Nakon što je Vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a objavilo Izjavu o tome da je rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji neprihvatljiva za odgojno-obrazovni sustav, ta je visokoznanstvena ustanova bila izložena ružnim napadima, difamaciji, diskreditiranju i etiketiranju od strane udruga Ženska mreža Hrvatske, LGBT udruge Kontra, Hrvatskog sociološkog društva, Hrvatskog društva pisaca, stranke Pametno i pojedinaca.
Izjava Vijeća HAZU-a donosi pregled osnovnih manjkavosti Istanbulske konvencije – u izričaju je vrlo blaga, jasna i cjelovita. S druge strane, reakcija navedenih organizacija je puna uvreda i napada ad hominem – etiketira potpisnike peticije kao vjerske fundamentaliste, manipulatore i nazadnjake kako bi ih se diskreditiralo i ušutkalo, a sve one koji se slažu s Izjavom zastrašilo, dok se gotovo uopće ne dotiče meritum sadržaja Izjave – daju se samo tvrdnje i etikete, bez pravih argumenata.
Sličnu kampanju etiketiranja doživjela je i građanska inicijativa U ime obitelji, njezini volonteri i podupiratelji, za vrijeme referenduma o braku. Hrvatsko društvo pisaca je tada etiketiralo: “Ne, budući da vještice više ne gore i da lomače ne smiju, barem zasada, biti postavljene na gradskim trgovima, Novoj Inkviziciji na meti su istospolni brakovi.”
Takav diskurs linča i netrpeljivosti prema svakome tko iznese mišljenje drugačije od onog lijevo-liberalnih udruga i aktivista štetan je za hrvatsko društvo – ne samo jer krši pravo na slobodu izražavanja, mišljenja i znanstvenog istraživanja, već i jer onemogućuje argumentiranu demokratsku raspravu, postizanje konsenzusa oko onoga s čime se svi slažemo i dolaženje do najboljih rješenja. Takav diskurs ne dolikuje demokratskom uređenju, a pripada totalitarnom režimu iz kojeg smo izašli prije 27 godina.
Ono oko čega se svi slažemo je da žene treba zaštiti od nasilja i učinkovito provoditi postojeće mehanizme prevencije i suzbijanja nasilja te ih poboljšati, gdje je potrebno, u skladu s primjerima dobre prakse. Ono oko čega se ne slažemo je ratifikacija Istanbulske konvencije.
Vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU je sukladno svojoj javnoj ulozi istaknulo opasnosti rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji za odgojno-obrazovni sustav i pozvalo na javnu raspravu o rodnoj ideologiji u Konvenciji. Na javnu raspravu su pozvali i drugi akteri koji dijele zabrinutost u pogledu negativnih posljedica ratifikacije, no druga strana je do sada to ili ignorirala ili difamirala svoje neistomišljenike.
U ime obitelji je sa svoje strane predložila da se Konvencija ne ratificira, već da se primijene oni dijelovi Konvencije koji ne sadrže rodnu ideologiju – smatramo da je to najbolje rješenje za zaštitu žena od nasilja i da se za takvo rješenje može postići konsenzus u hrvatskom društvu.
Donosimo 7 glavnih točaka Izjave Vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU kao doprinos budućoj raspravi. Vijeće HAZU:
1. Pojašnjava kako bi se ratifikacijom tog međunarodnog pravnog ugovora Republika Hrvatska obvezala na njegovu primjenu u cjelokupnoj državnoj regulativi, uključujući i odgojno-obrazovni sustav – čime upozorava na dalekosežnost mogućih posljedica ratifikacije.
2. Upozorava da Konvencija nedosljedno koristi termin “rod”, čija definicija ni u samoj Konvenciji nema istoznačne reference – unutarnja nedosljednost definicije osnovnih pojmova onemogućuje jasnoću primjene regulativa i otvara mogućnost interpretativnih manipulacija u dokumentu čija ratifikacija obvezuje cjelokupnu državnu regulativu.
3. Upozorava kako najzastupljenija definicija “roda” u Konvenciji izostavlja spol kao prirodnu konstantu i ontološku datost, te “rod” definira ponašanjima, aktivnostima i ulogama – ne postoji konsenzus oko tog pojma, a oko kojeg Konvencija gradi svoje regulative.
4. Ističe kako je u Konvenciji nasilje definirano kao “rodno uvjetovano” – čime se isključuje čitav spektar ključnih čimbenika nasilja, poput alkoholizma i drugih vrsta ovisnosti, prisutnosti nasilja i objektivizacije žena u medijima te slabljenja društvenih normi i vrijednosti. Konvencija nasilje nad ženama kao glavni razlog svoga donošenja adresira ideološki i parcijalno.
5. Upozorava da osnovni cilj izobrazbe ne smije biti nametanje jednog tumačenja i kako izobrazba po svojoj naravi ne dopušta negiranje zadane stvarnosti, u ovom slučaju muško-ženskih spolnih i svih drugih posljedičnih razlika koje su biološki, evolucijski, anatomski i funkcionalno zadane – upozorava na intrinzičnu povezanost stvarnosti, znanstvene preciznosti i obrazovnog procesa, koju Konvencija ignorira.
6. Apelira da se roditeljima ne uskrati pravo na izbor vrijednosnog odgoja svoje djece –
zbog ideoloških vrijednosti koje nekritički pretpostavlja i na kojim gradi svoje regulative, Konvencija krši ljudska prava roditelja na izbor odgoja svoje djece.
7. Predlaže ili da se usvoje oni dijelovi Konvencije koji nisu prijeporni dok za one znanstveno prijeporne traži ozbiljnu i javnu i znanstvenu raspravu ili da se Konvencija ne ratificira, već da se zaštita nasilja nad ženama regulira hrvatskim zakonima – država se ne smije odreći svoje suverenosti ratificirajući Konvenciju koja je obvezujuća po državnu regulativu, a neki njeni dijelovi nemaju uporište u znanstvenom konsenzusu i su u sebi nedosljedni.
Izvor: narod.hr
