“Glavni problem Hrvatske je onaj demografski. Ključ pozitivnih reformi je promjena izbornog sustava, posebno u smislu zabrane predizbornog koaliranja, koje dovodi do toga da politička opcija proizvodi podjele umjesto da generira okupljanje u jednoj stranci”, istaknuo je u svom intervjuu za 7 Dnevno odvjetnik Krešimir Planinić, predsjednik Projekta domovina i član Upravnog odbora udruge U ime obitelji.

Odgovara li vam ovakva politička situacija s prijevremenim parlamentarnim izborima?

Ne znam kojem bi čovjeku dobre volje u Hrvatskoj odgovaralo da svakih šest mjeseci imamo nove izbore i novu vladu. Čak ne odgovara ni onima koji su sami srušili svoju vladu (vodstvu HDZ-a), a ni onima koji su rušili vladu svim sredstvima (SDP, HNS, neki mediji, udruge i drugi). Projekt Domovina nosi tim proizašao iz djelovanja U ime obitelji. Proširuje svoj rad i na političko – društveni plan. Bitno je kvalitetno i predano raditi, a ne gledati kako Hrvatsku crtati po mjeri pojedine političke stranke i određene interesne skupine. Na prošlim parlamentarnim izborima formirali smo se tek mjesec dana prije izbora, a dobili 24.000 glasova, što je više onoga što su prikupili koalicijski partneri HDZ-a, osim HSS-a i njegovih 36.000 glasova, više nego što su zajedno dobili HSP AS, Hrast i HSLS. Izuzimajući HNS, dobili smo više glasova i od svih koalicijskih partnera SDP-a.

Pročitao sam da ste poduprli Tihomira Oreškovića kao premijera prije njegovog opoziva?

Nije tada bilo osnovno pitanje podrške gospodinu Oreškoviću jer se pokazao kao neovisna i zdravorazumski promišljajuća osoba, već je naglasak bio više na negativnosti koju povlači za sobom rušenje Vlade formirane kratko prije toga od HDZ-a i Mosta. Želite li poručiti da da je netko sposoban navečer, a ujutro ne valja? Ili da će trgovački mentalitet pokušaja HDZ-a pribavljanja dodatnih saborskih zastupnika bez Mosta donijeti nešto dobro? Na kraju je bilo kako smo i predvidjeli – Alisa u zemlji čudesa. Svi se čudom čudili kako nema plana B za opstanak na vlasti, a očekujete od politički odgovornih i zrelih osoba, ako ne i prezrelih, da nas vode s planirajućim korakom do dva unaprijed. Zato gledamo, kao Projekt Domovina, bez obzira tko je na vlasti, poduprijeti ono što je dobro i jasno prokazivati samo sebične stranačke interese koji ničemu ne vode.

Što je dominantan fokus u konkretnom djelovanju Projekta Domovina?

To nije samo naš projekt za budućnost, nego i naša civilizacijska razina. Gledano iz perspektive svjetske kulture, Matošev koncept Domovine stoji visoko i ne može se poništiti bilo čijim ideološkim ili nekim drugim potrebama. Iako je determinirana i s našom političkom poviješću i s našom nacionalnom kulturom, kao i kroz obrambeni Domovinski rat, Domovina nije strogo hrvatski nacionalni projekt, posebno ne u smislu rodoslovlja, nego je poziv na svako pozitivno zajedništvo u Lijepoj našoj. U ovoj zemlji gradimo svoj život i budućnost svoje djece, bez obzira tko je koje nacije ili vjere. Mnogi u ovoj zemlji nesvjesno režu granu na kojoj sjede. Koncept obitelji često se zlorabi za suprotno navođenje, pa se tako pojavio izraz globalnog sela, koje se molekularno ne naslanja na obitelj, nego više na pojedinačnu osobu, izvan obiteljskih odnosa, prepuštenu samoći i samodostatnosti.

Ima li Projekt Domovina već pokrenute reformske inicijative?

Kaže se da je demokracija zapravo procedura. Jako je važno sve promjene provodimo konzistentno i da se prati i zakonska razina konzistetnosti. U posljednje vrijeme dosta smo radili na izmjenama Zakona o radu. Naš prijedlog je zabrana rada nedjeljom, ili barem jako plaćena nedjelja kada to nije. Nadalje, osobno sam član Radne skupine za izradu novog Obiteljskog zakona. Uključio sam se u tu zadaću na poziv ministrice, jer želim doprinijeti da svi mi, na koje se taj zakon odnosi, dobijemo dobar i lako primjenjiv opći propis koji zadire u najvažnije ljudske odnose – one obiteljske.

Vi ste odvjetnik, a ovdje nas zanima i sociološka prizma

Našoj javnosti dobro su poznata naša temeljna načela i prihvaćene civilizacijske vrijednosti. Domovinu u ovom slučaju zovemo i projektom, ali to ne znači da se Domovina tek stvara, nego dostignutu razinu treba dalje izgrađivati, osmišljavati kroz prihvatljive civilizacijske parametre. Obitelj, dom i Domovina – to smo svi mi. I svi smo za sve odgovorni. Kad si to posvjestimo, tada to postaje prihvatljiv koncept života, koji je razvijen u okvirima hrvatskog nacionalnog bića. Ne smijemo dopustiti da ljudska želja postane mjera svega i da po toj mjeri krojimo zakone te načine života koje propagiramo u našem društvu.

Što je ključ pozitivnih promjena?

I dalje se zalažemo i radimo na obveznoj promjeni nepravednog izbornog sustava u Hrvatskoj. Ako želimo dokinuti ovo pogubno “dvostranačje”, neprirodno za slabu Hrvatsku i potpuno prirodno za snažne sile, koje idu za izrabljivanjem drugih, onda moramo zabraniti predizborno koaliranje, koje nužno razbija alternativu. Umjesto okupljanja na bazi neke opcije, događa se odgovarajući raspad. To uništava politički život zemlje, to otvara prostor društvenom podzemlju. Isto tako, brak i obitelj predstavljaju molekularnu strukturu društva, ali to ne znači da ne prepoznajemo ono okrenuto konkretnoj osobi, pojedincu, što najbolje izražavamo svojim konkretnim doprinosom direktnoj demokraciji. S tim svim u svezi, unutar U ime obitelji i Projekta Domovina, naglašavamo da je prvi problem Hrvatske onaj demografski. Naravno, negativne trendove nećemo promijeniti bez konkretnih ekonomskih mjera, posebno glede rasta zaposlenosti, a u pripadnoj društvenoj interakciji i integraciji, nužne su i druge društvene i socijalne mjere, koje povratno omogućavaju kvalitetan ekonomski rast. Zvali vi to mjere ili reforme, sasvim je svejedno, bitno je da ih običan čovjek osjeti. Isto tako, potpuno izvan različitih promišljanja, važno je da svi shvatimo da će pozitivne promjene pratiti demografska obnova. Ako do demografske obnove ne dođe, bit će to jasan pokazatelj da smo na krivom putu. No, da bude jasno, nije demografska obnova samo stvaranje uvjeta za rađanje beba, već i kontinuirana useljenička politika koju do sada nismo vidjeli, a koja je povezana s našim Hrvatima izvan zemlje.

Znamo da ste za promjenu izbornog sustava i zabranu predizbornog koaliranja. Hoćete li ipak koalirati s drugim političkim opcijama?

Neminovno je da se ljudi sličnih promišljanja ujedinjuju. Tako je nastao i Projekt Domovina i tako je pokrenuta inicijativa U ime obitelji. Ne moramo isto razmišljati o svemu, ali ako definiramo nezaobilazne nacionalne ciljeve, poput demografske obnove, lako ćemo prepoznati što nam je činiti. Recimo glasno da želimo Hrvatsku s pet milijuna stanovnika i to će odrediti naše reforme. Naše su pozicije jasne i nećemo uzmicati za potrebe jalovih kompromisa, tek zato da netko od nas uđe u Hrvatski sabor. Razgovarali smo i razgovarat ćemo sa srodnim opcijama. Hoće li se drugima svidjeti to što zastupamo i kako svoje zacrtane ciljeve provodimo, o tome ovisi širenje našeg projekta.

Nedavno ste tražili i zabranu rada portala Indeks povodom neumjesnog teksta o našem svecu Leopoldu Mandiću?

To su vam sve napadi na dostajanstvo čovjeka i nemaju samo poveznicu s vjernicima, već sa svim civiliziranim ljudima. Osnovno je – želite li javni prostor pročistiti od neprihvatljivih sudionika ili ne. Ako poduzetnik ne plaća plaću radniku ili izbjegava platiti robu koju je dobio – treba ga ukloniti iz poduzetništva, bez obzira o kome se radi: odvjetnik, dimnjačar, prodavač, pa isto vrijedi za novine i izdavače. Nije presudno koja je profesija! U ovom slučaju imate ljude koji vjernike nazivaju bolesnicima! Ako pustite da to bude način izražavanja, tada se ekstremizam razvija i raste i u svim ostalim društvenim sferama života u Hrvatskoj. Ne može sloboda govora podrazumijevati uvrede i mržnju, kako bi neki željeli. Zato se zalažemo za dostojanstvo i pristojnost prema svakom čovjeku, a nepoćudne štetne oblike djelovanja u bilo kojem segmentu društva treba identificirati i prihvatljivo sankcionirati.

Je li to pokazatelj i aktivnost u cilju ostvarenja konzervativne revolucije koju neki spominju u strahu?

Ne bih to tako rekao. Prije neki dan, na jednom okruglom stolu, razgovarali smo o 25 godina samostalne Hrvatske, pa sam za opis sadašnjeg stanja i onoga što trebamo činiti dao jednu prispodobu koju sam nedavno pročitao. Izraelski filozof Scholem u knjizi o mistici prenio je priču kako je začetnik religijskog židovskog pokreta kod teških odluka uvijek pošao na određeno mjesto u šumi, zapalio vatru i molio, te bi sve bilo u redu. Nekako bi donio odluku i bilo bi na dobro. Drugi naraštaj zaboravio je paliti vatru, ali je molio na tom mjestu u šumi i to je bilo dovoljno da bude dobro. I tako naredni naraštaj zaboravio moliti, i potom onaj sljedeći zaboravio i mjesto u šumi, pa je onda ostalo samo za ispričati priču i ništa više, te se nadati da je to dovoljno da bude dobro. Je li to dovoljno? Mislim da nije, a naši zastupnici koji vode ovu lijepu zemlju su zaboravili nešto od spomenutoga, ako ne i više toga – paliti vatru, moliti, ili su zaboravili mjesto u šumi, no dobra vijest jest da ništa nije nepopravljivo.

Znači, ima nade?

Usprkos svemu što se događalo i što gledamo dugi niz godina kod tzv. naših vođa, “naših” predstavnika ili političke kaste, kako ju nazivamo, ne damo da nam ukradu nadu. Sve ono dobro što nosimo iz naših obitelji i kršćanskih zasada samo trebamo primijeniti kao djelotvorni izvršitelji, a ne ostati ili postati zaboravni slušatelji.

Izvor: narod.hr/7 Dnevno

Foto: narod.hr