nasilnu. Stoga, ako se od iste ne može izolirati, do čega dolazi ponajprije onda kad od drugih ne dobiva priznanje vlastitog izbora, jedini odgovor je da zbilju ukloni. Kako je zbilja poslovično tvrdoglava, to ne ide u rukavicama.

Ako netko kaže da “transosobe”, kao “transosobe”, ne postoje to znači da taj netko poziva, ne naprosto na “genderocid”, nego na genocid; a u obrani od genocida sva su sredstva dopuštena. “Transosobe” kao “transosobe” doista ne postoje, njihove terminalno ugrožene LGB protivnice to ženski prodorno i opetovano govore, ergo, etc.,etc.

Primjera radi, “transosobe” u SAD brane se od genocida svim sredstvima, barem ako ćemo vjerovati njihovoj vlastitoj udruzi Trans Resistance Network. Nakon masovnog ubojstva u Nashvilleu, 27.03.23., koje je počini_o_la “transosoba” Audrey Hale, udruga je izdala priopćenje za javnost u kojem, među ostalim, stoji: “Današnji incident u Nashvilleu, nije jedna tragedija nego dvije. Prva je tragedija gubitak života troje djece i odraslih. (…) “Druga, kompleksnija, tragedija je da Aiden ili Audrey Hale, koja je osjet_io_la kako nema drugog učinkovitog načina da bude viđena, do da oduzme tuđe živote i, na posljetku, svoj vlastiti.”

Ubojstvo kao “jedini način” javnog očitovanja

Premda motivi ubojice nisu javno poznati, ponajprije zbog toga što je američka policija odlučila ne objaviti njezin manifest, Trans Resistance Network ipak zna zašto je pukla prva ustanička transpuška. Audrey Hale je potamanila šestero djece i odraslih, jer je osjetila kako “nema drugog učinkovitog načina da bude viđena.”

>Zagovornici LGBT ideologije pravdaju zločin u Nashvilleu: Moderni ‘trans’ pokret radikalizira aktiviste u teroriste

“Ne biti viđen” za “transosobu” znači ne biti uopće, a kako “biti viđen” nužno podrazumijeva pokazivanje hrpe papira u kojima obesmišljeni zakon dokazuje promatraču da je slijep kod zdravih očiju, “transosoba” mora zaključiti da ona zapravo postoji samo na papirnati način.

Kao i svi pravi moderni i suvremeni genocidi, tako i “transgenocid” započinje dehumanizacijom žrtve, ponajprije brisanjem njezine pravne osobnosti. Međutim u slučaju “transosoba” to je već ravno ubojstvu. Postojati na papiru, a istodobno ne postojati u zbilji gdje svatko vjeruje ono što na papiru piše je, eo ipso, “transgenocid’. U obrani od genocida sva su sredstva, ponovimo, dopuštena.

“Sukob unutar akronima” kao programirana tragedija općih razmjera

Kako je slovo T, kao i njemu prethodna slova, samo prijelazna faza, tako je i nasilje koje ono uvodi u LGBTIQ proces još uvijek samo sporadično. Međutim logika njegovog opravdanja nipošto nije sporadična.

U to do čega će ta logika dovesti na ovom mjestu neću ulaziti, jer za to će u skoroj budućnosti vjerojatno biti i previše prilike. Zaključimo samo kako je strah LGB aktivista od njihove TIQ subraće, a koji ih je otjerao u naručje konzervativaca, gdje se neće ugrijati, potpuno opravdan.

Postoje velike šanse da nasilje nad istaknutim anti-trans feministicama i ostalim LGB saveznicima uskoro poluči ubojstvo ili dva. No to nipošto ne treba shvatiti drugačije do unutarnji sukob koji je u LGBTIQ sustavu nužan i ne može ga se spriječiti.
Konačno, što god se zbilo, jedna stvar je iz izloženog morala postati jasna i ne smije se zaboraviti: kad imamo posla s LGBTIQ, naknadna pamet je uvijek buduća glupost.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.