Nakon što se Ustavni sud proglasio nenadležnim i odbio tužbu GI Narod odlučuje koja ga je pozvala da građanima omogući ustavno pravo na referendum, u studiju N1 televizije gostovala je dr.sc. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji.

O tome planira li inicijativa Narod odlučuje nakon odluke Ustavnog suda odustati od zalaganja za referendum

“Sigurno je da niti ja osobno niti kolege iz Inicijative nismo spremni odustati. Ustavni sud nije odgovorio na dodatni podnesak koji je predan 19.12., a u kojem je Inicijativa iznijela dokaze o tome na koji način je Vlada Andreja Plenkovića bila pristrana, zbog čega nije imala pravo sama prebrojavati potpise i određivati kriterije za valjanost potpisa.”

O odluci Ustavnog suda kojim je odbačena tužba GI Narod odlučuje

“Ono što je bitno reći za ovu odluku Ustavnog suda jest da se sud njime proglasio nenadležnim za takva pitanja, ali istovremeno legitimirao netransparentan, nezakonit i, mi i dalje smatramo, neustavan način na koji je Vlada, koja se postavila kao strana protiv referenduma, sama brojila potpise i određivala kriterije za njihovu valjanost te odbacila dio potpisa bez dozvole da se to revidira. Zamislite da na izborima jedna stranka koja se bori da uđe u parlament sama broji potpise i sama određuje koji su listići nevaljani.”

O metodi kojom je Vlada vršila provjeru potpisa

“Apsolutno dovodimo u pitanje ovu metodu u kojoj nisu dozvoljeni promatrači i nije dozvoljena revizija tog postupka. Premijer Plenković je na sjednici Vlade obećao da će biti omogućen uvid i revizija- to se nije dogodilo. Zašto se nije dogodilo? Zato što bi pošten pregled pokazao da potpisa ima dovoljno.

Prema njihovoj računici za prvo referendumsko pitanje nedostaje 0,8% potpisa, a za drugo 2%. I u tim uvjetima se nije dozvolilo da neko neovisno tijelo ne prekontrolira potpise.

Ministar Kuščević je napravio jedan igrokaz s navodnom mogućnošću uvida u potpise- na to se trebalo doći bez laptopa, bez olovke i bez papira, tek da on može reći da su ljudi došli. Revizija treba biti da se da na uvid potpis te da onaj koji vrši reviziju može, istom metodom kojom je vršena provjera potpisa, ući u bazu podataka, vidjeti može li se utvrditi tko je ta osoba i tako provjeriti. To nije bilo dopušteno. Predstavnici GI su došli, imali su sastanak koji je trajao cijelo jutro i pokazalo se da im se neće dozvoliti da oni provjere potpise.

Iz HHO-a je došao g. Čičak, a GONG je odbio uopće doći, rekavši da neće sudjelovati u toj izložbi – i to je od njih bilo vrlo korektno. To je zaista bila farsa, kao i ono što sad čujemo od ministra Kuščevića, da je njemu jako stalo do građanskih referenduma, pa je sada sastavio tijelo koje će pripremiti novi zakon o referendumu. Tek trebamo otkriti na koji način će on kroz taj zakon pokušati onemogućiti građanske inicijative.”

O tome koji su slijedeći koraci po pitanju referenduma

“Ovaj proces bi trebao biti jednako važan vama kao i meni, kao i svakom građaninu ove zemlje. Situacija u kojoj se onemogućava jednu legitimnu građansku inicijativu, koja je otvorila pitanje političke korupcije, pitanje političke trgovine, pitanje toga da građani ne mogu odlučivati tko ih predstavlja jer u tome zadnju riječ ima stranački šef te se onda ti zastupnici u saboru ponašaju onako kako se ponašaju, inicijativu koja je otvorila pitanje toga da manjinski zastupnici u Sabor ulaze sa daleko manjim brojem glasova od njihovih kolega u Saboru, a presudni su u zadnjih 15-ak godina u pitanju tko će formirati vladu – sva ta pitanja su sada stavljena pod stol jer je Vlada Andreja Plenkovića odlučila da ne želi referendum o tome.

GI je dostavila svakom saborskom zastupniku ponaosob opis onih postupaka koje je poduzela, pripremili su- a to su ljudi koji većinom djeluju kao volonteri- metodologiju na koji način bi se potpisi trebali pregledavati, na koji način je incijativa to radila. Nemojte gubiti iz vida da je obaveza organizacijskog odbora Inicijative, nakon što se prikupe potpisi iz cijele Hrvatske – pregledati ih i reći koliko ih ima. Primjerice, za prvo referendumsko pitanje bilo je 413.000 potpisa, a pregledom svih potpisa utvrdili smo da ih ima 405.000 valjanih- dakle maknuli smo 7.000 potpisa za koje smo ustanovili da im nedostaje glavna značajka ili da su dupli. Sada su o tome informirani i saborski zastupnici i imaju osobnu odgovornost postaviti se kako misle da je ispravno. Vidjet ćemo što će oni učiniti.
Svi će imati priliku reći o tome prihvaćaju li da je u redu da su odbačeni potpisi njihovih birača. Ako oni, kao saborski zastupnici, u najvišem hrvatskom tijelu, misle da je to u redu – onda će oni to morati reći.”

O tome treba li Sabor pitati Ustavni sud o raspisivanju referenduma

“Ja bih u tome vjerovala odluci Ustavnog suda, za koju je aktualni predsjednik, g. Šeparović, kojega smo, nažalost, sada imali priliku vidjeti da djeluje kao PR g. Plenkovića i HDZ-a, digao ruku. To je bilo 13. siječnja 2014. – rješenje Ustavnog suda u kojem stoji da “Hrvatski sabor nije ovlašten donijeti odluku kojom bi se odlučilo da državni referendum neće biti raspisan ili pak odbiti donošenje odluke o raspisivanju državnog referenduma” te se u odluci navodi da to pravilo važi “i kada je riječ o nepostojanju ustavnih pretpostavki za raspisivanje državnog referenduma.” U drugom dijelu jasno stoji da je “Hrvatski sabor dužan u svakom slučaju kad ocjeni da je postoji sumnja u ustavnost referendumskog pitanja ili uvjerenje o neustavnosti referendumskog pitanja uputiti zahtjev Ustavnom suda na temelju čl. 95 Ustavnog zakona. Isto pravilo vrijedi i kada je riječ o nepostojanju ustavnih pretpostavki za raspisivanje referenduma”, a ustavna pretpostavka je da ima 10% potpisa građana.

Sada imamo situaciju da predsjednik Ustavnog suda govori suprotno od onoga što stoji u rješenju Ustavnog suda od prije 4 godine. U rješenju jasno stoji da Sabor ne smije odbiti raspisivanje referenduma. Ja vjerujem rješenju Ustavnog suda, a ne nastupima g. Šeparovića u javnosti. Zabrinjava me činjenica da najviši sud, koji vama i nama tumači što govori Ustav, iznosi u javnosti suprotne tvrdnje od onih koje je sam postavio.”

O preslagivanjima u Saboru

“Recite mi kako jedna Milanka Opačić prelazi sa strane SDP-a na stranu, de facto, Andreja Plenkovića? Zbog koga: zbog birača? Zbog lojalnosti prema socijaldemokratskoj misiji i ljudima koji su joj dali glas? Ona prelazi radi toga što ne vidi svoju karijeru negdje drugdje i sada odlazi tamo gdje se nada da će imati veću šansu opet ući u Sabor na idućim izborima.

Nitko od nas ne vjeruje da ti ljudi prelaze, trguju, dogovaraju se – radi općeg interesa i radi javnog dobra.

Kada govorimo o ljudima koji su u Saboru i koji, praktički, odlučuju o najvažnijim stvarima u ovoj zemlji, moramo znati da njihova karijera praktički ovisi o tome hoće li ih šef njihove stranke staviti na dobro mjesto na listu. Zbog toga je potrebno mijenjati izborni zakon. Sadašnji izborni zakon je orijentiran na to da s pojedinim zastupnikom bude zadovoljan njegov šef, a ne oni koje on predstavlja u Saboru.

Naravno da je potrebno uvesti preferencijske glasove i naravno da je potrebno ukinuti cenzus od 10%.”

O potrebi za većim društvenim angažmanom hrvatskih građana

“Mislim da je jedan veliki dio Hrvata imao iluziju da ćemo mi raditi, živjeti svoj lijepi mali život, a netko drugi da će se brinuti da nama bude dobro. Ali sad se vidi da nije tako, da netko drugi, HDZ, SDP, HNS, sklapaju ortačke “dealove” i da je njima odlično, da su oni svi na plaći proračuna, svi zarađuju bez obzira kako rade, a da je većem dijelu ljudi sve lošije. Jedni odlaze iz Hrvatske, drugi odustaju- ne izlaze na izbore – i ja mislim da se taj problem treba prevladati angažiranjem većeg broja ljudi.”

Izvor: narod.hr

Foto: snimka zaslona