O Obiteljskom zakonu iz 2014., najavljivanjom dvije godine ranije, javna rasprava provedena je u rujnu 2013., kada su profesori obiteljskog prava s četiriju hrvatskih sveučilišta upozoravali kako do nacrta prijedloga Obiteljskog zakona nije trebalo ni doći, već je postojeći Obiteljski zakon trebalo poboljšati (u 10% sadržaja). Nakon što je postao poznat Nacrt novog Zakona, njemu su se zbog brojnih manjkavosti protivile udruge civilnog društva, stručnjaci obiteljskog prava i odvjetnici.
Najlošije je bio uređen institut ostvarivanja roditeljske skrbi, pri čemu treba apostrofirati odredbu koja omogućuje roditeljsku skrb i osobama koje nisu roditelji, pa čak i pravnim osobama, te plan o roditeljskoj skrbi, koji je neprovediv i moguće šikanira drugog roditelja. U Zakonu ima i mnogo pravnih praznina, što znači da ne postoje rješenja za neke situacije. Zakon potiče diskriminaciju djece i ne štiti ih u potpunosti. U konačnome tekstu Zakona „otkrivene su karte“ ideološkog tipa, pa tako primjerice dijete više nema pravo na slobodu savjesti.
Zakon je SDP-ova saborska većina donijela 6. lipnja 2014., a stupio je na snagu 28. lipnja 2014. Prvi put u hrvatskoj povijesti Ustavni je sud, u rekordnom roku, neustavnim i nezakonitim proglasio odredbe netom donesenog zakona zbog moguće velike štete koje bi primjena Zakona mogla izazvati. Na temelju prijedloga 18 udruga i građana, između ostalog i Udruge U ime obitelji, Ustavni sud je u siječnju 2015. suspendirao Obiteljski zakon do donošenja odluke o njegovoj ustavnosti. Riječ o golemom propustu zakonodavca u donošenju propisa koji nije zadovoljavao standarde kako stručnosti (ponajprije znanja kako se propisi pišu), tako i pravnog kontinuiteta, pravne sigurnosti, sadržajnog i logičnog uređenja pravnih instituta.
Bez čekanja konačne odluke Ustavnog suda, radna skupina Ministarstva socijalne politike i mladih, koja se sastoji samo od djelatnika Ministarstva (članovi nisu poznati javnosti), u samo 13 dana nakon odluke o suspenziji preuredila je zakon koji ima 306 stranica i 563 članka za novo izglasavanje u Saboru. U javnoj raspravi (ožujak-travanj 2015.) odbijeno je 90% primjedbi stručne i zainteresirane javnosti niti su uvaženi prijedlozi koje je iznijela Udruga U ime obitelji u ustavnosudskom postupku, osim par očiglednih pogrešaka. Nisu uvaženi prigovori 76 socijalna radnika. Novi Obiteljski zakon donesen je 18. rujna 2015. s 84 glasova “za”, 22 “protiv”, 8 suzdržanih zastupnika, te je stupio na snagu 1. studenog 2015. Novi Zakon pokazao se kao kozmetička promjena Obiteljskog zakona iz 2014. te je ponovno donio pravne nesigurnosti. Ostavljeno je prekratko vrijeme između donošenja zakona i stupanja na snagu (vacatio legis), tj. vremena da se educiraju suci i centri za socijalnu skrb. “Razvod braka kako je uređen novim Zakonom, degradirao je ljudska prava i prava djece. Napravljena je tolika zbrka da nijednomu sucu neće biti lako suditi, presuditi i pritom zaštititi djecu. O bračnim drugovima da se i ne govori. Sustavno je samo uvođenje kaosa”, napisali su profesori obiteljskog prava iz Zagreba, Rijeke i Splita saborskim zastupnicima na dan izglasavanja.
Photo: L.S/narod.hr
